Hans Scherhaufer / imago stock&people / ProfimediaEkumenski bogosluženje gradske većnice u berlinskom Šenberg distriktu okupilo je jedva 250 ljudi
Uprkos najavama o međunarodnoj i višejezičnoj proslavi Duhova, ispred berlinske većnice pojavio se mali broj vernika. Dok jedni govore o simboličnoj snazi zajedništva, drugi upozoravaju na sve dublji zamor ekumenske misije i gubitak vere u njenu svrhu.
Na trgu ispred čuvene gradske većnice u berlinskom Šenberg distriktu, tradicionalno ekumensko bogosluženje povodom praznika Duhova održano je i ove godine pod vedrim nebom. Događaj, simbolično nazvan “Vetar u leđa”, okupio je predstavnike evangeličke, katoličke, slobodne i pravoslavne crkve u Nemačkoj. Iako su organizatori najavljivali šarenolik, međunarodni i višejezični program u duhu jedinstva i obnove, broj prisutnih – prema navodima policije – jedva je dostigao 250.
Duhovi, praznik koji simbolizuje izlivenje Duha Svetoga na apostole i često se tumači kao –rođendan Crkve–, pružaju idealan povod za sabranje hrišćana različitih veroispovesti. Ipak, dok su liturgijski simboli, pesme i molitve pod vedrim nebom želeli da izraze zajedništvo i dijalog, slab odziv javnosti pokrenuo je pitanje – da li ekumenizam i dalje ima pristalice, ili se ekumenska misija umorila?
Zagovornici: Bitan je simbol, ne broj
Za učesnike i organizatore broj nije ono što određuje uspeh.
– U vremenu kada sve više ljudi okreće leđa duhovnom, ovakvi susreti su znak nade. I 250 ljudi je mnogo ako dođu iskreno, iz ljubavi prema Hristu – poručio je jedan od evangeličkih sveštenika.
Ekumenski tim iz Berlina ističe da događaji poput ovog svedoče o živoj želji za razumevanjem i izgradnjom mostova. Podrška gradske uprave, prisustvo više jezika i vernika iz raznih zajednica viđeni su kao podsticaj za dalje aktivnosti.
Hans Scherhaufer / imago stock&people / Profimedia
Ekumenski bogosluženje ispred gradske većnice u berlinskom Šenberg distriktu okupilo je jedva 250 ljudi
Kritičari: Simbolika bez snage
Međutim, kritičari ekumenizma upozoravaju da simbolika nije dovoljna.
–Najava velikog, svečanog, međunarodnog bogosluženja, a onda samo 250 ljudi – to nije „vetar u leđa“, to je tišina – izjavio je jedan berlinski novinar koji redovno prati crkvene događaje.
Konzervativni glasovi unutar hrišćanskih zajednica takođe dovode u pitanje smisao ovakvih skupova. Neki od njih smatraju da se, u želji za međusobnim pomirenjem, gubi snaga autentičnog svedočenja vere. Ekumenski susreti, po njihovom mišljenju, često izbegavaju teške istine u ime lažne harmonije.
Širi kontekst: Sekularizacija i zamor
Nemačka je poslednjih decenija suočena s ubrzanom sekularizacijom – sve više građana napušta crkve, a liturgijska praksa opada, naročito među mladima. U takvom okruženju, zajednički hrišćanski nastupi poprimaju pre svega simboličku i medijsku vrednost. No, simbolika bez prisustva i podrške vernika gubi na snazi.
Dok jedni u događaju “Vetar u leđa” vide korak napred u ekumenskom dijalogu i neodustajanje od hrišćanske prisutnosti u javnom prostoru, drugi u slaboj posećenosti prepoznaju znakove zamora, pa i neuspeha. Da li će sledeće godine "vetar u leđa" zaista povući jedra crkvenog zajedništva, ili će ostati u domenu simbolike? Ostaje da se vidi.
Govoreći o sekularizaciji i teološkom slabljenju unutar Pravoslavne Crkve, ali i o inauguraciji pape Lava XIV, grčki mitropolit uputio je snažnu poruku o očuvanju pravoslavne vere.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Četvorodnevni simpozijum u Vatikanu obeležio 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora: papa Lav XIV pozivao na jedinstvo i sinodalnost svih hrišćana, dok pravoslavni glasovi upozoravaju na opasnosti relativizacije vere i gubitka svetootačkog nasleđa.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
Dok svet prati simboličan korak ka miru i dijalogu, deo pravoslavlja izražava rezerve zbog brzog približavanja Rimu i straha od ustupaka u veri i tradiciji.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.