Praznik Svetog Save obeležava se širom Srbije i regiona kao dan duhovnosti, obrazovanja i sabornosti.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog Savu, prvog arhiepiskopa srpskog, utemeljivača SPC, prosvetitelja i jednog od najznačajnijih ličnosti u istoriji srpskog naroda.
Praznik Svetog Save obeležava se širom Srbije i regiona kao dan duhovnosti, obrazovanja i sabornosti.
Uz ovaj praznik, u narodu se i danas prepričava poučna priča koja se pripisuje Svetom Savi, a koja govori o postu i pogrešnom tumačenju vere.
Prema predanju, jedan domaćin započeo je gradnju kuće i pozvao Svetog Savu da mu očita molitvu. Kada je došao, Sveti Sava je zatekao domaćina kako sprema mrsnu hranu, iako je bio post.
Domaćin se pravdao rečima:
Eparhija-prizren.org
Sveti Sava
- Greh ne ulazi na usta, nego izlazi iz usta - tvrdeći da je to zapisano u Svetom pismu i da je sam Hristos tako rekao.
Sveti Sava mu je tada odgovorio:
– Dobro. Neka ti je sa srećom nova kuća! Temelj si stavio, a sad baci, kako bilo, jednu ciglu na njega, pa se useli i u zdravlju živi u toj kući doveka.
– Šta to govoriš, čoveče Božji? – začudi se domaćin. – Za kuću su potrebne sve cigle, i to poređane kako treba, u četiri zida, po propisu. Ako se zida kako bilo – od kuće nema ništa!
– E, sinko moj, tako je i sa pobožnim životom – odgovori mu Sveti Sava. – Ako neko hoće da se spase, nije dovoljno da zna jednu rečenicu iz Svetog pisma, i to još pogrešno protumačenu. Treba živeti celu veru. Na mnogo mesta u Svetom pismu sam Hristos govori da je post neophodan i da se bez posta ne možemo spasti.
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
U srcu Atosa, u administrativnom centru Kareja, nalazi se posebna posnica koja u tišini čuva nasleđe Svetog Save, mesto neprekidne molitve i stroge posvećenosti, koje ima duboku duhovnu tradiciju i istorijski značaj.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.