Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
Posetivši crkvu, koja je dva puta u roku od deset dana obijena stekli smo uvid u to, koliko je ona značajna za Mirijevce, ali i za istoriju srpskog pravoslavlja. U sve to nas je uputio otac Borislav Petrić, sveštenik crkve Svetog proroka Ilije.
Sve u vezi nje upućuje na pravoslavnu vrlinu milosrđe i davanje zarad više svrhe, kao što je to bilo 1834. godine kada je lokalno stanovništvo podiglo svetinju, koristeći se građom porušenog manastira Slanci. Odvajali su domaćini tada od usta i iz džepa, baš kao što su to radili i sada 191. godinu kasnije, uoči i tokom Vaskršnjeg praznika.
ST/Tamara Pavišić
Otac Borislav
Preživela je velike istorijske trzavice, a ovih dana je ipak bila meta pohlepe lišene svake ljudskosti.
- Crkva Svetog proroka Ilije, bogate istorije, predstavlja simbol ovog dela Beograda. Tu su se svojevremeno čuvali spisi vladike Nikolaja Velimirovića, kada je tokom Drugog svetskog rata proglašen za državnog neprijatelja. Tada su ti spisi podeljeni na tri dela: najveći deo nalazio se upravo ovde, drugi u Šapcu, a treći u Nemačkoj. Nakon njegovog upokojenja, osamdesetih godina prošlog veka, ti delovi su ponovo sastavljeni, a prva sabrana dela vladike Nikolaja objavljena su u Nemačkoj. Ovaj hram imao je čast da bude deo te važne duhovne i kulturne misije - započinje priču sagovornik portala religija.rs.
wikimedia
Vladika Nikolaj Velimirović
Nakon kratkog osvrta na duhovni značaj ove svete oaze u Beogradu, otac Borislav se priseća detalja pljačke mirijevskog hrama.
- Tokom prve pljačke je ciglom polomljen prozor crkvene prodavnice. Mislili smo da se to neće ponoviti, ali smo se prevarili...
Ono što se dogodilo drugi put u noći ponedeljka na utorak, trećeg dana Vaskrsa, dodatno je uznemirio sveštenstvo i radnike pri crkvi, a pregledom snimaka sigurnosne kamere se može steći utisak da je ista osoba dva puta poharala ovu svetinju.
- U gluvo doba noći je razvalio vrata crkve, kao i kase ispod ikona, gde se skupljaju prilozi vernika i upotrebljavaju za crkvene potrebe... u oltaru je skrnavio druge predmete, a krstom je pokušao da razvali ikone...što predstavlja svetogrđe i ponašanje nalik demonizaciji. To je u velikoj meri uznemirilo sve nas...
Nemoral u gluvo doba noći
Osvrnuvši se na profil pljačkaša, sveštenik upozorava da je za dobrobit samog počinioca, koji je orobio crkvu, najbolje da bude uhvaćen što pre - kako ne bi zaglibio u još veći greh.
- Prvi put kada se pljačka dogodila, trudili smo se da ne sudimo. Nismo znali kakva ga je muka naterala na to… Tada je delovalo kao da se kolebao. Ali ako pretpostavimo da je isti čovek u pitanju i drugi put, onda je jasno da je tada bio znatno opušteniji i sigurniji u svom delovanju. Ni trunke savesti nije bilo. Takvo ponašanje ukazuje na ozbiljan duhovni problem, na osobu lišenu svakog kajanja - kaže naš sagovornik i zabrinuto naglašava zversku strast koja je obuzela mladića dok je, u mrklom mraku prazne crkve, krstom obijao kasu i skrnavio oltar, kao da je bio zaposednut.
Iako je ovaj žalosni čin sproveden u trenucima kada su vernici slavili Hristovo vaskrsenje, otac Borislav ovu priču završava naglašavanjem ishoda same pljačke.
- U pitanju je mlad čovek, u svojim dvadesetim godinama, i verujem da za njega još ima nade... Ovo nedelo je u vernicima probudilo osećaj pripadnosti i u velikom broju nam se javljaju, kako iz Mirijeva, tako i iz drugih gradova, da pomognu koliko mogu. Mnogi su nam već i pomogli... Ne bih da kvarim radost Vaskrsenja, svaka muka treba da nas ujedini. Jer, kako je patrijarh Pavle rekao: "Bog i kada ruši on gradi." Mirijevci vole ovaj hram, kako u lepim, tako i u onim težim trenucima – zaključuje otac Borislav, naglašavajući važnost dobre i složne zajednice, kakvom se i ovoga puta pokazala crkvena zajednica Svetog proroka Ilije.
BONUS VIDEO: Ponovo opljačkana crkva Svetog Ilije u Mirijevu
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
Budući da je danas treći dan Vaskrsa tranzit vernika kroz svetinju je pojačan, a samim tim i vrednost priloga koji vernici dobrovoljno odvajaju kao donaciju svetinji.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.