U nedelji koja je cela praznična, treći dan Duhova slavi se kroz molitve, liturgije i porodična okupljanja, a vernici slave Duha Svetoga izražavajući svoju zahvalnost.
U pravoslavnom kalendaru, dva dana nakon svetkovine Pedesetnice, vernici proslavljaju Duhovski utorak, praznik koji veliča Svesvetog Životvornog i Svesilnog Duha, jedno od tri lica Svete Trojice. Ovaj praznik u crkvenom kalendaru označen je crvenim slovom i duboko ukorenjen u tradiciji i duhovnosti, nosi sa sobom ne samo versko značenje, već i posebnu energiju koja osvežava i nadahnjuje verujuće.
Proslavljajući ovaj sveti dan, koji je u crkvenom kalendaru označen “crvenim slovom”, vernici jačaju svoju veru i posvećenost Bogu, osvežavajući svoje duhovne korene i povezanost sa crkvom.
Na praznik Svete Trojice, poglavar Ruske pravoslavne crkve služio je Božanstvenu liturgiju u Sveto-Trojičkoj Sergijevoj lavri i uputio snažne reči vernicima o jačini i moći vere, njenoj ulozi u savremenom svetu i važnosti molitve za budućnost.
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju i obavio čin osvećenja hrama u Hamburgu, gde su se u zajedničkoj molitvi okupili crkveni velikodostojnici i brojni vernici.
Hram posvećen srpskom knezu i njegovoj supruzi, kneginji monaškog imena Jelisaveta, bio je ispunjen molitvama i radošću, a najmlađi članovi zajednice primili su poklone koje je za njih pripremio jerej Nenad Živković.
U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali ovog svetitelja, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi, jer se u srpskim tipicima tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
Na današnji praznik podsećamo se na herojsku žrtvu Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine. Vidovdan se obeležava uz pomen svim postradalima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda, kao i na izuzetnu duhovnu snagu i veru koje su očuvale srpski identitet kroz vekove.
Ovaj svetitelj iz Starog zaveta je svojim čudesima, kao što su razdvajanje vode u Jordanu, isceljenje vojvode Nemana od prokaze, i vaskrsavanje umrlog sina žene Somanićanke, pokazao duboku povezanost s Božjom voljom.
Sveti Teofan Zatvornik nas prvog četvrtka posle Duhova podseća na važnost čistoće srca i uma u međuljudskim odnosima, naglašavajući da preljuba ne leži u pogledu, već u želji.
U srcu Ovčarsko-kablarske klisure, u dvorištu ove svetinje podignute u 15. veku nalaze se grobovi dva sina kneza Miloša Obrenovića, a centralno mesto zauzima sveti bor za koji se veruje da ima isceliteljsku moć, o čemu postoje zabeležena brojna svedočanstva, posebno žena sa psihičkim problemima.
U prisustvu sveštenstva i visokih zvanica osveštani su temelji pratećih objekata hrama, čime je najavljeno novo poglavlje duhovnog i kulturnog života grada na Đetinji.