Novoizabrani poglavar Rimokatoličke crkve, papa Lav XIV, boravio je prošle godine u Beogradu gde je učestvovao na Savetu biskupskih konferencija Evrope pod nazivom „Hodočasnici nade. Za sinodalnu i misionarsku Crkvu“.
Nakon izbora novog pape Roberta Prevosta, koji je odabrao papsko ime Lav XIV, pojavile su se informacije da je on prošle godine boravio u Srbiji i tom prilikom se sreo sa srpskim patrijarhom Porfirijem. Ova poseta otvara pitanje da je Prevost jedini papa koji je ikad posetio Srbiju, a odgovor je malo poznat čak i najupućenijim u crkvena pitanja.
Novoizabrani poglavar Rimokatoličke crkve, papa Lav XIV, boravio je prošle godine u Beogradu gde je učestvovao na Savetu biskupskih konferencija Evrope pod nazivom „Hodočasnici nade. Za sinodalnu i misionarsku Crkvu“.
Plenarna skupština Saveta održana je od 24. do 27. juna 2024. godine na poziv tadašnjeg beogradskog nadbiskupa i metropolita Ladislava Nemeta koji je 7. decembra prošle godine izabran za kardinala.
- To je bio značajan događaj za Beogradsku nadbiskupiju koja je obeležavala te godine stotu godišnjicu ponovne uspostave. Na skupštini je sudelovao i kardinal Robert Frensis Prevost, sada novi papa Lav XIV, koji je imao izlaganje na temu ‘Dimenzija evangelizacije i misije Crkve u Evropi’, gde se osvrnuo na evropske izbore i globalne krize, koje uključuju rat u Ukrajini i na Bliskom istoku - saopštila je Beogradska nadbiskupija.
Tom prilikom on se sastao s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem, a obišao je i Hram Svetog Save, saopšteno je tada iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije.
Tadašnji kardinal Robert Fransis Prevost, prefekt Dikasterija za biskupe, posetio je i Katedralu uznesenja blažene device Marije u Beogradu i predvodio svečano liturgijsko slavlje u katedrali.
Sveta misa u katedrali prethodila je koncertu Big benda Radio-televizije Srbije pod nazivom „Veče filmske muzike“, a koncert je organizovan povodom 100. godišnjice ponovne uspostave Beogradske nadbiskupije.
Međutim, Robert Prevost nije jedini papa koji je boravio u Srbiji.
Wikipedia/De Agostini Editore
Papa Jovan XXIII
Identična situacija desila se 1938. kad je papa Jovan XXIII (sv. Ivan XXIII), rođen kao Angelo Giuseppe Roncalli, posetio teritoriju današnje Srbije pre nego što je postao papa. On je u to vreme bio apostolski delegat za Bugarsku, a kasnije i za Jugoslaviju (sa sedištem u Istanbulu).
Tokom tog perioda, Angelo Roncalli je posetio Beograd i neke druge delove tadašnje Kraljevine Jugoslavije, uključujući i teritoriju današnje Srbije, u svojstvu vatikanskog diplomate.
Važno je istaći da on nije bio papa u tom trenutku, već vatikanski predstavnik (kasnije postaje papa 1958. godine).
Njegove posete su bile diplomatskog i crkvenog karaktera, uglavnom u cilju unapređenja odnosa sa pravoslavnim crkvama i katoličkim zajednicama u regionu.
Kardinali Katoličke crkve, koji se ove sedmice okupljaju kako bi razgovarali o pitanjima koja se tiču globalne crkve pre nego što počne glasanje za novog papu, diskutovali su o Bečuovom slučaju.
Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uz blagoslov patrijarha srpskog Porfirija, poglavar Koptske Crkve Tavadros II stiže početkom maja kako bi se poklonio srpskim svetinjama i susreo sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.