BOŽJI ZNAK IZNAD SVETINJE U SRCU KOSOVA I METOHIJE? Snimci čudesnog prizora kod Manastira Ulije zadivili vernike
Fotografije koje se dele na društvenim mrežama prikazuju dva krsta na nebu iznad manastira kod Leposavića.
Na dan posvećen ovom svetitelju, uz molitvu se sećamo njegovih proročanstava i vizija, koje su preplavile Vavilon i Jerusalim i koje i dalje inspirišu sve one koji teže istinskoj veri i hrabrosti u suočavanju s teškoćama.
Sveti prorok Jezekilj je jedan od najznačajnijih starozavetnih proroka. Rođen u svešteničkoj porodici oko 622. godine pre Hrista, postao je ključna figura u istoriji izraelskog naroda i u hrišćanskom duhovnom nasleđu. Kao mladić, Jezekilj je bio odveden u Vavilon zajedno sa carem Joakimom i mnogim drugim Judejcima.
Iako je bio u ropstvu, njegova duhovna misija nije prestajala. Tokom 27 godina provedenih u Vavilonu, prorok Jezekilj je neumorno propovedao i prenosio Božje poruke, dok su se njegovi savremenici, poput proroka Jeremije, nalazili u Jerusalimu.
Sveti prorok Jezekilj je bio poznat po svojim vizijama i proročanstvima, koja su imala duboku simboliku i značaj. Jedna od najpoznatijih vizija bila je ona pri reci Hovaru, gde je video otvorena nebesa, oganj i blistanje, te četiri čudesne životinje.

Ove vizije su bile mnogo više od običnih snova – predstavljale su Božiju prisutnost, Njegovu žrtvu, vaskrsenje i vaskrsenje mrtvih. U drugoj viziji, prorok je video dolinu punu suvih kostiju koje su, kada je Božiji duh sišao na njih, oživele i ustale na noge svoje. Ove slike i simboli su ostali snažno urezani u teološkom pamćenju i shvatanju hrišćanske tradicije.
Nažalost, Jezekiljeva odanost Bogu nije bila bez bola. Suočavao se sa velikim protivljenjem i mučenjem od strane onih koji nisu mogli da podnesu njegovu hrabru propoved. Jevreji su ga vezali za repove konjima koji su ga rastrgli. Sahranjen je u istu grobnicu gde i Sim, sin Nojev, 571. godine pre Hrista.
Njegova hrabrost, duhovna vizija i neumorna služba služe kao inspiracija svim onima koji teže da žive po Božjim zapovestima, bez obzira na prepreke i teškoće koje im se mogu naći na putu.
Proročanstvo Isaije, koje sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači u svojoj besedi za 13. sredu po Duhovima, otkriva Hrista kao temelj bez koga nema ni spasenja, ni smisla ljudskog postojanja.
Svetac čiji praznik danas obeležava Srpska pravoslavna crkva, bio je svedok Božje reči u vremenu kada je istina bolela više od mača; njegova hrabrost, suze i vizije postali su večni znak da poslušnost Bogu nikada nije bez značenja, čak i kada vodi u progonstvo i smrt.
U sredini prve sedmice Vekijog posta, vreme je za dublje razmatranje poruka koje nam dolaze kroz Sveto pismo, a posebno kroz proroka Isaiju. U njegovim rečima nalazi se poziv na duhovnu promenu i pokajanje, ali i na nadu u dolazak Božje pravednosti koja će doneti mir i spasenje.
U ovom odlomku iz Biblije se govori o tome kako Bog nastavlja da pravi svet, kakvim ga poznajemo danas.
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Anisiju po starom kalendaru i Svetu mučenicu Tatjanu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Arkadija, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Od bogatstva do siromaštva, od tišine doma do mača na ulici - put ove ugodnice Božje i danas postavlja teška pitanja.
Pravoslavni vernici danas slave Svetih 14.000 mladenaca vitlejemskih po starom kalendaru i Svetog Teodosija Velikog po novom. Katolici proslavljaju Krštenje Isusovo, dok muslimani i Jevreji nemaju poseban veliki verski praznik.
Srpska pravoslavna crkva 11. januara molitveno se seća mučeničkog stradanja dece u gradu Hristovog rođenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.
Od bogatstva do siromaštva, od tišine doma do mača na ulici - put ove ugodnice Božje i danas postavlja teška pitanja.