SPC danas slavi Svetog Lava I, papu rimskog.
Lav je rođen u Italiji. Otac mu se zvao Kvintijan. Od mladosti se učio knjizi i svetovnoj filosofiji, i odrastao u hrišćanskim vrlinama.
Pošto je izabrao duhovni život, on najpre bi arhiđakon kad pape Siksta III. Posle njegove smrti, on je bio, "zbog svog prevelikog celomudrija i čistote", jednoglasno izabran od svih na presto rimske crkve.
Prema hrišćanstvu, kada je Atila sa Hunima došao blizu Rima i spremao se već da razori i sagori ovaj grad, Lav je izašao pred njega u arhijerejskom odjejanju, ukrotio gnev hunskog vođe i sprečio propast Rima.
U hrišćanskoj tradiciji se takođe navodi da se Atila uplašio vizije apostola Petra i Pavla, koji su stajali pored Lava, i plamenim mačevima pretili Atili.
Lav je kasnije pomogao pravoslavlju u borbi protiv Evtihijevih i Dioskorovih verovanja, koja su se sastojala u slivanju božanske i čovečanske prirode Hristove u jednu i, sledstveno, u odricanju dve volje u ličnosti Gospoda Spasitelja.
Zbog toga je sazvan Četvrti Vaseljenski Sabor u Halkidonu, na kome je pročitana poslanica Lava, koju je, prema hrišćanskom verovanju, Lav napisao i položio na grob svetog Petra, a sveti Petar ispravio.
Pred smrt proveo je četrdeset dana u postu i molitvi na grobu apostola Petra, moleći ovoga da mu javi da li su mu gresi oprošteni. Prema hrišćanskom verovanju, Apostol mu se javo i rekao da su mu svi gresi oprošteni, osim grehova u rukopolaganju sveštenika (iz čega se vidi koliko je težak greh nedostojnog rukopolaganja).
Svetitelj se ponovo počeo moliti dok nije bio obavešten da su mu i ti gresi oprošteni. Sveti Lav umro je 461. godine.
Sveti Pamfil i Porfirije i ostalih deset mučenika su ranohrišćanski svetitelji i mučenici koji su zajedno postradali u vreme cara Dioklecijana 309. godine.
Broj 888 se, takođe, smatra i brojem duhovnog uspona i neprekinutog života, koji se veže za Hrista, koji je svojim uskrsnućem omogućio vernicima večni život.
Bog je sve premudro i prekrasno ustrojio, govorio je Sveti Sevastijan Kartaginski.
Pošto Teodor Tiron nije krio da je hrišćanin, po carevoj naredbi osuđen je i zatvoren u tamnicu koja je bila zatvorena i zapečaćena da bi umro od gladi.