OVI LJUDI SU ŽIVI MRTVACI: Starac Simeon Atonski o opasnom znaku duhovne smrti koji svi ignorišu
Ravnodušnost se smatra jednim od najozbiljnijih duhovnih problema današnjice.
Smirenje čini da ta ljubav bude čista, bezuslovna i dugotrajna.
U pravoslavnom hrišćanstvu, dve duhovne vrline uzdižu se iznad svih – ljubav i smirenje. One nisu samo ideali, već konkretni putokazi ka Bogu, temelj svake istinske duhovnosti i srž svakodnevnog hrišćanskog života.
Ljubav u pravoslavlju nije samo osećanje – to je zapovest. Hristos nas uči da ljubimo Boga celim srcem i bližnje kao same sebe. Ta ljubav nije ograničena na one koji nas vole ili na one koji su nam bliski; ona je sveobuhvatna, sveobuhvatnija čak i od razuma. Pravoslavna ljubav ne postavlja uslove – ona ne traži ništa za uzvrat. Ljubiti znači služiti, opraštati, trpeti, blagosiljati čak i kada nas vređaju. To je ljubav koja se ne hrani emocijama, već voljom da činimo dobro, uprkos svemu.
Smirenje nije slabost, niti povlačenje. To je unutrašnja tišina duše koja zna svoje mesto pred Bogom. Smiren čovek ne traži priznanje, ne reaguje na uvrede, ne postavlja sebe u središte svega. On prihvata i radost i bol sa jednakim poverenjem u Božiju volju. Smirenje ne znači nipodaštavanje sebe, već ispravnu meru – saznanje da sve što imamo dolazi od Boga, i da bez Njega ne možemo ništa.
Ove dve vrline nerazdvojno su povezane. Nema prave ljubavi bez smirenja, jer gordost traži da bude voljena, dok smirenje samo voli. Prava ljubav ne traži ništa za sebe – ona daruje. Smirenje čini da ta ljubav bude čista, bezuslovna i dugotrajna.
U duhovnom životu pravoslavnog vernika, ljubav i smirenje nisu samo put – one su cilj. Ko u srcu nosi ove dve vrline, već ovde i sada dotiče Carstvo nebesko.
Prepodobni Antonije Veliki je u jednoj svojoj misli baš to isticao.
"Trudi se svim silama da smiruješ sebe, a misao da te ne vole je demonska. Dužni smo sve da volimo, ali ne smemo tražiti da nas vole"
Ravnodušnost se smatra jednim od najozbiljnijih duhovnih problema današnjice.
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
Kada nas svet pritisne, a mi ne uzvratimo mržnjom nego sačuvamo mir, tada stojimo na čvrstom tlu.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije samo emocija već duhovno stanje, način postojanja koji prevazilazi granice ličnog i uzdiže se do univerzalnog.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Jedno pitanje vernice pokrenulo je raspravu: da li sveta tajna krštenja vredi ako je tek u odraslom dobu shvatimo i prihvatimo srcem?
Hrišćanski život je put podviga, borbe sa sopstvenim slabostima, stalnog usavršavanja u ljubavi, veri i nadi.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Manastir Tumane je najposećeniji manastir 21. veka i iz godine u godinu privlači sve veći broj vernika.
Manastiri i samostani sada imaju liste čekanja dok mlade žene čekaju u redu da se posvete tišini koju je teško pronaći negde drugde
Manastir Tumane je najposećeniji manastir 21. veka i iz godine u godinu privlači sve veći broj vernika.
Monahinja iz manastira Rukumija otkrila je kako da za nekoliko minuta napravite posni obrok na vodi koji telu daje snagu, a duši mir.
Kroz svedočanstvo iz života, veliki duhovnik 20. veka i svetac objasnio je na jednostavan način da snaga molitve ne zavisi od samog čitanja, već od mnogo dublje istine koja menja život i razvejava tamu oko nas.