Jedan od osnovnih razloga za uzimanjem ove vrste proizvoda u ishrani je duhovnost, jer prema učenju tako se povećava sposobnost duše da se poveže sa duhovnim. Ipak, košer su mnoge kulture preuzele i ima mnogo širu primenu. Čak je ušla i u američki žargon kao reč koja označava nešto što je odgovarajuće, ispravno, adekvatno, pa čak i legitimno,
Iako se veruje da Jevreji jedu samo košer hranu, to ipak nije istina. Naime, prema nekim procenama samo 29 odsto pripadnika ovog naroda konzumira košer proizvode. Ova vrsta ishrane je raspostranjena širom sveta i u Americi se odnosi na sve što je ispravno.
Kada je u pitanju Izrael oko 10 procenata jevrejskog stanovništva ove zemlje pridržava se košer propisa, ali i milion Jevreja u dijaspori. Preostali Izraelci podeljeni su ravnomerno na one koji košer pravilima ne daju nikakav značaj i one koji se pridržavaju samo nekih propisa. Više od 90 procenata svih prehrambenih proizvoda koji se prodaju u Izraelu podleže košer propisima. Ovakav način ishrane ne pr.aktikuju samo religiozni Jevreje druge religijske grupe i oni koji košer hranu ne konzumiraju iz verskih razloga.
Shutterstock
U Košer ishrani se koriste goveda
Kada je u pitanju konzumiranje mesa.Tora dopušta da se za ishranu koriste samo one životinje koje imaju papke koji su razdvojeni. Četiri životinje, zec, kunić, kamila i svinja, posebno su označene kao zabranjene, jer poseduju samo jednu od dve navedene osobine: zec, kunić i kamila su preživari, ali nemaju razdvojene papke, dok svinja ima papke, ali ne preživa svoju hranu.] Ortodoksni Jevreji se posebno pridržavaju pravila koja se odnose na hranu koja mora biti košer. Košer životinje koje se danas obično jedu su govedo, koza i ovca, a ponekad jelen i bivo.
Tora navodi i „krilata bića” koja ne bi trebalo konzumirati, uglavnom ptice grabljivice, vodene ptice koje se hrane ribom i slepe miševe. Dozvoljeno je jesti meso pripitomljenih ptica, kakve su kokoške, guske, prepelice, golubovi i ćurke.
Od životinja koje žive u vodi Tora dozvoljava konzumaciju samo koje imaju i peraje i krljušt. Čak ako riba ima samo jednu ljusku ili jedno peraje, ona je dopuštena. Tuna, na primer, ima malo krljušti, ali je ipak košer. Druge popularne košer ribe su brancin, šaran, bakalar, iverak, haringa, lokarda, pastrva i losos. Međutim, ribe kao što je grdobina se ne smatraju košer hranom, kao i drugi morski plodovi među kojima su školjke, krabe i škampi. Osim toga, svi morski sisari (kitovi, delfin...) nisu košer.
Profimedia
Košer hrana u prodavnicama
Među stvorenjima koja puze Tora zabranjuje dve vrste: ona koja puze po zemlji (kakvi su na primer miševi i gušteri i leteća stvorenja koja puze, sa četiri izuzetka: tri vrste skakavaca, i cvrčak.
Osnovni razlog pridržavanja košer propisa svakako je religijski, ali postoje i drugi razlozi kojima se objašnjava korist ovakvog načina ishrane, kao što su zdravstveni razlozi, moralne pouke, ali i duhovnost. Naime, prema učenju Tore, uzimanjem nekošer hrane smanjuje se sposobnost duše da se poveže sa duhovnim. Ova se šteta može popraviti kada osoba ponovo počne da jede košer hranu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Hanuka se slavi u znak sećanja na trogodišnji oslobodilački rat i oslobođenje Jerusalima 165. godine pre nove ere, kada je „ponovo upaljeno kandilo, a idoli izbačeni iz Hrama“ .Ovom danu najviše se raduju najmlađi koji dobijaju malo novca za svoja sitna zadovljstva i igraju se s nekom vrstom kockaste čigre, dok odrasli uživaju u hrani prženoj u ulju i palačinkama latkes.
Pesah se slavi osam dana u krugu porodice, sprema se Seder večere na kojoj se svi ukućani okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i njihovo izbavljenje. Reč je o prazniku koji je jedan od tri hodočasničkih praznika kada svi Jevreji koji imaju mogućnost odlaze na hodočašće u Jerusalim. U vreme postojanja hrama svaki punoletni muškarac je bio obavezan da dođe u Svet grad.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.