ŠTA ČINITI KAD VAS SAVLADAJU DEMONI: Sveti Luka Krimiski kaže da hitno ovo uradite, odmah ćete dobiti Božju pomoć
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Svetac iz 7. veka razotkriva duboki smisao duhovnih napada – nisu kazna, već Božanski put ka mudrosti, smirenju i istinskoj svetosti. Otkrijte kako i zašto nas upravo padovi i borbe vode ka večnom dobru.
U obilju svetiteljskih misli, gde svaka reč nosi večni miris Carstva nebeskog, Sveti Maksim Ispovednik izrekao je pouku koja, i vekovima kasnije, osvetljava tamne lavirinte ljudske duše. Njegova rečenica, protkana ognjem podvižničkog iskustva, ne samo da tumači zašto Bog dopušta demonske napade, već i razgolićuje dubine božanske pedagogije, skrivene u samom srcu borbe.
„Zbog pet razloga, govore, Bog dopušta da budemo napadani od demona...“ – tako počinje Sveti Maksim svoju svetlu pouku, koja ne uliva strah, već mudrost, ne ostavlja u tami, već vodi ka prosvetljenju.
Prvi razlog: Rasuđivanje dobra i zla
Bog dopušta napade, kaže svetitelj, „da braneći se, dođemo u rasuđivanje vrline i zla.“ Bez borbe nema prepoznavanja. Kao što tamna noć čini zvezde vidljivijima, tako i napad tame čini svetlost vrline prepoznatljivijom. Borba nije slučajnost, već poziv na duhovno razlučivanje – da ne živimo u samozavaravanju, nego u istini.
Drugi razlog: Postojanost stečene vrline
Vrlina stečena bez truda lak je plen gordosti. Zato Bog dopušta borbu, da bi vrlina bila „čvrsta i neizmenljiva.“ Svetitelj nas uči: samo ono što je izboreno kroz krv, znoj i suze ostaje neprolazno. Demonski napad, paradoksalno, postaje temelj postojanosti – jer vera koja je prošla kroz oganj ne gori, nego sija.
Treći razlog: Učenje smirenoumlju
Napredujući u vrlini, opasnost nadolazi ne spolja, već iznutra – u obliku uznošenja. Zato nas Bog, po Svetom Maksimu, pušta da budemo ranjivi, da bismo se naučili smirenoumlju. Gubitak samodovoljnosti postaje dobitak samopoznanja. Svaki poraz u duhovnom boju podseća: bez Boga – ništa. S Njim – sve.
Četvrti razlog: Savršena mržnja prema zlu
Da bismo zlo mrzeli „savršeno mržnjom“, moramo ga najpre iskusiti. Ne u teoriji, već u praksi. Tek kad osetimo smrad greha, duh se uči da teži mirisu svetosti. Napad nas uči da prepoznamo svog neprijatelja, ne samo u demonskom spolja, već u vlastitom palom ja. I da ga odbacimo – ne polovično, već celim srcem.
Peti razlog: Sećanje na milost Božiju
Na kraju, Sveti Maksim Ispovednik otkriva najdublji smisao dopuštenja: da, čak i ako zadobijemo bestrašće, ne zaboravimo svoju slabost i Silu Onoga koji nam je pomogao. Ovaj razlog je kruna – opomena protiv duhovnog zaborava. Svetitelj nas podseća: nijedna pobeda nije naša, nego Božija kroz nas.
U ovom nauku Svetog Maksima odzvanja večna istina pravoslavlja – da je svaka duhovna borba zapravo Božiji dodir, skriven u ranama. Demoni nisu znak Božijeg odsustva, već Njegove skrivenosti; ne napuštenost, nego poziv na budnost. Jer samo borac postaje svetitelj, a samo ranjeni zna kako isceljenje miriše.
U vremenu kada se zlo prikriva oblikom svetlosti, a borba izbegava zarad komfora, reči Svetog Maksima zvuče kao truba na duhovnom bojnom polju: Ne boj se napada – jer u njemu je put ka smirenju, mudrosti, čistoti i Bogu.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Demoni sa osobitom lakoćom opsedaju one koji se neprestano hvale, koji traže priznanja i nadmeću se u sujeti.
Deca nisu samo budućnost – ona su sadašnjost koju oblikujemo svakim svojim postupkom, pogledom i rečju.
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
Sveti Teofan Zatvornik nas uči kako da se nosimo sa iskušenjima koja donose laž i sujetu. U svojoj poruci za 12. sredu po Pedesetnici, podseća nas na Spasiteljeve reči upućene nečistom duhu i ukazuje na potrebu da odmah presečemo svaku zlu misao, ukorimo sebe i očistimo dušu molitvom.
Iguman Manastira Ribnica upozorava na nevidljive sile koje oblikuju naše postupke i osećanja, objašnjavajući kako se opasni ciklusi gneva, straha i depresije prenose kroz demonske zamke koje vrebaju u svakodnevici.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
Postavka skulptura Milorada Miće Stajčića izazvala buru zbog skrnavljenja vere i zloupotrebe reči najvoljenijeg srpskog patrijarha.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Od posta i molitve do čuda i Vaskrsenja, broj 40 u pravoslavlju ima duboku simboliku koja se provlači kroz istoriju spasenja i duhovne prakse Crkve.
Otkrijte kako život i mučeništvo svetih sestara i njihove hrabre majke i danas pomažu vernicima da pronađu unutrašnji mir, snagu i utehu pred Bogom.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.