Sa stanovišta pravoslavlja, gordost i hvalisavost nisu samo moralni prestupi – one su duhovne bolesti koje mogu imati dalekosežne posledice po čovekovu dušu. Ove osobine predstavljaju otpadanje od smirenja, koje je temelj hrišćanskog života, i direktan put ka duhovnoj propasti. Nije slučajno što crkveni oci gordost nazivaju "majkom svih grehova“.
Gord čovek uzdiže sebe iznad drugih, često u svojoj suštini odbacujući Boga, jer mu više nije potrebna milost, niti priznaje svoju slabost i potrebu za pokajanjem. Takva duša, sa aspekta Crvke, postaje laka meta demona.
Demoni sa osobitom lakoćom opsedaju one koji se neprestano hvale, koji traže priznanja i nadmeću se u sujeti. Njima nije potreban otvoreni greh da bi ušli u srce čoveka – dovoljna je gordost, i oni nalaze stanište u njegovoj oholosti. Takvi ljudi često ne vide ni svoje padove, jer ih gordost zaslepljuje i udaljava od istine.
Crkva nas uči da se protiv gordosti ne borimo snagom, nego smirenjem, molitvom i pokajanjem.
Sveti Antonije Veliki je rekao demon ništa ne vole kao gorde i hvalisave ljude.
- Ne gordi se i ne hvali se. Progoni iz srca hvalisava misli i ne izgovar hvalisave reči, kao na primer: "Ja sam učinio to i to, ja sam primio na sebe takav podvig, ja nikoga nisam uvredio, nikome nikakvo zlo nisam učinio". Sve ovo uvodi u gordost i ko je zaraženim ovakvim i sličnim pomislima postao je stanište đavola i zlih duhova."
Prepodobni Jovan Kasijan u svom delu „Razgovori ave Serapiona“ razmatra glavne strasti koje muče ljudsku dušu, nudeći univerzalne savete za oslobađanje i duhovnu slobodu.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.