Isusova najava silazak Duha Svetoga bila je ključna za širenje Hristove vere među ljudima. Zbog toga ovaj praznik simbolizuje ne samo Hristovu pobedu nad smrću već i posvećenje misiji vernika da šire Božju reč
Po tradiciji koja seže daleko u raskošne baše prošlosti, 40 dana nakon Vaskrsa, pravoslavni vernici okupljaju se u molitvi i slavlju, praznujući Vaznesenje Hristovo, u narodu poznatiji kao Spasovdan. Na ovaj dan, po hrišćanskom verovanju, Gospod je pokazao svoju neizmernu moć nad smrću. U biblijskoj priči, 40 dana nakon što je vaskrsao, Hrist se ponovo javio svojim učenicima, blagosiljajući ih rečima:
- Idite po svemu svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko veruje i krsti se, biće spasen. Ko ne veruje, biće osuđen.
A da bi u tome uspeli, Hrist je svojim sledbenicima obećao Duha Utešitelja, i poručio da do silaska Duha Svetoga ne izlaze iz Jerusalima. Jedino na taj način su mogli spasavati veru, odatle naziv Spasovdan. Podignutih ruku Hrist je učenike blagoslovio nakon, čega se uzneo na nebo.
Silazak Duha Svetoga bio ključan za širenje Hristove vere među ljudima. Zbog toga je Spasovdan dan koji simbolizuje ne samo Isusovu pobedu nad smrću već i širenje Božje reči. Ovaj važan hrišćanski praznik proslavlja se u brojnim manastirima, poput Rukumije, Sestroljina, Dobrovodice i Ravanice, koji su posvećeni upravo Vaznesenju Hristovom. Međutim, to nije samo verski praznik, već je i krsna slava nekih gradova, među kojima su: Beograd, Banjaluka, Istočno Novo Sarajevo, Nevesinje, Čačak.
Beograd, grad sa bogatom istorijom, čuva svoju slavu s ponosom. Godine 1403, despot Stefan Lazarević proglasio je Beograd srpskom prestonicom i odredio Spasovdan kao gradsku slavu. Tokom burnih istorijskih perioda, tradicija je bila prekinuta. Poslednja litija na Spasovdan u Beogradu, pre dolaska komunista na vlast, održana je 1947. godine. Nakon godina zabrane, tradicija je obnovljena tek 1993. godine, kada je litija ponovno prošla beogradskim ulicama, označavajući povratak vere i tradicije u javni prostor.
Litija ima posebnu simboliku u Beogradu i uvek sledi ustaljenu trasu kroz grad. Dok se litija kreće ulicama, a monasi, sveštenici i vernici nose ikone uz pesmu vere, Beograd dobija posebnu svečarsku atmosferu. To nije samo versko okupljanje, već i prilika za građane da se povežu sa svojom istorijom, kulturom i tradicijom. Spasovdan je dan koji podseća na duboke korene vere i zajedništva koji oblikuju identitet srpskog naroda, ali i Beograda.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Na obeležavanju Spasovdana u Starom dvoru episkop toplički Petar poručio je da Beograd vekovima čuva identitet grada svetinja, stradanja i pravoslavnog zaveta.
Zašto se u jednom tekstu Svetog pisma govori o trenutnom uznesenju, a u drugom o četrdeset dana, i kako je Luka od ovog događaja oblikovao jednu od najvažnijih teoloških priča hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.