Duhovna riznica 26.03.2026 | 00:01

ONI KOJI ŽELE DA BUDE GOSPODARI SVETA I ODREĐUJU SUDBINE DRŽAVA I NARODA MORAJU DA ZNAJU OVO: Otac Ananije upozorava na moć koja nadmašuje svaku vlast

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ONI KOJI ŽELE DA BUDE GOSPODARI SVETA I ODREĐUJU SUDBINE DRŽAVA I NARODA MORAJU DA ZNAJU OVO: Otac Ananije upozorava na moć koja nadmašuje svaku vlast
Religija

Dok mnogi teže moći i kontroli, veliki grčki propovednik podseća da sudbine naroda oblikuje samo Božja svetlost i blagodat Vaskrsenja.

Svaki dan nas okružuju neizvesnost, nesigurnost i brojne sile koje pokušavaju da oblikuju sudbine ljudi i naroda. U svetu u kome mnogi traže vlast, moć i kontrolu, često zaboravljamo na onu silu koja zaista upravlja životima – silu Vaskrslog Hrista. Rešenje ovog problema, kako nas podseća otac Ananije Kustenis, leži u razumevanju moći Vaskrsenja i svetlosti koja obasjava svaku tamu.

- Naša zemlja, kao i svet, su u teškim vremenima. A oni koji žele da budu gospodari i određuju sudbine država, naroda i nacija, neka znaju i znaju da je gospodar sveta i svih naroda, ali i svake duše, vaskrsli Isus Hristos, zaklano Jagnje. Budućnost sveta sada pripada Vaskrsenju. A Pravoslavna crkva je Crkva Vaskrsenja.
Vaskrs znači prelazak iz tame u svetlost, iz smrti u život, iz greha u blagodat, iz pakla i zemlje u raj i Carstvo Božansko.

I sve se to dogodilo kroz Vaskrsenje Gospodnje. On svuda vlada i njegova svetlost sija i vlada svim i obuzima vaseljene, „sada je sve ispunjeno svetlošću, nebo i zemlja i nebesa“, kazuje nam sveti Damaskin na glavni dan Vaskrsenja svojom divnom vladavinom, koja je zaista pesma, to je festival, apoteoza. Čitajmo je ovih dana i ovim pravilom se poklonimo Hristu našem Vaskrslom . govorio je otac Ananije Kustenis.

Vaskrsno svetlo nije samo prazni simbol; ono je stvarna snaga koja menja srce čoveka, otvara put iz tame u život i iz greha u blagodat. U vremenima neizvesnosti, pravoslavni vernici pronalaze sigurnost i mir u činjenici da je gospodar sveta vaskrsli Hristos, čija svetlost prevazilazi sve ljudske sile. Pouka oca Ananija Kustenisa podseća da je svetlo Vaskrsenja trajna nada i nepokolebljiva stvarnost za svakog koji veruje.

Čitanje Jevanđelja za četvrtak 5. sedmice Velikog posta

Shutterstock/Saulich Elena
Jevanđelje

 

Na 6. času

Knjiga proroka Isaije (42,5-16)

5. Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: 6. Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; 7. Da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.

8. Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. 9. Evo, pređašnje dođe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam. 10. Pevajte Gospodu pesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve što je u njemu, ostrva i koji živite na njima. 11. Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora. 1

2. Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima. 13. Gospod će izaći kao junak, podignuće revnost svoju kao vojnik, vikaće i klikovati, nadvladaće neprijatelje svoje. 14. Mučah dugo, činjah se gluh, ustezah se; ali ću sada vikati kao žena kad se porađa, i sve ću potrti i istrijebiti. 15. Opustiću gore i bregove, i svaku travu na njima osušiću, i od rijeka ću načiniti ostrva, i jezera ću isušiti. 16. I vodiću slijepce putem kojega nijesu znali; vodiću ih stazama kojih nijesu znali; obratiću pred njima mrak u svijetlost i što je neravno u ravno. To ću im učiniti, i neću ih ostaviti.

Na večernji

Prva knjiga Mojsijeva (18,20-33)

20. I reče Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i greh je njihov grdan. 21. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam. 22. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, 23. I pristupiv Avram reče: „Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? 24. Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu?

25. Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cele zemlje neće suditi pravo?” 26. I reče Gospod: „Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću celom mestu njih radi.” 27. A Avram odgovori i reče: „Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. 28. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovih pet zatrti sav grad?” Odgovori: „Neću, ako nađem četrdeset i pet.” 29. I stade dalje govoriti, i reče: „Može biti da će se naći četrdeset”. Reče: „Neću radi onih četrdeset.”

30. Potom reče: „Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset.” I reče: „Neću, ako nađem trideset.” 31. Opet reče: „Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset.” Reče: „Neću ih pogubiti za onih dvadeset.” 32. Najposlije reče: „Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset.” Reče: „Neću ih pogubiti radi onih deset.” 33. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mesto.

Priče Solomonove (16,17-33; 17,1-17)

17. Put je pravednih uklanjanje od zla; čuva dušu svoju ko pazi na put svoj. 18. Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. 19. Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego deliti plen sa oholima. 20. Ko pazi na reč, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. 21. Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku.

22. Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnih bezumlje je. 23. Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovem, i dodaje nauku usnama njegovim. 24. Ljubazne su reči sat meda, slast duši i zdravlje kostima. 25. Neki se put čini čoveku prav, a kraj mu je put k smrti. 26. Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova.

27. Čovek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. 28. Opak čovek zameće svađu, i klvetnik rastavlja glavne prijatelje. 29. Nasilnik mami druga svog i zavodi ga na put koji nije dobar; 30. Namiguje očima, kad misli naopako; kad miče usnama, čini zlo. 31. Seda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. 32. Bolji je spor na gnev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. 33. Žreb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.

1. Bolji je zalogaj suvog hleba s mirom nego kuća puna poklane stoke sa svađom. 2. Razuman sluga biće gospodar nad sinom sramotnim i s braćom će deliti nasledstvo. 3. Topionica je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Gospod. 4. Zao čovek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. 5. Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreći, neće ostati bez kara. 6. Venac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.

7. Ne priliči bezumnom visoka beseda, a kamoli knezu lažljiva beseda. 8. Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. 9. Ko pokriva prestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. 10. Ukor tišti razumnog većma nego ludoga sto udaraca. 11. Zao čovek traži samo zlo, ali će se ljut glasnik poslati na nj. 12. Bolje je da čoveka sretne medvedica kojoj su oteti medvedići, nego bezumnik u svom bezumlju.

13. Ko vraća zlo za dobro, neće se zlo odmaći od kuće njegove. 14. Ko počne svađu, otvori ustavu vodi; zato pre nego se zametne, prođi se raspre. 15. Ko opravda krivog i ko osudi pravog, obojica su gad Gospodu. 16. Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? 17. U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.