KRŠTENJE, VENČANJE I SAHRANA POD LUPOM CRKVE: Nije vera sve ono što narod radi
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Blaženopočivši grčki arhijerej upozorio je na sablazan zbog neprikladnog odevanja u crkvi, odgovornost sveštenika i mere za očuvanje bogoslužbenog poretka.
Pitanje primerenog odevanja u pravoslavnim hramovima decenijama izaziva rasprave među vernicima, ali i u široj javnosti, a posebno postaje aktuelno tokom letnjih meseci, kada je garderoba zbog visokih temperatura prirodno lakša i otvorenija. Dok jedni smatraju da je način odevanja lični izbor, drugi podsećaju da ulazak u crkvu podrazumeva poštovanje svetinje, bogoslužbenog poretka i osećanja drugih vernika. O ovoj temi govorio je i blaženopočivši mitropolit florinski Avgustin, čije upozorenje i danas izaziva pažnju među pravoslavnim hrišćanima.
– Skandal u hramovima zbog golotinje žena postao je već nepodnošljiv. Duše vernih stradaju; mnogi su čak prestali da dolaze u crkvu. Odgovornost jerarhije je velika.
Mitropolit je podsetio da ni apeli Sinoca nisu pomogli:
– Istina je da je Sveti Sinod poslednjih godina svojim poslanicama očinski savetovao hrišćanke da se oblače smerno, ali se stanje nije promenilo. Žene slušaju modu, tog demona razgolićenosti, a ne glas Majke Crkve. Pojedine, koje sebe smatraju obrazovanim pripadnicama visokog društva, otišle su čak dotle da se, slušajući ove poslanice ili slične propovedi, smeju i podrugljivo ih ismevaju, pokazujući svoju neosetljivost.
Mitropolit smatra da višegodišnji pozivi Crkve na smerno odevanje nisu doneli očekivane rezultate. Kako kaže, neke žene radije slede modne trendove nego savete Crkve, dok se pojedine čak podsmevaju takvim opomenama.
– Međutim, Crkva i za ovakve slučajeve bestidnosti i duhovne neosetljivosti ima način da uspostavi poredak. Kako? Privremenim odlučenjem od crkvene zajednice onih koji se ne pokoravaju, odnosno njihovim privremenim udaljavanjem iz bogoslužbenog života. Ti, gospođo, smeješ se, prezireš odluku Crkve, ulaziš u hram kako se tebi dopada, remetiš poredak, a da sveštenik ne može da spreči sablazan? Veoma ste, gospođo, pogrešno shvatili našu dosadašnju trpeljivost i dugotrpljenje.
Govoreći o odgovornosti sveštenstva, mitropolit ističe da pastiri Crkve ne bi smeli da ostanu nemi kada se narušava svetost hrama. Po njegovom mišljenju, njihova je dužnost da čuvaju poredak i spreče sve što može da sablazni vernike.
- Sveštenik dostojan svoje službe staće na ulaz u hram i reći će ti: "Stanite! Kuda ste pošli? Ovo nije pijaca, trg ili bioskop, nego dom Božji" (up. Mt. 12, 4 i dr.). Ulaznica za ulazak jeste vera i pobožnost, a kada one postoje, vide se i po spoljašnjem izgledu. Vi takvu ulaznicu nemate, to pokazuje vaš izgled. Ja sam čuvar Gospodnjeg doma i imam dužnost da vas, kada dolazite tako odeveni, ne pustim da uđete.
Mitropolit Avgustin podseća da su, prema njegovim rečima, mnogi revnosni arhijereji i sveštenici upravo na taj način postupali i ranije, ne čekajući posebne odluke i uputstva, već nastojeći da sačuvaju dostojanstvo bogosluženja i svetost hrama.
- Tako treba da govori Crkva. I zaista, dobri arhijereji i hrabri sveštenici tako su i govorili, ne čekajući naređenje Svetog Sinoda, ženama koje su u hram dolazile gologlave, nepristojno obučene i našminkane. Dobro bi bilo da se ove sinodske odredbe ponovo stave na snagu i usaglase sa duhom Novog Zaveta, kao i sa apostolskim i otačkim predanjem - zaključio je mitropolit florinski Avgustin.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka. Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja. Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati. Od "posnih" i "mrsnih" slava, slavskog žita i crvenog slova, do posta, ispovesti i Božić Bate, mnogi običaji koje vernici prihvataju kao pravilo nisu u skladu sa učenjem Pravoslavne crkve - evo šta o njima zaista kaže Crkva.
KRŠTENJE, VENČANJE I SAHRANA POD LUPOM CRKVE: Nije vera sve ono što narod radi
SVEĆA I TAMJAN MOGU DA POMOGNU, ALI I DA ODMOGNU AKO SE POGREŠNO KORISTE: Sveštenici otkrivaju u čemu vernici najčešće greše
SVI GA IMAJU U DOMU, ALI GA MNOGI POGREŠNO ČITAJU: Crkveni kalendar kao okvir porodičnog života
10 NAJVEĆIH GREŠAKA KOJE ČESTO PRAVE PRAVOSLAVNI VERNICI: Među običajima ima i onih koji mogu biti štetni
Pravo pokajanje nikada ne isključuje preuzimanje odgovornosti za učinjeno zlo, ističe otac Dejan.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.