OVO JE JEDINO MESTO U SRBIJI GDE POSTOJI MIKVE: Obišli smo jedinstveni habad u centru Beograda, a evo šta se tu nalazi (VIDEO)
U gradovima gde nema košer hrane, ovde možete pronaći obrok spremljen po pravilima Tore.
Judaizam, kao vera čvrsto utemeljena u Božijem otkrivenju i istorijskom iskustvu, nosi univerzalnu poruku o veri, pravdi, znanju i odgovornosti. Njegove vrednosti i duhovna dubina i danas nadahnjuju milione vernika i poštovalaca širom sveta.
Judaizam je jedna od najstarijih monoteističkih religija, duboko ukorenjena u istoriji čovečanstva i duhovnoj tradiciji Avramovskih naroda.
U nastavku donosimo 14 temeljnih istina o judaizmu koje pomažu boljem razumevanju ove vere, kako bi se podstakao međureligijski dijalog i poštovanje.

Temelj jevrejske vere i prakse jeste Tora – Petoknjižje Mojsijevo. Uz nju dolaze i Proroci (Neviim) i Spisi (Ketuvim), koji zajedno čine Pisanu Toru, poznatu i kao Hebrejska Biblija. Pored pisane, postoji i Usmena Tora, koja tumači i pojašnjava značenje svetih tekstova, a kasnije je zabeležena u Midrašu i Talmudu. Pisano Sveto pismo se, prema jevrejskom učenju, ne može u potpunosti razumeti bez usmenog predanja.
Praotac Avram nazivan je Hebrej. Njegov unuk Jakov dobio je od Boga ime Izrael, a njegovi potomci postali su Narod Izraelov. Kasnije, kada su kraljevi iz plemena Judinog vladali većinom naroda, nastao je naziv Jevreji (Yehudim). Sva tri imena se koriste za isti narod - u zavisnosti od istorijskog i geografskog konteksta.
Judaizam propoveda veru u jednog, nevidljivog tvorca neba i zemlje, bez posrednika, porodice ili pomoćnika. Ništa u svetu nema samostalnu moć - čak ni Satana, koji je samo anđeo sa posebnom ulogom. Imena Božija su sveta, pa se u svakodnevnom govoru koristi izraz Hašem („Ime“ na hebrejskom).
Bog je Jevrejima u Tori dao 613 zapovesti – micvot – koje nisu samo preporuke, već način života i povezanosti s Bogom. Izvršavanje ovih zapovesti ravno je disanju – one su duhovna hrana i smernica svakog vernika.

Poznavanje Božijeg zakona znači najdublju moguću vezu s Njim. Zato Jevreji posvećuju mnogo vremena učenu Tore i Talmuda, tražeći u njima večnu mudrost i duhovno usmerenje.
Knjiga Izlaska opisuje kako su Jevreji bili robovi u Egiptu, sve dok ih Bog, preko Mojsija, nije oslobodio. Ovo iskustvo ih je naučilo saosećanju prema potlačenima i utemeljilo vrednosti kao što su milosrđe i briga za stranca.
Bog je odmah nakon izlaska iz Egipta zapovedio narodu da svake sedmice sedmi dan posveti njemu – to je Šabat, dan molitve, porodičnih obroka i odmora. Time Jevreji potvrđuju veru u Boga kao stvoritelja koji je svet stvarao šest dana, a sedmog se odmorio.

Prema jevrejskom zakonu, Jevrej je svako ko je rođen od jevrejske majke ili se obratio judaizmu kroz konverziju pred rabinskim sudom. Obraćenje uključuje prihvatanje micvota, uranjanje u mikvu (ritualni bazen), a za muškarce i obrezanje.
U drevno doba, središte duhovnog života bio je Jerusalimski hram, gde su se prinosile žrtve i okupljali hodočasnici. Nakon razaranja Drugog hrama od strane Rimljana, duhovni život se preselio u sinagoge – mesta molitve i zajedništva.
Pre gotovo 4.000 godina, Bog je obećao Avramu da će njegovi potomci nastaniti zemlju Izraelovu. Iako raseljeni širom sveta, Jevreji nikada nisu prestali da se mole za povratak. Jerusalim, a posebno Zapadni zid (Ostatak Hrama), ostaju žarište molitvi i duhovne čežnje.

Reč rabin znači „učitelj“ i odnosi se na učenog Jevrejina koji pomaže drugima u tumačenju Tore i vršenju zapovesti. On prenosi veru i znanje koje je primio od prethodnih generacija.
Judaizam se prenosi s generacije na generaciju, a žena je ta koja održava plamen vere u domu. Na Sinaju, Bog je prvo govorio ženama, naglašavajući njihovu ključnu ulogu u očuvanju tradicije.
Judaizam ne teži obraćenju drugih naroda. Ipak, on poručuje svim ljudima da žive moralnim i pravednim životom u skladu sa 7 Nojevih zakona, koji uključuju: veru u Boga, zabranu ubistva, bluda, krađe, idolopoklonstva, bogohuljenja i mučenja životinja, te obavezu poštovanja zakona.
Cilj čovečanstva je dolazak Mesiјe (Mašiaha) – doba mira, pravde i spoznaje Boga, kada će ceo svet biti ispunjen božanskom svetlošću. Judaizam veruje da se svet postepeno priprema za to vreme nade i obnove.
Judaizam, kao vera čvrsto utemeljena u Božijem otkrivenju i istorijskom iskustvu, nosi univerzalnu poruku o veri, pravdi, znanju i odgovornosti. Njegove vrednosti i duhovna dubina i danas nadahnjuju milione vernika i poštovalaca širom sveta.
BONUS VIDEO: Ovo je jedino kupatilo u Srbiji sa "živom vodom": Ljudi su zbog toga putovali u Mađarsku
U gradovima gde nema košer hrane, ovde možete pronaći obrok spremljen po pravilima Tore.
Neki takođe veruju da su ovi tehnološki uređaji u njihovim životima "gubitak vremena."
Pesah je mnogo više od verskog praznika – on je temelj jevrejskog sećanja, duhovnosti i porodične tradicije. Otkrijte značenje simbola, običaja i poruka koje ovaj praznik nosi i danas, u vremenu kada sloboda dobija nova lica.
Pošto se brojanje smatra micvom, svako veče se, pre brojanja, izgovara posebni blagoslov.
Dok hrišćanstvo i islam imaju prepoznatljive vođe, u judaizmu je situacija drugačija.
Danas je taj običaj "komercijalizovan" pa roditelji za bar/bat micvu moraju da daju veliku količinu novca.
Studija pod nazivom Globalna verska slika, objavljena u ponedeljak 9. juna, drugo je izdanje ovog demografskog izveštaja o religijama, koje "Pew Research Center" sprovodi od 2010. godine.
Naravno, neki elementi judaizma - poput svešteničkog porekla - prate očevu liniju. Ali što se tiče samog pripadanja narodu Izraela - sve polazi od majke, ili konverzije.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Bog ne ucenjuje ljude komentarima, niti deli blagodat putem Fejsbuk algoritama, istakao je sveštenik.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.