Na dan posvećen ovom svetitelju, uz molitvu se sećamo njegovih proročanstava i vizija, koje su preplavile Vavilon i Jerusalim i koje i dalje inspirišu sve one koji teže istinskoj veri i hrabrosti u suočavanju s teškoćama.
Sveti prorok Jezekilj je jedan od najznačajnijih starozavetnih proroka. Rođen u svešteničkoj porodici oko 622. godine pre Hrista, postao je ključna figura u istoriji izraelskog naroda i u hrišćanskom duhovnom nasleđu. Kao mladić, Jezekilj je bio odveden u Vavilon zajedno sa carem Joakimom i mnogim drugim Judejcima.
Iako je bio u ropstvu, njegova duhovna misija nije prestajala. Tokom 27 godina provedenih u Vavilonu, prorok Jezekilj je neumorno propovedao i prenosio Božje poruke, dok su se njegovi savremenici, poput proroka Jeremije, nalazili u Jerusalimu.
Sveti prorok Jezekilj je bio poznat po svojim vizijama i proročanstvima, koja su imala duboku simboliku i značaj. Jedna od najpoznatijih vizija bila je ona pri reci Hovaru, gde je video otvorena nebesa, oganj i blistanje, te četiri čudesne životinje.
SPC
Ikona Svetog proroka Jezekilja
Ove vizije su bile mnogo više od običnih snova – predstavljale su Božiju prisutnost, Njegovu žrtvu, vaskrsenje i vaskrsenje mrtvih. U drugoj viziji, prorok je video dolinu punu suvih kostiju koje su, kada je Božiji duh sišao na njih, oživele i ustale na noge svoje. Ove slike i simboli su ostali snažno urezani u teološkom pamćenju i shvatanju hrišćanske tradicije.
Nažalost, Jezekiljeva odanost Bogu nije bila bez bola. Suočavao se sa velikim protivljenjem i mučenjem od strane onih koji nisu mogli da podnesu njegovu hrabru propoved. Jevreji su ga vezali za repove konjima koji su ga rastrgli. Sahranjen je u istu grobnicu gde i Sim, sin Nojev, 571. godine pre Hrista.
Njegova hrabrost, duhovna vizija i neumorna služba služe kao inspiracija svim onima koji teže da žive po Božjim zapovestima, bez obzira na prepreke i teškoće koje im se mogu naći na putu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve i američki izaslanik Paolo Zampoli otvorili su teme poverenja, identiteta i buduće saradnje, u razgovoru koji je spojio dve perspektive i dva pristupa savremenim odnosima.
Otac Čad Riperger tvrdi da bi digitalna kontrola mogla da određuje ko ima pristup novcu i osnovnim uslovima života, uz ocenu da se stvaraju okolnosti opisane u drevnim biblijskim proročanstvima.
Razgovor sa Dominikom Kros u Beogradu doneo je fokus na bezbednost, zaštitu svetinja i svakodnevni život ljudi, uz poruku da međunarodni akteri moraju imati aktivniju ulogu u očuvanju prava svih zajednica i stabilnosti regiona.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Proročanstvo Isaije, koje sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači u svojoj besedi za 13. sredu po Duhovima, otkriva Hrista kao temelj bez koga nema ni spasenja, ni smisla ljudskog postojanja.
Svetac čiji praznik danas obeležava Srpska pravoslavna crkva, bio je svedok Božje reči u vremenu kada je istina bolela više od mača; njegova hrabrost, suze i vizije postali su večni znak da poslušnost Bogu nikada nije bez značenja, čak i kada vodi u progonstvo i smrt.
U sredini prve sedmice Vekijog posta, vreme je za dublje razmatranje poruka koje nam dolaze kroz Sveto pismo, a posebno kroz proroka Isaiju. U njegovim rečima nalazi se poziv na duhovnu promenu i pokajanje, ali i na nadu u dolazak Božje pravednosti koja će doneti mir i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evpsihija po starom kalendaru i Svetog Teodora Sikeota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Kaja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Irodiona, Agava, Rufa i druge s njima po starom kalendaru, i Svetog sveštenomučenika Januara po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Anzelma Kenterberijskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Posle molitve u Pridvornom hramu razmotreni su izveštaji o radu, potvrđeni rezultati i definisani planovi koji će usmeriti administrativne i finansijske aktivnosti u narednom period