Kroz vekove, sefardi su postali integralni deo beogradskog društva, doprinoseći njegovoj raznolikosti i bogatstvu. Njihova priča o dolasku i opstanku u srpskoj prestonici svedoči o snazi zajedništva, otpornosti i neprekidnoj želji za očuvanjem identiteta i kulture.
Beograd, grad bogate i burne istorije, svoje prve jevrejske stanovnike dočekao je još u srednjem veku. Tragovi prisustva Jevreja u ovoj prestonici Srbije vode nas kroz vekove kulturnih, trgovinskih i duhovnih razmena koje su oblikovale identitet ovog grada. Najraniji pisani tragovi o prisustvu Jevreja u Beogradu datiraju iz 16. veka, iako postoje pretpostavke da su Jevreji naselili ovaj prostor i ranije, tokom perioda Rimskog carstva. U ovom periodu, Beograd je bio deo Osmanskog carstva, što je uticalo na migracione tokove i naseljavanje Jevreja u ovom delu Balkana.
Freepik
Prvi Jevreji u Beogradu nastanili su se u blizini današnjeg Kalemegdana
Prvi konkretni podaci o jevrejskoj zajednici potiču iz 1521. godine, kada je Sulejman Veličanstveni osvojio Beograd. Osmansko osvajanje donelo je sa sobom značajne demografske promene, uključujući dolazak sefarda – Jevreja prognanih iz Španije i Portugala krajem 15. veka. Sefardski Jevreji, poznati po svojoj trgovinskoj veštini i bogatoj kulturi, naselili su se u beogradskoj mahali Jalija (stari naziv za Dorćol), blizu današnjeg Kalemegdana.
Tokom osmanske vladavine, Jevreji su uživali određeni stepen autonomije i slobode u pogledu verskih i kulturnih praksi. Izgrađena je prva sinagoga, a jevrejska zajednica je postala važan deo ekonomskog života grada. Bavili su se trgovinom, zanatstvom i medicinom, doprinoseći tako razvoju Beograda kao trgovačkog i kulturnog centra.
Freepik
Na prelasku iz 18. u 19. vek Jevreji u Beogradu doživljavaju procvat
Međutim, dolaskom Habsburške monarhije u Beograd 1717. godine, položaj Jevreja počinje da se menja. Iako su prvobitno doživeli progone i ograničenja, dolaskom novih talasa Jevreja iz Centralne Evrope, zajednica se obnavlja i razvija. Tokom 18. i 19. veka, jevrejska populacija u Beogradu doživljava procvat. Otvaraju se škole, sinagoge, kulturne ustanove, a Jevreji postaju važan deo društvenog i kulturnog tkiva grada.
Wikipedia
Knez Mihailo Obrenović dao je veliki doprinos prosperitetu jevrejske zajednice u Beogradu
Jedan od ključnih trenutaka u istoriji beogradskih Jevreja je 1867. godina, kada knez Mihailo Obrenović izdaje proglas kojim se Jevrejima daju puna građanska prava. Ovaj akt omogućio je dalji razvoj i integraciju Jevreja u sve pore društvenog života. Beogradska jevrejska zajednica postaje poznata po svojim učenjacima, trgovcima i kulturnim radnicima, koji doprinose razvoju grada na različite načine.
Na prelazu iz 19. u 20. vek, Jevreji su u Beogradu živeli uglavnom u dve četvrti – Dorćolu i Savamali. Ove oblasti postale su centri jevrejskog života, sa sinagogama, školama i kulturnim društvima koja su obogaćivala društveni i kulturni život Beograda.
Freepik
U Drugom svetskom ratu, jevrejska zajednica u Beogradu pretrpela velike gubitke
Nažalost, tokom Drugog svetskog rata, jevrejska zajednica u Beogradu je pretrpela strašne gubitke. Holokaust je ostavio neizbrisive ožiljke, ali su posleratni napori i dalje prisustvo preživelih članova zajednice omogućili obnavljanje i očuvanje jevrejske kulture i tradicije u Beogradu.
Freepik
Sinagoga Sukat Šalom u Beogradu
Danas, jevrejska zajednica u Beogradu, iako mala, aktivno doprinosi očuvanju svog bogatog nasleđa. Sinagoga Sukat Šalom, Jevrejski istorijski muzej i razne kulturne manifestacije svedoče o kontinuiranom prisustvu Jevreja u srpskoj prestonici i njihovom značajnom doprinosu istoriji i kulturi Beograda.
Prvog petka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas upozorava da protivljenje i osveta samo raspiruju zlobu, koja sa jednog lica prelazi na porodicu, a zatim sa pokolenja na pokolenje.
U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali ovog svetitelja, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi, jer se u srpskim tipicima tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
Na današnji praznik podsećamo se na herojsku žrtvu Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine. Vidovdan se obeležava uz pomen svim postradalima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda, kao i na izuzetnu duhovnu snagu i veru koje su očuvale srpski identitet kroz vekove.
Sveti Teofan Zatvornik nas prvog četvrtka posle Duhova podseća na važnost čistoće srca i uma u međuljudskim odnosima, naglašavajući da preljuba ne leži u pogledu, već u želji.
Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
U nedelji koja je cela praznična, treći dan Duhova slavi se kroz molitve, liturgije i porodična okupljanja, a vernici slave Duha Svetoga izražavajući svoju zahvalnost.
U svojoj besedi iguman Manastira Podmaine podseća na istinsku suštinu hrišćanskog života - ljubav prema Bogu i bližnjem, naglašavajući kako formalna ispunjenja verskih obaveza nisu dovoljna bez prave ljubavi.
Nekada su teškoće i gubici s kojima se suočavamo veliki, pa je i naša tuga ogromna. Ipak, svako od nas mora da ide dalje, ma koliki bol da osećamo. U pomoć priskaču psiholozi, ali i sveštenici kako da se nosimo s najtužnijim trenucima. Zajednički savet i jednih i drugih je da tugu treba izdržati. To je i savet patrijarha Pavla.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na današnji dan, pre jednog veka u temelje sinagoge uzidana je povelja ispisana na hebrejskom i staroslovenskom, koju su potpisali kralj Aleksandar I kraljica Marija Karađorđević.
Jevrejski običaj kaparot, karakterističan za ortodoksne pripadnike ove verske zajednice, postao je predmet kontraverze u savremenom društvu, izazivajući debatu među vernicima i aktivistima za prava životinja.
Pesah se slavi osam dana u krugu porodice, sprema se Seder večere na kojoj se svi ukućani okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i njihovo izbavljenje. Reč je o prazniku koji je jedan od tri hodočasničkih praznika kada svi Jevreji koji imaju mogućnost odlaze na hodočašće u Jerusalim. U vreme postojanja hrama svaki punoletni muškarac je bio obavezan da dođe u Svet grad.
Poglavar SPC: izražavamo molitvenu želju da praznične dane i one koji im slede provedete u miru i blagostanju slaveći Boga. . Snaga vere Mojseja i naroda Izraela nama, pravoslavnim hrišćanima ukazuje na put prema prazniku nad praznicima za koji se pripremamo, a to je Vaskrs.
Vera, snaga, i predanost ovog Božjeg ugodnika, koji je preminuo šest dana pred svoj 24. rođendan, postale su svetionik za mnoge generacije, dok njegova hrabrost vekovima podstiče vernike da slede svoje srce i služe onima kojima je potrebna pomoć.
U različitim geografskim područjima, muslimani čestitaju Kurban-bajram sa posebnim izražajima koji odražavaju lokalne tradicije i jezike, ali svi nose jednu univerzalnu poruku - poruku radosti, zajedništva i blagoslova.
Na početku četvorodnevne svetkovine koja slavi tradiciju klanja kurbana i duhovno putovanje miliona muslimana u Meku i Medinu, predsednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, muftija Mevlud Dudića poslao snažnu poruku.
Na današnji dan, pre jednog veka u temelje sinagoge uzidana je povelja ispisana na hebrejskom i staroslovenskom, koju su potpisali kralj Aleksandar I kraljica Marija Karađorđević.
Sveti Teofan Zatvornik nas prvog četvrtka posle Duhova podseća na važnost čistoće srca i uma u međuljudskim odnosima, naglašavajući da preljuba ne leži u pogledu, već u želji.
U srcu Ovčarsko-kablarske klisure, u dvorištu ove svetinje podignute u 15. veku nalaze se grobovi dva sina kneza Miloša Obrenovića, a centralno mesto zauzima sveti bor za koji se veruje da ima isceliteljsku moć, o čemu postoje zabeležena brojna svedočanstva, posebno žena sa psihičkim problemima.
U prisustvu sveštenstva i visokih zvanica osveštani su temelji pratećih objekata hrama, čime je najavljeno novo poglavlje duhovnog i kulturnog života grada na Đetinji.