Jedan od osnovnih razloga za uzimanjem ove vrste proizvoda u ishrani je duhovnost, jer prema učenju tako se povećava sposobnost duše da se poveže sa duhovnim. Ipak, košer su mnoge kulture preuzele i ima mnogo širu primenu. Čak je ušla i u američki žargon kao reč koja označava nešto što je odgovarajuće, ispravno, adekvatno, pa čak i legitimno,
Iako se veruje da Jevreji jedu samo košer hranu, to ipak nije istina. Naime, prema nekim procenama samo 29 odsto pripadnika ovog naroda konzumira košer proizvode. Ova vrsta ishrane je raspostranjena širom sveta i u Americi se odnosi na sve što je ispravno.
Kada je u pitanju Izrael oko 10 procenata jevrejskog stanovništva ove zemlje pridržava se košer propisa, ali i milion Jevreja u dijaspori. Preostali Izraelci podeljeni su ravnomerno na one koji košer pravilima ne daju nikakav značaj i one koji se pridržavaju samo nekih propisa. Više od 90 procenata svih prehrambenih proizvoda koji se prodaju u Izraelu podleže košer propisima. Ovakav način ishrane ne pr.aktikuju samo religiozni Jevreje druge religijske grupe i oni koji košer hranu ne konzumiraju iz verskih razloga.
Shutterstock
U Košer ishrani se koriste goveda
Kada je u pitanju konzumiranje mesa.Tora dopušta da se za ishranu koriste samo one životinje koje imaju papke koji su razdvojeni. Četiri životinje, zec, kunić, kamila i svinja, posebno su označene kao zabranjene, jer poseduju samo jednu od dve navedene osobine: zec, kunić i kamila su preživari, ali nemaju razdvojene papke, dok svinja ima papke, ali ne preživa svoju hranu.] Ortodoksni Jevreji se posebno pridržavaju pravila koja se odnose na hranu koja mora biti košer. Košer životinje koje se danas obično jedu su govedo, koza i ovca, a ponekad jelen i bivo.
Tora navodi i „krilata bića” koja ne bi trebalo konzumirati, uglavnom ptice grabljivice, vodene ptice koje se hrane ribom i slepe miševe. Dozvoljeno je jesti meso pripitomljenih ptica, kakve su kokoške, guske, prepelice, golubovi i ćurke.
Od životinja koje žive u vodi Tora dozvoljava konzumaciju samo koje imaju i peraje i krljušt. Čak ako riba ima samo jednu ljusku ili jedno peraje, ona je dopuštena. Tuna, na primer, ima malo krljušti, ali je ipak košer. Druge popularne košer ribe su brancin, šaran, bakalar, iverak, haringa, lokarda, pastrva i losos. Međutim, ribe kao što je grdobina se ne smatraju košer hranom, kao i drugi morski plodovi među kojima su školjke, krabe i škampi. Osim toga, svi morski sisari (kitovi, delfin...) nisu košer.
Profimedia
Košer hrana u prodavnicama
Među stvorenjima koja puze Tora zabranjuje dve vrste: ona koja puze po zemlji (kakvi su na primer miševi i gušteri i leteća stvorenja koja puze, sa četiri izuzetka: tri vrste skakavaca, i cvrčak.
Osnovni razlog pridržavanja košer propisa svakako je religijski, ali postoje i drugi razlozi kojima se objašnjava korist ovakvog načina ishrane, kao što su zdravstveni razlozi, moralne pouke, ali i duhovnost. Naime, prema učenju Tore, uzimanjem nekošer hrane smanjuje se sposobnost duše da se poveže sa duhovnim. Ova se šteta može popraviti kada osoba ponovo počne da jede košer hranu.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Patrijarh Porfirije i Vladimir Kokanović razgovarali su o konkretnim oblicima saradnje Crkve i državne uprave, podršci eparhijama u dijaspori i očuvanju crkvenih i kulturnih dobara koja povezuju srpski narod u regionu i svetu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Hanuka se slavi u znak sećanja na trogodišnji oslobodilački rat i oslobođenje Jerusalima 165. godine pre nove ere, kada je „ponovo upaljeno kandilo, a idoli izbačeni iz Hrama“ .Ovom danu najviše se raduju najmlađi koji dobijaju malo novca za svoja sitna zadovljstva i igraju se s nekom vrstom kockaste čigre, dok odrasli uživaju u hrani prženoj u ulju i palačinkama latkes.
Pesah se slavi osam dana u krugu porodice, sprema se Seder večere na kojoj se svi ukućani okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i njihovo izbavljenje. Reč je o prazniku koji je jedan od tri hodočasničkih praznika kada svi Jevreji koji imaju mogućnost odlaze na hodočašće u Jerusalim. U vreme postojanja hrama svaki punoletni muškarac je bio obavezan da dođe u Svet grad.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.