SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
U tišini bola, rađa se snaga.
Kao patrijarh upravljao je Crkvom Hristovom devet godina.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava dan Svetog mučenika Nikifora.
Sveti Nikifor Ispovednik bio je carigradski patrijarh i plemić. Njegov otac Teodor bio je visoki činovnik na carskom dvoru, i veoma bogat i blagočestiv čovek. Nikifor je službovao nekoliko godina u dvoru u istom zvanju kao i njegov otac, ali mu je taj položaj omogućio da vidi svu sujetu svetsku, te je odlučio da se udalji od obale Bosfora i tamo sagradi manastir.
Manastir mu se ubrzo napunio monasima, a on je upravljao manastirom, ali nije želeo sam da primi monaštvo jer se smatrao nedostojnim, iako je svima i u svemu bio uzor. Učestvovao je pre toga na VII vaseljenskom saboru kao mirjanin, po volji cara i patrijarha, i koristio Saboru mnogo svojim izvrsnim poznavanjem Svetoga Pisma.
"Kada umre patrijarh Tarasije, Nikifor bi izabran za patrijarha nasuprot svojoj volji. Odmah po izboru primi čin monaški i sve ostale činove redom, i bi 806. godine ustoličen u Svetoj Sofiji kao patrijarh", piše u žitijama.
To je bilo u vreme cara Nikifora, koji ubrzo po tome ode u rat na Bugare, gde je i poginuo.
Njegov sin Stavrikije vladaše samo dva meseca, pa umre.
Posle ovoga zacari se dobri car Mihail, prozvani Rankaba, no vladaše samo dve godine, dok ga Lav Jermenin ne progna.
Kada se Lav zacari, posla mu patrijarh knjigu o Pravoslavnom veroispovedanju da potpiše (po običaju svih vizantijskih careva, što se smatralo zakletvom da će se držati i braniti prava vera). Car to nije hteo da potpiše, no odloži to do po krunisanju.
"A kada ga patrijarh krunisa, on se otkaza da potpiše onu knjigu, i objavi se ubrzo kao jeretik ikonoborac".
Patrijarh je pokuša da ga posavetuje i povrati pravoj veri, ali uzalud. Car nasilno progna Nikifora u zatočeništvo na ostrvo Prokonis gde u bedi i lišenjima svake vrste provede trinaest godina, pa se preseli u večnost 827. godine.
Kao patrijarh upravljao Crkvom Hristovom devet godina.
U tišini bola, rađa se snaga.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
Umerenost, ćutanje i trpljenje smatraju se izrazima snage, a ne slabosti.
Ovaj mučenik je stradao tako što ga je otrovao filozof Kriskent.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Smisao i značaj ovog praznika, dana koji povezuje Vaskrsenje i dolazak Svetog Duha, objašnjava teolog Branislav Ilić.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Georgija – Đurđevdan po starom i Svetog Jova po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Irineja Sremskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
U pouci grčke svetiteljke novog vremena krije se jednostavan, ali zahtevan odgovor na to kako se ostaje miran u svetu koji stalno izaziva reakciju.