Više od 50 godina proveo u podvigu zbog čega mu je Bog darovao moć čudotvorstva: Danas je Prepodobni Joanikije Veliki
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Ova četvorica svetaca bili su među sedmoricom prvih đakona, od kojih jedan zbog jeresi nije uvršten u red svetitelja, i među sedamdeset apostola koji su prvi postradali za veru Hristovu i ime Gospodnje.
Sveti apostoli i đakoni Prohor, Nikanor, Timon i Parmen, verni sledbenici Hristovi, među prvima su bili izabrani da služe Crkvi, ispunjeni duhom ljubavi i vere. Danas stoje kao svetli primeri za sve koji traže svetlost u veri. Među njima su bili i Stefan, Filip i Nikolaj. Sveti Stefan, prvi mučenik za Hrista, posebno se proslavlja 27. decembra, dok se sveti Filip praznuje 11. oktobra. Nikolaj nije ušao u red svetitelja zbog svog udaljavanja od prave vere i skretanja u jeres.
Prohor, koga je rukopoložio sveti apostol Petar za episkopa Nikomidijskog, posvetio je svoj život služenju Gospodu i širenju Božje reči. Njegova posvećenost dovela ga je na ostrvo Patmos, gde je uz Svetog Jovana Jevanđelistu zabeležio otkrovenja od samog Gospoda. Prohorova misija nije bila samo u zapisivanju, već i u neumornom radu na širenju vere među narodom Nikomidije, sve do njegovog mučeničkog stradanja u Antiohiji, gde je položio svoj život za Hrista.
Nikanor, svetitelj koji je strpljivo služio Crkvi, postradao je u Jerusalimu, istog dana kada i sveti Stefan arhiđakon. Njegova žrtva, zajedno sa žrtvama dva hiljade drugih hrišćana, postala je seme vere koje će izrasti u plodove ljubavi i nade za mnoge buduće naraštaje.
Timon, episkop Arabije, pretrpeo je velike patnje za svoju veru, stradajući na krstu, sledeći Hristov put do kraja. Njegova istrajnost i nepokolebljiva vera ostaju svetli primer svima koji traže snagu u suočavanju sa nepravdom i patnjom.
Parmen, koga su apostoli sa ljubavlju ispratili u večni život, svojom smrću i pogrebom u naručju svoje duhovne braće, ostavio je iza sebe miris svetosti i neprolazne vere, kao utehu i nadu svim vernicima.
Ovaj dan, 28. jula, nije samo prilika da se setimo ovih velikih svetitelja, već i da se preispitamo o svom duhovnom putu, da učimo iz života Svetih Prohora, Nikanora, Timona i Parmena, otvorimo svoja srca za Hristovu ljubav i milost, i molimo za snagu i istrajnost u veri, kao što su ovi ugodnici Božji činili.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Njegove propovedi u Judeji, Makedoniji i Etiopiji, kao i hrabrost pred smrću, i danas inspirišu svakoga ko želi da ostane veran svojoj veri.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.