„PRAŠTAJTE!": Odjeknula poruka patrijarha Porfirija iz hrama Svetog Save
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Danas počinje Veliki post u susret Vaskrsu. Ovaj period predstavlja vreme duhovne i telesne pripreme vernika za proslavu Hristovog vaskrsenja.
Za Srpsku pravoslavnu crkvu u ponoć je počeo Veliki ili Časni post, koji traje sedam nedelja, tj. od 3. marta 2025. godine, i trajaće do Vaskrsa koji se ove godine obeležava 20. aprila. Ovaj period predstavlja vreme duhovne i telesne pripreme vernika za proslavu Hristovog vaskrsenja.
Naziva se Veliki post zbog važnosti i dužine trajanja, ali i Časni, jer obuhvata vreme Isusovog stradanja i razapinjanja na Časni krst. Prema pravoslavnom učenju, Veliki post nas uči pokajanju, praštanju i molitvi, a cilj je da se u miru i tišini dočeka najveći hrišćanski praznik - Vaskrs. Duhovni post podrazumeva odricanje od grešnih i zlih misli, dok se telesni post odnosi na udržavanje od alkoholnih pića i hrane životinjskog porekla.

Prema verovanju, prva osoba koja je držala Uskršnji post bio je sam Isus Hrist, koji se dugo pre smrti uzdržavao od hrane i pića, nakon čega su njegovi sledbenici počeli da poste u susret Vaskrsu.
Uskršnji post je najstroži, a dozvoljava vino i ulje samo subotom, nedeljom i na Mladence, odnosno ribu na Cveti i Blagovesti, dok se svih ostalih dana posti „na vodi”. Prva tri dana prve nedelje Velikog uskršnjeg posta se posebno strogo posti.
To isto važi i za poslednju nedelju posta koju postimo „na vodi”, osim Velikog četvrtka kada je dozvoljeno ulje i vino.
Na Veliki petak uzdržavamo se od jela i pića sve do iznošenja plaštanice oko 15 časova. Strogo se posti i na Veliku subotu.

Post je veoma važan za duhovni i telesni život, to je vreme kada se u svemu pronalazi mera i prvi je korak na putu spasenja. Bez duhovnog posta, kažu sveštenici, sam telesni post Bog ne prihvata. Post najpre ima duhovni smisao i on je organski povezan sa celokupnim duhovnim životom.
Prva nedelja posta zove se Čista. Druga nedelja je Pačista. Treća nedelja je Krstopoklona, jer se vernicima koji su stupili u podvig posta, iznosi Časni krst na jutrenju na poklonjenje i celivanje. Četvrta nedelja je Sredoposna, jer je to vreme sredine posta. Peta nedelja posta se naziva Gluvna.

Kao što je pred svaki trening neophodno da se zagrejemo kako se ne bismo povredili, tako je pred ovako ozbiljan post bilo potrebno da se pripremimo i mentalno i fizički, a o tome je za portal religija.rs pričao Aleksandar Bojanić - teolog.
- Post se sastoji od duhovne dimenzije, odnosno molitve koja je upućena na duhovni preobražaj čoveka, ali i i telesne, koja se tiče ishrane. Upravo zato postoje i pripremne nedelje, kao bi vernici slušajući delove iz Svetog pisma duhovno pripremili sebe za post. Nedelja o zabludelom sinu tj. nedelja o milostivom ocu pripoveda o sinu koji je od oca tražio imanje pre očeve smrti, a to je tada bilo nezamislivo - jer ga na taj način proglašava mrtvim. Nakon što je sve prokockao on se vraća svom ocu, znajući da kod njega uvek ima utočište - rekao je tada sagovornik našeg portala, a više o pripremi za Veliki post pročitajte u posebnoj vesti.
U toku te nedelje se ne peva, ne igra i ne svira, a poslovi se ne započinju. Šesta nedelja je Cvetna. Tako je nazvana po cveću i zelenim grančicama koje su deca i građani bacali pred Hrista pri Njegovom ulasku u Jerusalim.
Sedma, poslednja sedmica pred praznik Vaskrsenja je Strasna ili Velika nedelja. Najznačajniji dan u toj nedelji je Veliki petak, jedini dan u godini kad u Pravoslavnim hramovima nema jutrenja niti bogosluženja, već se samo popodne drži opelo razapetom Isusu Hristu. Tom prilikom, jedini put u godini, iznosi se plaštanica u koju je starac Josif iz Arimateje umotao Hristovo telo posle skidanja sa krsta.

Stefan Jovanović, sveštenik Bogorodične crkve u Zemunu, ističe da tokom Velikog posta vernici pristupaju pokajanju, praštanju i molitvi, kako bi dostojno dočekali najveći hrišćanski praznik.
- Post se ne treba zadržati samo na telesnom nivou, niti pak treba da se usmeri samo na duhovnu stranu, potpuno zanemarujući telesni aspekt čovekov. Crkva gleda na čoveka holistički, sa dušom i telom, te svaka redukcija nije u skladu sa etosom i učenjem Crkve - rekao je otac Jovanović.
On ističe da post obuhvata celog čoveka i tiče se kultivisanja cele njegove ličnosti, njegovog srca i njegovog celokupnog preobražaja u Hristu, a ne samo nekih izdvojenih delova.
- Ovo je očigledno na mnogobrojnim bogosluženjima koja imamo u ovom postu, a naročito u ovoj prvoj sedmici. U postu se borbom sa strastima zapravo borimo protiv svoje samodovoljnosti i samoživosti, oslobađamo se od egoizma i tako stvaramo prostor za Boga i bližnje u sebi - kazao je otac Jovanović.
Lišavanje hrane i borba sa strastima, ukazuje on, ovo treba da ima za cilj, a ne da bude svrha samo po sebi, kako naš post ne bi bio licemeran i farisejski.
- Tokom Velikog posta vernici pristupaju pokajanju, praštanju i molitvi, a cilj je da dostojno dočekaju najveći hrišćanski praznik - rekao je otac Jovanović.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
Šta znači post kao „mati celomudrenosti“ i kako nas odvaja od lutanja u grehovnim strastima? Sveti Teofan Zatvornik otkriva duhovnu suštinu ovog svetog perioda i poziva na unutrašnju promenu.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Poslednje nedelje Velikog posta donose izazove, ali i priliku za duhovnu snagu i telesnu obnovu. Saznajte kako raznovrsna ishrana i pažljivost mogu učiniti ovaj period još snažnijim i blagoslovenijim.
Savremen tempo života može otežati post, a i pored želje da ispoštujemo crkvena pravila to nije lako izvesti niti naći pravu meru.
Otkrijte kako monasi iz Hilandara pripremaju jedno od najukusnijih jela pravoslavne trpeze – bogato, mirisno i hranljivo, idealno za svaku priliku.
Ukusna i hranljiva alternativa klasičnom sosu, spoj sočiva, začina i paradajz sosa donosi bogatstvo ukusa i savršen balans tokom posta.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Bojovićima je stigla pomoć vredna oko milion dinara, dok radovi na novom domu napreduju kako bi zimu dočekali pod svojim krovom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.