Kada je Blažena Matrona Moskovska jednoj ženi poklonila naizgled obično jaje, niko nije mogao da nasluti da će iz njega ispasti miš — niti da će upravo taj trenutak postati prekretnica ka dubokom preispitivanju savesti i potpunom preobražaju duše.
U tihom predgrađu Moskve, među skromnim domovima gde su se ljudi s nadom i tugom obraćali nevidljivoj, a svima prisutnoj Starici, dogodio se susret koji i danas odzvanja u srcima onih koji traže put pokajanja. Bila je to jedna od onih priča u kojima se nevidljivo duhovno delanje prepoznaje kroz jednostavnu, ali duboko promišljenu poruku — jaje koje nosi istinu.
Sveta Matrona Moskovska, ruska svetiteljka koju Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas (2. maja), slepa od rođenja, ali duhovno prozorljiva poput proroka, primila je u svoj dom ženu koja je došla po savet. Umesto reči, svetiteljka joj pruži jaje.
„Ponesi ga kući i pojedi kad budeš sasvim sama. Neka niko ne vidi“, reče joj mirno, gotovo šapatom.
Žena, iako zbunjena, posluša. Međutim, kada kod kuće razbi jaje, iz njega ispade — miš. Zgrožena, razbesnela i uplašena, pojuri nazad svetiteljki, optužujući je za prevaru i uvredu.
Shutterstock/STEKLO
Ilustracija
- Razbila sam jaje da pojedem, a iz njega je izašao miš - rekla je uznemireno žena Svetoj Matroni.
Međutim, Matrona, spokojna kao i uvek, pogleda je i reče:
- To jaje nije sramota moja, već tvoja. Jer i ti si, jednom, prodala mleko udovici s malom decom, iako si znala da je u mleko upao miš. Nisi mislila na njihovo zdravlje, već na svoju korist. Zašto se onda sada ljutiš, kad si isto to poslužila drugima?
Bila je to istina koja nije bolela zato što je bila okrutna, već zato što je bila iskrena. Nije dolazila iz osude, već iz brige. Reči Svete Matrone nisu bile kazna, već putokaz. Izgovorene s ljubavlju, a opet sa silom neba, probudile su u ženi ono što je u njoj bilo uspavano — savest.
Od tog dana, žena je potpuno promenila svoj život. Njeno srce, ranije zarobljeno interesom, postade meko i otvoreno za bližnje. Počela je da pomaže siromašnima, da daje, a ne uzima, da misli na tuđe potrebe pre svojih. A sve to zbog jednog jajeta i jedne svetiteljke koja je znala kako da probudi istinu.
Printscreen/Youtube/ Cрбско-руски патриот Сербский-русской
Sveta Matrona Moskovska, ruska svetiteljka koju Srpska pravoslavna crkva proslavlja 2. maja
U vremenu u kojem često žrtvujemo istinu zarad koristi, a bližnjeg zaboravljamo radi sopstvenog komfora, ova priča svetiteljke iz Moskve odzvanja kao večni podsetnik: Bog sve vidi, a svetitelji nas ne grde — već vode. I ništa, pa ni naizgled obična stvar kao što je jaje, nije slučajna u rukama onih koji gledaju očima duhovnim.
Pokajanje ne počinje velikim delima, već malim čudima koja nas navode da se zapitamo — koliko puta smo nekome „prodali mleko s mišem“, a onda zaboravili da se okrenemo sebi i tražimo oproštaj?
Sveta Matrona Moskovska ne prestaje da uči — tiho, skromno, ali silom istine koja menja dušu.
Jer Gospod ne traži savršene, već one koji su spremni da priznaju grešku i — počnu ispočetka.
U petoj nedelji Velikog posta u svetinji u centru Moskve dogodila se krvava scena koja je potresla rusku prestonicu - crkveni pevač Iljas Safiullin brutalno je ubijen, a pitanje koje se postavlja je: "Da li je njegov život postao žrtva verskog progona?"
U zapisima iz 1901. i 1902. godine, ovaj ruski svetitelj predvideo je vreme kada će se svetinje gaziti, greh uzdizati, a istina izvrnuti u laž — i ostavio poruku koja i danas može da spase dušu i narod.
Na današnji dan vernici proslavljaju Blaženu Matronu, ženu iz naroda koja je, iako rođena bez vida, kroz svoj duhovni dar prozorljivosti i isceljenja postala jedno od najvažnijih svetih imena pravoslavlja XX veka.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Reči velike ruske svetiteljke zapisane su u njenom žitiju, a ono što je rekla pred smrt decenijama kasnije dobilo je potpuno novo značenje, kada su hiljade vernika počele da dolaze na mesto gde počivaju njene mošti.
U ovim prostorima brišu se uobičajene granice - dolaze i vernici i oni koji to nisu, privučeni mirom, razgovorom i atmosferom koja ne nameće, već poziva na zadržavanje.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima