KRŠTENJE, VENČANJE I SAHRANA POD LUPOM CRKVE: Nije vera sve ono što narod radi
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Blaženopočivši grčki arhijerej upozorio je na sablazan zbog neprikladnog odevanja u crkvi, odgovornost sveštenika i mere za očuvanje bogoslužbenog poretka.
Pitanje primerenog odevanja u pravoslavnim hramovima decenijama izaziva rasprave među vernicima, ali i u široj javnosti, a posebno postaje aktuelno tokom letnjih meseci, kada je garderoba zbog visokih temperatura prirodno lakša i otvorenija. Dok jedni smatraju da je način odevanja lični izbor, drugi podsećaju da ulazak u crkvu podrazumeva poštovanje svetinje, bogoslužbenog poretka i osećanja drugih vernika. O ovoj temi govorio je i blaženopočivši mitropolit florinski Avgustin, čije upozorenje i danas izaziva pažnju među pravoslavnim hrišćanima.
– Skandal u hramovima zbog golotinje žena postao je već nepodnošljiv. Duše vernih stradaju; mnogi su čak prestali da dolaze u crkvu. Odgovornost jerarhije je velika.
Mitropolit je podsetio da ni apeli Sinoca nisu pomogli:
– Istina je da je Sveti Sinod poslednjih godina svojim poslanicama očinski savetovao hrišćanke da se oblače smerno, ali se stanje nije promenilo. Žene slušaju modu, tog demona razgolićenosti, a ne glas Majke Crkve. Pojedine, koje sebe smatraju obrazovanim pripadnicama visokog društva, otišle su čak dotle da se, slušajući ove poslanice ili slične propovedi, smeju i podrugljivo ih ismevaju, pokazujući svoju neosetljivost.
Mitropolit smatra da višegodišnji pozivi Crkve na smerno odevanje nisu doneli očekivane rezultate. Kako kaže, neke žene radije slede modne trendove nego savete Crkve, dok se pojedine čak podsmevaju takvim opomenama.
– Međutim, Crkva i za ovakve slučajeve bestidnosti i duhovne neosetljivosti ima način da uspostavi poredak. Kako? Privremenim odlučenjem od crkvene zajednice onih koji se ne pokoravaju, odnosno njihovim privremenim udaljavanjem iz bogoslužbenog života. Ti, gospođo, smeješ se, prezireš odluku Crkve, ulaziš u hram kako se tebi dopada, remetiš poredak, a da sveštenik ne može da spreči sablazan? Veoma ste, gospođo, pogrešno shvatili našu dosadašnju trpeljivost i dugotrpljenje.
Govoreći o odgovornosti sveštenstva, mitropolit ističe da pastiri Crkve ne bi smeli da ostanu nemi kada se narušava svetost hrama. Po njegovom mišljenju, njihova je dužnost da čuvaju poredak i spreče sve što može da sablazni vernike.
- Sveštenik dostojan svoje službe staće na ulaz u hram i reći će ti: "Stanite! Kuda ste pošli? Ovo nije pijaca, trg ili bioskop, nego dom Božji" (up. Mt. 12, 4 i dr.). Ulaznica za ulazak jeste vera i pobožnost, a kada one postoje, vide se i po spoljašnjem izgledu. Vi takvu ulaznicu nemate, to pokazuje vaš izgled. Ja sam čuvar Gospodnjeg doma i imam dužnost da vas, kada dolazite tako odeveni, ne pustim da uđete.
Mitropolit Avgustin podseća da su, prema njegovim rečima, mnogi revnosni arhijereji i sveštenici upravo na taj način postupali i ranije, ne čekajući posebne odluke i uputstva, već nastojeći da sačuvaju dostojanstvo bogosluženja i svetost hrama.
- Tako treba da govori Crkva. I zaista, dobri arhijereji i hrabri sveštenici tako su i govorili, ne čekajući naređenje Svetog Sinoda, ženama koje su u hram dolazile gologlave, nepristojno obučene i našminkane. Dobro bi bilo da se ove sinodske odredbe ponovo stave na snagu i usaglase sa duhom Novog Zaveta, kao i sa apostolskim i otačkim predanjem - zaključio je mitropolit florinski Avgustin.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka. Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja. Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati. Od "posnih" i "mrsnih" slava, slavskog žita i crvenog slova, do posta, ispovesti i Božić Bate, mnogi običaji koje vernici prihvataju kao pravilo nisu u skladu sa učenjem Pravoslavne crkve - evo šta o njima zaista kaže Crkva.
KRŠTENJE, VENČANJE I SAHRANA POD LUPOM CRKVE: Nije vera sve ono što narod radi
SVEĆA I TAMJAN MOGU DA POMOGNU, ALI I DA ODMOGNU AKO SE POGREŠNO KORISTE: Sveštenici otkrivaju u čemu vernici najčešće greše
SVI GA IMAJU U DOMU, ALI GA MNOGI POGREŠNO ČITAJU: Crkveni kalendar kao okvir porodičnog života
10 NAJVEĆIH GREŠAKA KOJE ČESTO PRAVE PRAVOSLAVNI VERNICI: Među običajima ima i onih koji mogu biti štetni
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički podsetio na reči Tesline majke Đuke, očevu ljubav prema znanju i vaspitanje koje je budućeg pronalazača usmerilo da darove posveti službi čovečanstvu.
Crkva uči da nijedan čovek nije prepušten sam sebi, već da mu je od Boga dat anđeo čuvar koji ga štiti, ukrepljuje i podstiče da ide putem spasenja.
Sveti podvižnici učili su da na ljude koji greše treba gledati očima milosrđa.
U besedi za petak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da najveća opasnost ne dolazi spolja, već iz čovekovog srca.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.