ProfimediaVernici pale sveće ispred bolnice gde je papa Franja
U propovedi je pozvao na "preobraženje" sveta opterećenog siromaštvom, ropstvom, sukobima.
Papa Franja je otvorio Sveta vrata čime je simbolično započela Sveta godina 2025. Prvi je prešao preko praga bazilike Svetoga Petra, a pratilo ga je više od 50 hodočasnika iz svih krajeva sveta u tradicionalnim nošnjama. Na Trgu Svetoga Petra okupilo se oko 25 hiljada ljudi, dok je još šest hiljada bilo u bazilici u kojoj je papa držao misu. U propovedi je pozvao na "preobraženje" sveta opterećenog siromaštvom, ropstvom, sukobima.
Donosimo u celosti Papinu propoved na misi bdenja:
- Anđeo Gospodnji, obasjan svetlom, osvetljava noć i javlja pastirima radosnu vest: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Hristos, Gospodin“ (Lk 2, 10-11). U zadivljenosti siromašnih i pesmi anđela, nebo se otvara nad zemljom: Bog je postao jedan od nas kako bi nas učinio sličnima sebi, sišao je među nas da nas podigne i vrati u Očev zagrljaj.
- To je, braćo i sestre, naša nada. Bog je Emanuel, on je Bog-s-nama. Beskrajno veliko postalo je malo; božansko svetlo zasjalo je usred tame sveta; slava neba pojavila se na zemlji. Kako? U malenosti deteta. I ako Bog dolazi, pa i kad nam je srce nalik siromašnim jaslama, tada možemo reći: nada nije umrla, nada je živa i zauvek obgrljuje naš život! Nada ne razočarava.
- Sestre i braćo, otvaranjem Svetih vrata započeli smo novi jubilej. Ovo je noć u kojoj su se svetu širom otvorila vrata nade; ovo je noć u kojoj Bog svima govori: ima nade i za tebe! Ima nade za svakoga od nas. Ali nemojte zaboraviti, sestre i braćo, da Bog sve oprašta, Bog uvek oprašta. Nemojte to zaboraviti, jer je to način razumevanja nade u Gospoda.
Profimedia
Papa Franja
- Da bismo prihvatili taj dar, pozvani smo krenuti na put s čuđenjem vitlajemskih pastira. U Jevanđelju se kaže da oni, nakon što su primili anđelov navestaj, „pohitiše“ bez oklevanja (Lk 2, 16). To je uputstvo kako ponovo pronaći izgubljenu nadu, obnoviti je u sebi, sejati je u pustoši našeg vremena i našeg sveta: bez odlaganja. Mnogo je pustoši u ovom vremenu! Mislimo na ratove, na ubijenu decu, na bombardovanje škola i bolnica. Nemojmo oklevati, nemojmo usporavati korak, nego dozvolimo radosnoj vesti da nas privuče.
- Pođimo bez odugovlačenja videti Gospoda koji je rođen za nas, svetla i budna srca, spremni za susret, kako bismo mogli pretočiti nadu u stvarnost našeg života. To je naša zadatka: pretočiti nadu u različite situacije u našem životu. Jer hrišćanska nada nije srećan kraj koji treba pasivno čekati, ona nije srečan završetak nekog filma: to je obećanje Gospodinovo koje treba prihvatiti ovde i sada, na ovoj zemlji koja trpi i uzdiše.
Ona traži od nas da ne oklevamo, da ne postanemo robovi navika, da ne tavorimo u osrednjosti i lenjosti; traži od nas – rekao bi Sveti Augustin – da se grozimo onoga što je loše i da imamo hrabrosti to promeniti; traži od nas da postanemo hodočasnici koji tragaju za istinom, sanjari koji se nikada ne umaraju, žene i muškarci koji se daju uznemiriti Božjim snom, koji je san o novom svetu, u kojem vladaju mir i pravda.
Profimedia
Papa Franja pred Svetim vratima
- Učimo iz primera pastira: nada koja se rađa u ovoj noći ne podnosi indolentnost tromih i lenjost onih koji su se uljuljkali u vlastitu udobnost – a mnogi od nas, u opasnosti smo da se smestimo u svoje udobnosti. Nada ne prihvata lažnu razboritost onih koji se ne usuđuju riskirati zbog straha da se ne kompromituju i proračunatost onih koji misle samo na sebe; nada je nespojiva s mirnim životom onih koji ne dižu svoj glas protiv zla i nepravdi koje na svojoj koži trpe najsiromašniji. Naprotiv, hrišćanska nada, dok nas poziva na strpljivo iščekivanje Kraljevstva koje klija i raste, zahteva od nas odvažnost da danas, svojom odgovornošću, i ne samo njom, nego i saosećanjem, anticipiramo to obećanje. I ovde bi nam možda dobro došlo upitati se o svom saosećanju: imam li saosećanja?
- Nemojmo zaboraviti da se stagnirajuća voda prva kvari. Hrišćanska je nada upravo to „nešto drugo“ što od nas traži da krenemo „bez odlaganja“. Od nas Gospodinovih učenika se traži da ponovo otkrijemo svoju najveću nadu u njemu, a zatim je donosimo bez odlaganja, kao hodočasnici svetla, u tame sveta.
- Sestre, braćo, ovo je jubilej, ovo je vreme nade! Poziva nas da ponovo otkrijemo radost susreta s Gospodinom, poziva nas na duhovnu obnovu i obavezuje nas na preobražavanje sveta, kako bi ovo zaista postalo jubilejsko vreme: za našu majku Zemlju, nagrđenu logikom profita; za najsiromašnije zemlje, opterećene nepravednim dugovima; za sve one koji su zarobljenici starog i novog ropstva.
- Neka ovaj jubilej svima nama donese dar nade i predano zalaganje oko toga da donosimo nadu tamo gde je izgubljena: tamo gde je život ranjen, u izneverenjim očekivanjima, u neispunjenim snovima, u neuspesima koji slome srce; u umoru onih koji više ne znaju kako dalje, u gorkoj samoći onih koji se osećaju poraženima, u patnji koja razdire dušu; u dugim i praznim danima zatvorenika, u tesnim i hladnim odajama siromašnih, na mestima oskrnavljenim ratom i nasiljem. Tamo valja nositi nadu, tamo sejati nadu.
Rekao je papa Franja da se jubilej otvara kako bi se svima darovala nada, nada Jevanđelja, nada ljubavi, nada oprosta.
- Vratimo se jaslicama, gledajmo jaslice, gledajmo Božju nežnost koja se očituje u licu deteta Isusa, i upitajmo se: „Vlada li to iščekivanje u našim srcima? Ima li te nade u našim srcima? Razmatrajući ljupkost Boga koji pobeđuje naše sumnje i naše strahove, razmišljamo takođe o veličini nade koja nas čeka. Neka nas ta vizija nade obasjava na našem putu svaki dan. Sestra, brate, za tebe se u ovoj noći otvaraju „Sveta vrata“ Božjeg srca. Isus, s-nama-Bog, rađa se za tebe, za mene, za nas, za svakog muškarca i svaku ženu. I, znaš li?, s njim radost cvate, s njim se život menja, s njim nada ne razočarava.
Od sejanja žita na Svetu Barbaru do svečane ponoćne mise – simboli vere, nade i ljubavi na katoličkom Badnjem danu oslikavaju put ka Božiću, donoseći radost porodicama i toplinu domovima.
Zapadne crkve širom sveta danas proslavljaju Božić, praznik rođenja Isusa Hrista u Vitlejemu, gde su se vekovima hiljade vernika i hodočasnika okupljale ispred drevne crkve Hristovog rođenja.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Sporazum iz 2018. godine, čiji detalji nikada nisu objavljeni, omogućava državnoj Katoličkoj crkvi u Kini određeni uticaj na imenovanje crkvenih lidera, dok je papa zadržao pravo veta na konačan izbor.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Posle mise povodom Svetskog dana siromašnih, Sveta Stolica prvi put zvanično dočekuje transrodnog aktivistu, u nastojanju da afirmiše inkluzivni dijalog i podršku marginalizovanim zajednicama.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.