U pitanju je običaj ili tradicija, a ne zapovest, i tokom vekova ponuđena su različita tumačenja ovog neobičnog, ali duboko simboličnog čina.
Mnogi koji su posetili jevrejska groblja primetili su neobičan, ali upečatljiv prizor: na nadgrobnim spomenicima često leže mali kamenčići. Za razliku od cveća koje se polaže u drugim tradicijama, Jevreji ostavljaju kamen kao znak sećanja, poštovanja i neprekidne duhovne veze sa preminulima.
Jevrejska tradicija ostavljanja kamenčića ili kamenja na grobovima veoma je stara, a njeno tačno poreklo nije sasvim jasno.
U pitanju je običaj ili tradicija, a ne zapovest, i tokom vekova ponuđena su različita tumačenja ovog neobičnog, ali duboko simboličnog čina.
Najčešća objašnjenja ovog običaja:
Upozorenje za kohene (jevrejske sveštenike)
U vreme jerusalimskog Hrama, koheni (sveštenici) su se smatrali ritualno nečistima ako bi se približili pokojniku na manje od četiri koraka. Zbog toga su Jevreji počeli da obeležavaju grobove kamenjem, kako bi prolaznici - naročito koheni znali da se tu nalaze posmrtni ostaci i da ne prilaze.
Kako bi se duša zadržala u ovom svetu
Talmud pominje da duša pokojnika nakon smrti još neko vreme boravi oko groba. Stavljanje kamenčića na grob simbolično „pritiska“ dušu, pomažući joj da ostane u ovom svetu — što nekima donosi utehu. Slično tumačenje kaže da kamenčići sprečavaju demone ili goleme da uđu u grob.
Kamen traje duže od cveća
Cveće, iako lepo, brzo vene. Kamen ne vene, ne umire, i simbolizuje trajnost sećanja i nasleđa. Ostaviti kamen znači ostaviti trag - znak da niste zaboravili.
Igra reči u hebrejskom jeziku
Rabin Simha Vajntraub iz Njujorškog Jevrejskog centra za duhovno isceljenje nudi još jedno tradicionalno tumačenje: hebrejska reč za „kamenčić“ je tz’ror, što takođe znači „veza“ ili „svežanj“. U jevrejskim molitvama, kao što je El Male Rahamim, molimo se da pokojnik bude „vezan u svežnju života“ (tz’ror haHayyim).
Položen kamen postaje simbol te neraskidive veze - pokazuje da smo bili tamo, da se pokojnik ne zaboravlja, i da njegovo sećanje i dalje živi kroz nas.
Mnogi sa posebnom pažnjom biraju kamen koji ostavljaju - to može biti kamen sa mesta koje je imalo značaj za pokojnika, sa događaja na kojem je pokojnik bio posebno u mislima, ili jednostavno kamenčić koji je izgledao lepo i posebno. Budući da nije reč o obaveznoj zapovesti, ovaj čin može da postane lični i duboko smislen ritual - onakav kakav svakome lično najviše znači.
BONUS VIDEO: Ovo je jedino kupatilo u Srbiji sa "živom vodom": Ljudi su zbog toga putovali u Mađarsku
Mezuza (hebrejski: מזוזה) se odnosi na mali pergament (svitak), u kutijici, na kojem su rukopisno ispisane hebrejske reči i postavlja se na vrata doma u kom stanuju Jevreji.
Pesah je mnogo više od verskog praznika – on je temelj jevrejskog sećanja, duhovnosti i porodične tradicije. Otkrijte značenje simbola, običaja i poruka koje ovaj praznik nosi i danas, u vremenu kada sloboda dobija nova lica.
Judaizam, kao vera čvrsto utemeljena u Božijem otkrivenju i istorijskom iskustvu, nosi univerzalnu poruku o veri, pravdi, znanju i odgovornosti. Njegove vrednosti i duhovna dubina i danas nadahnjuju milione vernika i poštovalaca širom sveta.
Posle godina traganja za duhovnim pozivom, Laís i Džekson Dognini pronašli su ljubav jedno u drugom — na putu koji je vodio kroz samostan i bogosloviju.
Još u 18. veku, oslanjajući se na veru i Njutnove zakone, paroh Džon Mičel je zamislio postojanje nevidljivih zvezda koje gutaju svetlost — a savremena nauka je kasnije potvrdila da je bio u pravu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Rabini i jevrejski naučnici iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, EU-a i Izraela potpisali su otvoreno pismo tvrdeći da se "jevrejski narod suočava s ozbiljnom moralnom krizom".
Posle godina traganja za duhovnim pozivom, Laís i Džekson Dognini pronašli su ljubav jedno u drugom — na putu koji je vodio kroz samostan i bogosloviju.
Još u 18. veku, oslanjajući se na veru i Njutnove zakone, paroh Džon Mičel je zamislio postojanje nevidljivih zvezda koje gutaju svetlost — a savremena nauka je kasnije potvrdila da je bio u pravu.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.