Isusova najava silazak Duha Svetoga bila je ključna za širenje Hristove vere među ljudima. Zbog toga ovaj praznik simbolizuje ne samo Hristovu pobedu nad smrću već i posvećenje misiji vernika da šire Božju reč
Po tradiciji koja seže daleko u raskošne baše prošlosti, 40 dana nakon Vaskrsa, pravoslavni vernici okupljaju se u molitvi i slavlju, praznujući Vaznesenje Hristovo, u narodu poznatiji kao Spasovdan. Na ovaj dan, po hrišćanskom verovanju, Gospod je pokazao svoju neizmernu moć nad smrću. U biblijskoj priči, 40 dana nakon što je vaskrsao, Hrist se ponovo javio svojim učenicima, blagosiljajući ih rečima:
- Idite po svemu svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko veruje i krsti se, biće spasen. Ko ne veruje, biće osuđen.
A da bi u tome uspeli, Hrist je svojim sledbenicima obećao Duha Utešitelja, i poručio da do silaska Duha Svetoga ne izlaze iz Jerusalima. Jedino na taj način su mogli spasavati veru, odatle naziv Spasovdan. Podignutih ruku Hrist je učenike blagoslovio nakon, čega se uzneo na nebo.
Silazak Duha Svetoga bio ključan za širenje Hristove vere među ljudima. Zbog toga je Spasovdan dan koji simbolizuje ne samo Isusovu pobedu nad smrću već i širenje Božje reči. Ovaj važan hrišćanski praznik proslavlja se u brojnim manastirima, poput Rukumije, Sestroljina, Dobrovodice i Ravanice, koji su posvećeni upravo Vaznesenju Hristovom. Međutim, to nije samo verski praznik, već je i krsna slava nekih gradova, među kojima su: Beograd, Banjaluka, Istočno Novo Sarajevo, Nevesinje, Čačak.
Beograd, grad sa bogatom istorijom, čuva svoju slavu s ponosom. Godine 1403, despot Stefan Lazarević proglasio je Beograd srpskom prestonicom i odredio Spasovdan kao gradsku slavu. Tokom burnih istorijskih perioda, tradicija je bila prekinuta. Poslednja litija na Spasovdan u Beogradu, pre dolaska komunista na vlast, održana je 1947. godine. Nakon godina zabrane, tradicija je obnovljena tek 1993. godine, kada je litija ponovno prošla beogradskim ulicama, označavajući povratak vere i tradicije u javni prostor.
Litija ima posebnu simboliku u Beogradu i uvek sledi ustaljenu trasu kroz grad. Dok se litija kreće ulicama, a monasi, sveštenici i vernici nose ikone uz pesmu vere, Beograd dobija posebnu svečarsku atmosferu. To nije samo versko okupljanje, već i prilika za građane da se povežu sa svojom istorijom, kulturom i tradicijom. Spasovdan je dan koji podseća na duboke korene vere i zajedništva koji oblikuju identitet srpskog naroda, ali i Beograda.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Na obeležavanju Spasovdana u Starom dvoru episkop toplički Petar poručio je da Beograd vekovima čuva identitet grada svetinja, stradanja i pravoslavnog zaveta.
Zašto se u jednom tekstu Svetog pisma govori o trenutnom uznesenju, a u drugom o četrdeset dana, i kako je Luka od ovog događaja oblikovao jednu od najvažnijih teoloških priča hrišćanstva.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.