SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
U tišini bola, rađa se snaga.
                                Kao patrijarh upravljao je Crkvom Hristovom devet godina.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava dan Svetog mučenika Nikifora.
Sveti Nikifor Ispovednik bio je carigradski patrijarh i plemić. Njegov otac Teodor bio je visoki činovnik na carskom dvoru, i veoma bogat i blagočestiv čovek. Nikifor je službovao nekoliko godina u dvoru u istom zvanju kao i njegov otac, ali mu je taj položaj omogućio da vidi svu sujetu svetsku, te je odlučio da se udalji od obale Bosfora i tamo sagradi manastir.
Manastir mu se ubrzo napunio monasima, a on je upravljao manastirom, ali nije želeo sam da primi monaštvo jer se smatrao nedostojnim, iako je svima i u svemu bio uzor. Učestvovao je pre toga na VII vaseljenskom saboru kao mirjanin, po volji cara i patrijarha, i koristio Saboru mnogo svojim izvrsnim poznavanjem Svetoga Pisma.
"Kada umre patrijarh Tarasije, Nikifor bi izabran za patrijarha nasuprot svojoj volji. Odmah po izboru primi čin monaški i sve ostale činove redom, i bi 806. godine ustoličen u Svetoj Sofiji kao patrijarh", piše u žitijama.
To je bilo u vreme cara Nikifora, koji ubrzo po tome ode u rat na Bugare, gde je i poginuo.
Njegov sin Stavrikije vladaše samo dva meseca, pa umre.
Posle ovoga zacari se dobri car Mihail, prozvani Rankaba, no vladaše samo dve godine, dok ga Lav Jermenin ne progna.
Kada se Lav zacari, posla mu patrijarh knjigu o Pravoslavnom veroispovedanju da potpiše (po običaju svih vizantijskih careva, što se smatralo zakletvom da će se držati i braniti prava vera). Car to nije hteo da potpiše, no odloži to do po krunisanju.
"A kada ga patrijarh krunisa, on se otkaza da potpiše onu knjigu, i objavi se ubrzo kao jeretik ikonoborac".
Patrijarh je pokuša da ga posavetuje i povrati pravoj veri, ali uzalud. Car nasilno progna Nikifora u zatočeništvo na ostrvo Prokonis gde u bedi i lišenjima svake vrste provede trinaest godina, pa se preseli u večnost 827. godine.
Kao patrijarh upravljao Crkvom Hristovom devet godina.
U tišini bola, rađa se snaga.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
Umerenost, ćutanje i trpljenje smatraju se izrazima snage, a ne slabosti.
Ovaj mučenik je stradao tako što ga je otrovao filozof Kriskent.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
U vreme jednog šumnog idolskog praznovanja, Sveti Averkije ušao je u idolski hram i polupao sve idole.
U Aleksandriji je stekao svetsku učenost, ali i spoznao Gospoda Isusa Hrista i krstio se.
Bio je prvi vojvoda cara Konstantina Velikog.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 11. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
U svetinji pored Dunava, gde su vekovima ćutale monaške molitve, postrig monaha Nestora označio je novo poglavlje u istoriji ovog drevnog manastirskog kompleksa.
Odluka Grčke pošte da zatvori filijalu na Atosu izazvala je burne reakcije među monasima, za koje pošta nije obična služba, već duhovna veza sa svetom kroz koju putuju blagoslovi, ikone i pisma vernika.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.