Dok se ratni sukobi rasplamsavaju, poglavar rimokatoličke crkve glasno apeluje na očuvanje prava vernika u Ukrajini, upozoravajući da nijedna hrišćanska bogomolja ne sme biti zatvorena, jer molitva nije čin zla, već nade i pomirenja.
U sveopštem duhovnom previranju koje potresa Ukrajinu, papa Franja je podigao svoj glas, izražavajući duboku zabrinutost zbog odluke Kijeva da zabrani Ukrajinsku pravoslavnu crkvu (UPC) pod jurisdikcijom Moskovske patrijaršije. Dok ratne senke prekrivaju evropski istok, reči poglavara rimokatoličke crkve odjekuju kao vapaj za očuvanjem svetinja i slobode molitve.
- Ne treba da bude direktno ili indirektno ukinuta nijedna hrišćanska crkva - kazao je papa Franja, prenosi Vatikan njuz.
U svojim mislima, Sveti Otac se neprestano vraća borbama koje cepaju srca vernika u Ukrajini i Rusiji. Sa tugom u srcu, papa posmatra kako zakoni, nedavno usvojeni u Ukrajini, prete da oduzmu vernicima ono najdragocenije – slobodu da se mole. „Ko se zaista moli, to čini za sve“, dodao je on, podsećajući svet na univerzalnost molitve koja nadilazi sve političke granice i podele.
U njegovom govoru čuje se i duboka poruka pomirenja:
- Ko se moli ne čini zlo. Ako je neko učinio zlo svom narodu, snosiće krivicu zbog toga, ali nije mogao da nanese zlo time što se molio Bogu.
Ove reči odjekuju kao tiho podsećanje na temeljne istine hrišćanske vere, gde molitva nije čin osude, već čin spasenja i utehe.
Papa Franja nije ostao samo na rečima; njegova molba je jasna i prodorna:
Zato, neka se dozvoli onome ko želi da se moli da to radi u crkvi koju smatra svojom. Molim vas da nijedna hrišćanska crkva ne bude ukinuta, direktno ili indirektno. Crkve se ne diraju.
Credit: ULMER / imago stock&people / Profimedia
Papa Franja
Međutim, stvarnost u Ukrajini je surova. Ukrajinska Vrhovna rada usvojila je 20. avgusta zakon kojim se zabranjuje kanonska UPC, zakon koji će stupiti na snagu za trideset dana. Potreba za duhovnom nezavisnošću, koju naglašava predsednik Volodimir Zelenski, dobila je podršku Sveukrajinskog saveta crkava i verskih organizacija, dok se čini da su reči Svetog Oca zaboravljene.
U atmosferi koja odiše napetostima, ukrajinske vlasti nastavljaju sa zabranama delovanja UPC u različitim oblastima zemlje. Pristalice Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU), podržane vlastima, zauzimaju crkve UPC, što dodatno pojačava već duboki raskol među vernicima. Ove akcije su praćene pretragama episkopa, sveštenika, crkava i manastira, uključujući svetinju Kijevopečerske lavre, sve u potrazi za navodnim „antiukrajinskim delovanjem“.
Ipak, papa Franja svojim rečima poziva na mir i razum, apelujući na svet da ne zaboravi na svetinju molitve i slobodu vernika, u nadi da će se u ovim teškim vremenima čuti i glas vere.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Kako je naglasio, to se pre svega može postići ulaganjem u porodicu, zasnovanu na stabilnoj zajednici između muškarca i žene, "malo, ali pravo društvo, a pre svega građansko društvo".
Italijanski dizajner kreirao je liturgijske odežde za Benedikta XVI, Franju i Lava XIV, dok njegove izjave o prihvatanju različitih ljudi sada izazivaju oštre reakcije u katoličkim krugovima.
Sukob predsednika SAD i pape Lava XIV podsetio je na niz dugogodišnjih sporova američkih predsednika i poglavara Katoličke crkve - od rata i migracija do pitanja života i vere.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.