Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas se molitveno sećaju svetitelja koji je proveo šezdeset godina na pustinjskoj gori u postu, molitvi i teškim podvizima.
Prepodobni Sisoje Veliki božji je ugodnik čija svetlost i mudrost osvetljavaju put svakog hrišćanina. Rođen kao Misirac, Sveti Sisoje je bio učenik Svetog Antonija, i nakon smrti svog učitelja, nastanio se na pustinjskoj gori, zvanoj Antonijeva gora, gde je proveo svoj život u postu, molitvi i teškim podvizima.
Prepodobni Sisoje Veliki je svojim trudom nadvladao sebe i ukrotio svoje telo i duh, postavši krotak i nezlobiv kao jagnje. Blagodat Božja bila mu je darovana, te je mogao isceljivati bolesnike, izgoniti nečiste duhove, pa čak i mrtve vaskrsavati. Šezdeset godina proveo je u pustinji, postavši izvor žive mudrosti za monahe i mirjane koji su dolazili po njegov savet.
printscreen
Ikona Prepodobnog Sisoja Velikog
Govorio je: "Ma kako iskušenje da se dogodi čoveku, čovek treba da se preda volji Božjoj i da prizna da se iskušenje dogodilo zbog greha njegovih. Ako li se što dobro dogodi, treba govoriti da se dogodilo po promislu Božjem."
A na pitanja o putu spasenja, odgovarao je: "Ako želiš ugoditi Bogu, istupi iz sveta, odeli se od zemlje, ostavi tvar, pristupi ka Tvorcu, sjedini se s Bogom molitvom i plačem, i naći ćeš pokoj u ovom veku i u onom." Takođe, govorio je o smernosti, ističući da je ključna vežba priznati svakoga čoveka boljim od sebe.
Na samrti, lice Svetog Sisoja zablistalo je kao sunce, što je monahe, okupljene oko njega, ispunilo divljenjem. Kada je svetitelj predao svoju dušu Gospodu, cela odaja ispunila se blagouhanjem, svedočeći o njegovoj svetosti. Upokojio se u dubokoj starosti 429. godine, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag duhovne mudrosti i ljubavi.
Njegov duhovni put i reči ostaju putokaz za svakog vernika, podsećajući nas na vrednosti krotosti, smernosti i prepuštanja Božjoj volji. Sveti Sisoje Veliki svojim životom i učenjem nastavlja da inspiriše i vodi vernike na putu ka duhovnom usavršavanju i spasenju. Neka njegova molitva i blagoslov budu sa nama danas i uvek.
Mitropolit budimljansko-nikšićki svedoči o tome dok su meštani i sveštenstvo pokušavali da sačuvaju mir i svetinju, dok je gradonačelnik Berana sa koalicionim partnerima sprovodio nasilnu akciju uklanjanja spomenika Pavlu Đurišiću.
Dok su nekada imena za decu birana po imenima bakama i dekama, svetiteljima ili značajnim datumima, danas su inspiracija postali influenseri, pop kultura i globalni trendovi.
Dok svet fokusira pažnju na samit sa Trampom, ruski predsednik u Ankoražu polaže cveće sovjetskim pilotima i razgovara o molitvi za mir, osvetljavajući vekovnu duhovnu povezanost Rusije i Aljaske.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Jelo koje se tradicionalno priprema s mesom i mladim zelenilom, ima i svoju posnu varijantu koja očarava svakog ko želi da oseti autentičan duh Kosova i Metohije i toplinu domaće kuhinje.
U besedi za 10. subotu po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika 20. veka upozorava da i životinje prepoznaju svog gospodara, dok mnogi ljudi ostaju slepi za prisustvo Božje ljubavi, gubeći svoje pravo ljudsko i duhovno dostojanstvo.