Katoličanstvo 21.04.2025 | 21:59

ZAVEŠTANJE KOJE JE POTRESLO SVET: Otkriven testament i poslednja želja pape Franje

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
ZAVEŠTANJE KOJE JE POTRESLO SVET: Otkriven testament i poslednja želja pape Franje
Tanjug/AP Photo/Alessandra Tarantino Papa Franaj je u februaru imao upalu pluća, ali to nije razlog njegove smrti

U dokumentu koji je napisao dve godine pre smrti, papa Franja ostavio je dirljivu poruku o patnji, miru i molitvi, ali i zamolio da mu grob bude jednostavan, bez ikakvih ukrasa — u jednoj od najznačajnijih bazilika Rima, uz samo jedno ime: „Franciscus“

U tišini koja je obavila Vatikan i svet nakon vesti o smrti pape Franje, odjeknule su reči njegovog duhovnog testamenta — jednostavne, a snažne. Napisane 29. juna 2022. godine, na praznik svetih apostola Petra i Pavla, ove reči otkrivaju poslednju želju čoveka koji je svoj pontifikat proživeo u tišini molitve, u osluškivanju slabih i u hodu za Hristom stazama savremenog sveta.

Papa Franja, koji je u svom zemaljskom hodu izabrao siromaštvo, jednostavnost i nežnu radikalnost Jevanđelja, poželeo je da i njegov grob bude odraz te vere. Bez zlata, bez mramorne pompe. Samo jedno ime, uklesano u kamen: „Franciscus“. Tako je zapisao. I ništa više.

U svom testamentu, papa Franja je zamolio da njegovi posmrtni ostaci budu položeni u zemlju, u niši bočne lađe bazilike Svete Marije Velike u Rimu — svetištu koje je bilo njegovo duhovno sidrište. Baš tamo, među kapelama Pavlinaca i porodice Sforca, gde se često molio, na početku i na kraju svakog apostolskog putovanja. Njegov život i njegova misija počinjali su i završavali se u naručju Bogorodice, Majke Crkve.

„Patnja koja je bila prisutna u poslednjem delu mog života bila je prinesena Gospodinu za mir u svetu i bratstvo među narodima“, napisao je u dokumentu, otkrivajući da ni u svojim poslednjim danima nije mislio na sebe, već na svet koji ga je, kao i on njega, voleo i osporavao, tražio i sumnjao — ali u njemu prepoznavao Hristovog pastira.

Papa Franja je svoj sprovod unapred osmislio u duhu koji ga je vodio celog života — skromno, bez buke, pokriven troškovima koje je, kako kaže, unapred obezbedio preko dobročinitelja. Monsinjoru Rolandasu Makrickasu, litvanskom kardinalu i nadbiskupu koadjutoru bazilike Svete Marije Velike, poverio je da sve sprovede tiho, dostojanstveno i s verom.

Njegova smrt, nastupila usled moždanog udara, bila je tiha — kao da se duša jednostavno odškrinula i izašla iz tela koje je, poslednjih godina, sve više bilo opterećeno bolešću i bolom. Smrt je potvrđena elektrokardiogramom, a potpis na smrtovnici stavio je prof. Andrea Arkanđeli, direktor vatikanskog odeljenja za zdravlje.

No, u toj smrti nije bilo kraja. Papa Franja, koji je Crkvi i svetu ostavio svedočenje o hrabrosti ljubavi, o miru koji nadilazi razum i o Hristu koji se skriva u siromašnima, već je uklesao svoje poslednje svedočanstvo: da sve počinje i završava u molitvi. U tišini. U Mariji.

I dok se njegovo zemno telo priprema da počiva pod svodom bazilike koja ga je pratila kao senka ljubavi, ostaje tiha poruka: da je u jednostavnosti krsta, u molitvi Majci Božijoj i u bratskoj ljubavi među narodima — najdublja istina hrišćanske nade.