Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas se molitveno sećaju svetitelja koji je proveo šezdeset godina na pustinjskoj gori u postu, molitvi i teškim podvizima.
Prepodobni Sisoje Veliki božji je ugodnik čija svetlost i mudrost osvetljavaju put svakog hrišćanina. Rođen kao Misirac, Sveti Sisoje je bio učenik Svetog Antonija, i nakon smrti svog učitelja, nastanio se na pustinjskoj gori, zvanoj Antonijeva gora, gde je proveo svoj život u postu, molitvi i teškim podvizima.
Prepodobni Sisoje Veliki je svojim trudom nadvladao sebe i ukrotio svoje telo i duh, postavši krotak i nezlobiv kao jagnje. Blagodat Božja bila mu je darovana, te je mogao isceljivati bolesnike, izgoniti nečiste duhove, pa čak i mrtve vaskrsavati. Šezdeset godina proveo je u pustinji, postavši izvor žive mudrosti za monahe i mirjane koji su dolazili po njegov savet.
printscreen
Ikona Prepodobnog Sisoja Velikog
Govorio je: "Ma kako iskušenje da se dogodi čoveku, čovek treba da se preda volji Božjoj i da prizna da se iskušenje dogodilo zbog greha njegovih. Ako li se što dobro dogodi, treba govoriti da se dogodilo po promislu Božjem."
A na pitanja o putu spasenja, odgovarao je: "Ako želiš ugoditi Bogu, istupi iz sveta, odeli se od zemlje, ostavi tvar, pristupi ka Tvorcu, sjedini se s Bogom molitvom i plačem, i naći ćeš pokoj u ovom veku i u onom." Takođe, govorio je o smernosti, ističući da je ključna vežba priznati svakoga čoveka boljim od sebe.
Na samrti, lice Svetog Sisoja zablistalo je kao sunce, što je monahe, okupljene oko njega, ispunilo divljenjem. Kada je svetitelj predao svoju dušu Gospodu, cela odaja ispunila se blagouhanjem, svedočeći o njegovoj svetosti. Upokojio se u dubokoj starosti 429. godine, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag duhovne mudrosti i ljubavi.
Njegov duhovni put i reči ostaju putokaz za svakog vernika, podsećajući nas na vrednosti krotosti, smernosti i prepuštanja Božjoj volji. Sveti Sisoje Veliki svojim životom i učenjem nastavlja da inspiriše i vodi vernike na putu ka duhovnom usavršavanju i spasenju. Neka njegova molitva i blagoslov budu sa nama danas i uvek.
Poslednji ispraćaj dvanaestogodišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.