Ova četvorica svetaca bili su među sedmoricom prvih đakona, od kojih jedan zbog jeresi nije uvršten u red svetitelja, i među sedamdeset apostola koji su prvi postradali za veru Hristovu i ime Gospodnje.
Sveti apostoli i đakoni Prohor, Nikanor, Timon i Parmen, verni sledbenici Hristovi, među prvima su bili izabrani da služe Crkvi, ispunjeni duhom ljubavi i vere. Danas stoje kao svetli primeri za sve koji traže svetlost u veri. Među njima su bili i Stefan, Filip i Nikolaj. Sveti Stefan, prvi mučenik za Hrista, posebno se proslavlja 27. decembra, dok se sveti Filip praznuje 11. oktobra. Nikolaj nije ušao u red svetitelja zbog svog udaljavanja od prave vere i skretanja u jeres.
Prohor, koga je rukopoložio sveti apostol Petar za episkopa Nikomidijskog, posvetio je svoj život služenju Gospodu i širenju Božje reči. Njegova posvećenost dovela ga je na ostrvo Patmos, gde je uz Svetog Jovana Jevanđelistu zabeležio otkrovenja od samog Gospoda. Prohorova misija nije bila samo u zapisivanju, već i u neumornom radu na širenju vere među narodom Nikomidije, sve do njegovog mučeničkog stradanja u Antiohiji, gde je položio svoj život za Hrista.
Printscreen
Ikona Svetig apostola i đakona Prohora, Nikanora, Timona i Parmena
Nikanor, svetitelj koji je strpljivo služio Crkvi, postradao je u Jerusalimu, istog dana kada i sveti Stefan arhiđakon. Njegova žrtva, zajedno sa žrtvama dva hiljade drugih hrišćana, postala je seme vere koje će izrasti u plodove ljubavi i nade za mnoge buduće naraštaje.
Timon, episkop Arabije, pretrpeo je velike patnje za svoju veru, stradajući na krstu, sledeći Hristov put do kraja. Njegova istrajnost i nepokolebljiva vera ostaju svetli primer svima koji traže snagu u suočavanju sa nepravdom i patnjom.
Parmen, koga su apostoli sa ljubavlju ispratili u večni život, svojom smrću i pogrebom u naručju svoje duhovne braće, ostavio je iza sebe miris svetosti i neprolazne vere, kao utehu i nadu svim vernicima.
Ovaj dan, 28. jula, nije samo prilika da se setimo ovih velikih svetitelja, već i da se preispitamo o svom duhovnom putu, da učimo iz života Svetih Prohora, Nikanora, Timona i Parmena, otvorimo svoja srca za Hristovu ljubav i milost, i molimo za snagu i istrajnost u veri, kao što su ovi ugodnici Božji činili.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.