Na dan posvećen ovom svetitelju, uz molitvu se sećamo njegovih proročanstava i vizija, koje su preplavile Vavilon i Jerusalim i koje i dalje inspirišu sve one koji teže istinskoj veri i hrabrosti u suočavanju s teškoćama.
Sveti prorok Jezekilj je jedan od najznačajnijih starozavetnih proroka. Rođen u svešteničkoj porodici oko 622. godine pre Hrista, postao je ključna figura u istoriji izraelskog naroda i u hrišćanskom duhovnom nasleđu. Kao mladić, Jezekilj je bio odveden u Vavilon zajedno sa carem Joakimom i mnogim drugim Judejcima.
Iako je bio u ropstvu, njegova duhovna misija nije prestajala. Tokom 27 godina provedenih u Vavilonu, prorok Jezekilj je neumorno propovedao i prenosio Božje poruke, dok su se njegovi savremenici, poput proroka Jeremije, nalazili u Jerusalimu.
Sveti prorok Jezekilj je bio poznat po svojim vizijama i proročanstvima, koja su imala duboku simboliku i značaj. Jedna od najpoznatijih vizija bila je ona pri reci Hovaru, gde je video otvorena nebesa, oganj i blistanje, te četiri čudesne životinje.
SPC
Ikona Svetog proroka Jezekilja
Ove vizije su bile mnogo više od običnih snova – predstavljale su Božiju prisutnost, Njegovu žrtvu, vaskrsenje i vaskrsenje mrtvih. U drugoj viziji, prorok je video dolinu punu suvih kostiju koje su, kada je Božiji duh sišao na njih, oživele i ustale na noge svoje. Ove slike i simboli su ostali snažno urezani u teološkom pamćenju i shvatanju hrišćanske tradicije.
Nažalost, Jezekiljeva odanost Bogu nije bila bez bola. Suočavao se sa velikim protivljenjem i mučenjem od strane onih koji nisu mogli da podnesu njegovu hrabru propoved. Jevreji su ga vezali za repove konjima koji su ga rastrgli. Sahranjen je u istu grobnicu gde i Sim, sin Nojev, 571. godine pre Hrista.
Njegova hrabrost, duhovna vizija i neumorna služba služe kao inspiracija svim onima koji teže da žive po Božjim zapovestima, bez obzira na prepreke i teškoće koje im se mogu naći na putu.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Mitropolit nemački Grigorije, koji je u vreme dolaska monaha Makarija u Tvrdoš bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski, uputio je reči sećanja povodom upokojenja dugogodišnjeg sabrata ove hercegovačke svetinje.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Proročanstvo Isaije, koje sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači u svojoj besedi za 13. sredu po Duhovima, otkriva Hrista kao temelj bez koga nema ni spasenja, ni smisla ljudskog postojanja.
Svetac čiji praznik danas obeležava Srpska pravoslavna crkva, bio je svedok Božje reči u vremenu kada je istina bolela više od mača; njegova hrabrost, suze i vizije postali su večni znak da poslušnost Bogu nikada nije bez značenja, čak i kada vodi u progonstvo i smrt.
U sredini prve sedmice Vekijog posta, vreme je za dublje razmatranje poruka koje nam dolaze kroz Sveto pismo, a posebno kroz proroka Isaiju. U njegovim rečima nalazi se poziv na duhovnu promenu i pokajanje, ali i na nadu u dolazak Božje pravednosti koja će doneti mir i spasenje.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete 45 mučenika iz Nikopolja po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Trofim i Teofil. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Brigite Švedske, dok Jevreji obeležavaju Tiša beav, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Pankratija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveta Marija Magdalena Mironosica. Katolička crkva obeležava blagdan Svete Marije Magdalene, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
U hramu Svetog velikomučenika Prokopija svečano je obeležena hramovna slava, a Episkop valjevski Isihije pozvao je vernike da u patnji bližnjih prepoznaju priliku za ljubav, saosećanje i delatnu hrišćansku veru.