Ova četvorica svetaca bili su među sedmoricom prvih đakona, od kojih jedan zbog jeresi nije uvršten u red svetitelja, i među sedamdeset apostola koji su prvi postradali za veru Hristovu i ime Gospodnje.
Sveti apostoli i đakoni Prohor, Nikanor, Timon i Parmen, verni sledbenici Hristovi, među prvima su bili izabrani da služe Crkvi, ispunjeni duhom ljubavi i vere. Danas stoje kao svetli primeri za sve koji traže svetlost u veri. Među njima su bili i Stefan, Filip i Nikolaj. Sveti Stefan, prvi mučenik za Hrista, posebno se proslavlja 27. decembra, dok se sveti Filip praznuje 11. oktobra. Nikolaj nije ušao u red svetitelja zbog svog udaljavanja od prave vere i skretanja u jeres.
Prohor, koga je rukopoložio sveti apostol Petar za episkopa Nikomidijskog, posvetio je svoj život služenju Gospodu i širenju Božje reči. Njegova posvećenost dovela ga je na ostrvo Patmos, gde je uz Svetog Jovana Jevanđelistu zabeležio otkrovenja od samog Gospoda. Prohorova misija nije bila samo u zapisivanju, već i u neumornom radu na širenju vere među narodom Nikomidije, sve do njegovog mučeničkog stradanja u Antiohiji, gde je položio svoj život za Hrista.
Printscreen
Ikona Svetig apostola i đakona Prohora, Nikanora, Timona i Parmena
Nikanor, svetitelj koji je strpljivo služio Crkvi, postradao je u Jerusalimu, istog dana kada i sveti Stefan arhiđakon. Njegova žrtva, zajedno sa žrtvama dva hiljade drugih hrišćana, postala je seme vere koje će izrasti u plodove ljubavi i nade za mnoge buduće naraštaje.
Timon, episkop Arabije, pretrpeo je velike patnje za svoju veru, stradajući na krstu, sledeći Hristov put do kraja. Njegova istrajnost i nepokolebljiva vera ostaju svetli primer svima koji traže snagu u suočavanju sa nepravdom i patnjom.
Parmen, koga su apostoli sa ljubavlju ispratili u večni život, svojom smrću i pogrebom u naručju svoje duhovne braće, ostavio je iza sebe miris svetosti i neprolazne vere, kao utehu i nadu svim vernicima.
Ovaj dan, 28. jula, nije samo prilika da se setimo ovih velikih svetitelja, već i da se preispitamo o svom duhovnom putu, da učimo iz života Svetih Prohora, Nikanora, Timona i Parmena, otvorimo svoja srca za Hristovu ljubav i milost, i molimo za snagu i istrajnost u veri, kao što su ovi ugodnici Božji činili.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Iza slavnih imena krije se zajednički predak iz Like čija loza otkriva fascinantnu povezanost naučnika koji je oblikovao svet i žene koja je stajala pored Josipa Broza Tita.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ugodnici Božji, čija su imena među Sedamdesetoricom apostola: Stahije, Amplije, Urvan i drugi s njima, svojom hrabrošću i verom utrli su put hrišćanstva, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji Crkve i vere.
Ovaj praznik predstavlja molitveno sećanje na petoricu od sedamdeset apostola, čija su dela i žrtve osvetlila puteve vere kroz istoriju i danas služe kao inspiracija za sve pravoslavne vernike.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Isidora Pelusiota po starom i Svetog velikomučenika Teodora Tirona po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Sedmoricu osnivača Reda slugu Blažene Device Marije, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Bogoprimca i Svetu prorokinju Anu po starom i Svetog Pamfila po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Julija I, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.