Praznik Svetog Save obeležava se širom Srbije i regiona kao dan duhovnosti, obrazovanja i sabornosti.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog Savu, prvog arhiepiskopa srpskog, utemeljivača SPC, prosvetitelja i jednog od najznačajnijih ličnosti u istoriji srpskog naroda.
Praznik Svetog Save obeležava se širom Srbije i regiona kao dan duhovnosti, obrazovanja i sabornosti.
Uz ovaj praznik, u narodu se i danas prepričava poučna priča koja se pripisuje Svetom Savi, a koja govori o postu i pogrešnom tumačenju vere.
Prema predanju, jedan domaćin započeo je gradnju kuće i pozvao Svetog Savu da mu očita molitvu. Kada je došao, Sveti Sava je zatekao domaćina kako sprema mrsnu hranu, iako je bio post.
Domaćin se pravdao rečima:
Eparhija-prizren.org
Sveti Sava
- Greh ne ulazi na usta, nego izlazi iz usta - tvrdeći da je to zapisano u Svetom pismu i da je sam Hristos tako rekao.
Sveti Sava mu je tada odgovorio:
– Dobro. Neka ti je sa srećom nova kuća! Temelj si stavio, a sad baci, kako bilo, jednu ciglu na njega, pa se useli i u zdravlju živi u toj kući doveka.
– Šta to govoriš, čoveče Božji? – začudi se domaćin. – Za kuću su potrebne sve cigle, i to poređane kako treba, u četiri zida, po propisu. Ako se zida kako bilo – od kuće nema ništa!
– E, sinko moj, tako je i sa pobožnim životom – odgovori mu Sveti Sava. – Ako neko hoće da se spase, nije dovoljno da zna jednu rečenicu iz Svetog pisma, i to još pogrešno protumačenu. Treba živeti celu veru. Na mnogo mesta u Svetom pismu sam Hristos govori da je post neophodan i da se bez posta ne možemo spasti.
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U srcu Atosa, u administrativnom centru Kareja, nalazi se posebna posnica koja u tišini čuva nasleđe Svetog Save, mesto neprekidne molitve i stroge posvećenosti, koje ima duboku duhovnu tradiciju i istorijski značaj.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.