Hans Scherhaufer / imago stock&people / ProfimediaEkumenski bogosluženje gradske većnice u berlinskom Šenberg distriktu okupilo je jedva 250 ljudi
Uprkos najavama o međunarodnoj i višejezičnoj proslavi Duhova, ispred berlinske većnice pojavio se mali broj vernika. Dok jedni govore o simboličnoj snazi zajedništva, drugi upozoravaju na sve dublji zamor ekumenske misije i gubitak vere u njenu svrhu.
Na trgu ispred čuvene gradske većnice u berlinskom Šenberg distriktu, tradicionalno ekumensko bogosluženje povodom praznika Duhova održano je i ove godine pod vedrim nebom. Događaj, simbolično nazvan “Vetar u leđa”, okupio je predstavnike evangeličke, katoličke, slobodne i pravoslavne crkve u Nemačkoj. Iako su organizatori najavljivali šarenolik, međunarodni i višejezični program u duhu jedinstva i obnove, broj prisutnih – prema navodima policije – jedva je dostigao 250.
Duhovi, praznik koji simbolizuje izlivenje Duha Svetoga na apostole i često se tumači kao –rođendan Crkve–, pružaju idealan povod za sabranje hrišćana različitih veroispovesti. Ipak, dok su liturgijski simboli, pesme i molitve pod vedrim nebom želeli da izraze zajedništvo i dijalog, slab odziv javnosti pokrenuo je pitanje – da li ekumenizam i dalje ima pristalice, ili se ekumenska misija umorila?
Zagovornici: Bitan je simbol, ne broj
Za učesnike i organizatore broj nije ono što određuje uspeh.
– U vremenu kada sve više ljudi okreće leđa duhovnom, ovakvi susreti su znak nade. I 250 ljudi je mnogo ako dođu iskreno, iz ljubavi prema Hristu – poručio je jedan od evangeličkih sveštenika.
Ekumenski tim iz Berlina ističe da događaji poput ovog svedoče o živoj želji za razumevanjem i izgradnjom mostova. Podrška gradske uprave, prisustvo više jezika i vernika iz raznih zajednica viđeni su kao podsticaj za dalje aktivnosti.
Hans Scherhaufer / imago stock&people / Profimedia
Ekumenski bogosluženje ispred gradske većnice u berlinskom Šenberg distriktu okupilo je jedva 250 ljudi
Kritičari: Simbolika bez snage
Međutim, kritičari ekumenizma upozoravaju da simbolika nije dovoljna.
–Najava velikog, svečanog, međunarodnog bogosluženja, a onda samo 250 ljudi – to nije „vetar u leđa“, to je tišina – izjavio je jedan berlinski novinar koji redovno prati crkvene događaje.
Konzervativni glasovi unutar hrišćanskih zajednica takođe dovode u pitanje smisao ovakvih skupova. Neki od njih smatraju da se, u želji za međusobnim pomirenjem, gubi snaga autentičnog svedočenja vere. Ekumenski susreti, po njihovom mišljenju, često izbegavaju teške istine u ime lažne harmonije.
Širi kontekst: Sekularizacija i zamor
Nemačka je poslednjih decenija suočena s ubrzanom sekularizacijom – sve više građana napušta crkve, a liturgijska praksa opada, naročito među mladima. U takvom okruženju, zajednički hrišćanski nastupi poprimaju pre svega simboličku i medijsku vrednost. No, simbolika bez prisustva i podrške vernika gubi na snazi.
Dok jedni u događaju “Vetar u leđa” vide korak napred u ekumenskom dijalogu i neodustajanje od hrišćanske prisutnosti u javnom prostoru, drugi u slaboj posećenosti prepoznaju znakove zamora, pa i neuspeha. Da li će sledeće godine "vetar u leđa" zaista povući jedra crkvenog zajedništva, ili će ostati u domenu simbolike? Ostaje da se vidi.
Govoreći o sekularizaciji i teološkom slabljenju unutar Pravoslavne Crkve, ali i o inauguraciji pape Lava XIV, grčki mitropolit uputio je snažnu poruku o očuvanju pravoslavne vere.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Četvorodnevni simpozijum u Vatikanu obeležio 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora: papa Lav XIV pozivao na jedinstvo i sinodalnost svih hrišćana, dok pravoslavni glasovi upozoravaju na opasnosti relativizacije vere i gubitka svetootačkog nasleđa.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, otac Evsevije Meandžija kroz istorijske činjenice i crkveno predanje osvetljava duboke razlike u poimanju pokloničkih putovanja u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.