NA DANAŠNJI DAN, TOMA JE SVOJE NEVERJE ZAMENIO VEROM! Danas je Tomina nedelja!
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote.
U trenutku Isusovog vaskrsenja, kako se navodi u Jevanđeljima, dogodio se snažan zemljotres, a anđeo je sišao na grob i odvalio kamen.
Pravoslavci širom sveta 12. aprila slave Vaskrs - dan kad je vaskrsao Isus Hristos.
Prema hrišćanskom predanju, Hristos je razapet u petak na Golgoti kod Jerusalima, a njegovo telo potom je skinuto sa krsta i položeno u grob u vrtu Josifa iz Arimateje.
Grob je bio zatvoren velikim kamenom i obezbeđen stražom. Subotu je, prema verovanju, proveo u grobu, dok je trećeg dana, u nedelju u ranim jutarnjim časovima, vaskrsao.
U trenutku vaskrsenja, kako se navodi u Jevanđeljima, dogodio se snažan zemljotres, a anđeo je sišao na grob i odvalio kamen. Stražari koji su ga čuvali, uplašeni prizorom, pali su na zemlju, dok je Hristos vaskrsao.
Kada su žene mironosice, među kojima i Marija Magdalena, došle da pomažu telo mirisima, zatekle su prazan grob.
Anđeo, u narodu poznat kao Beli anđeo, im je rekao: "Ne bojte se jer znam da Isusa raspetoga tražite. Nije ovde jer ustade kao što je kazao..."
Krenuvši da o ovom događaju obaveste apostole, žene su uz put srele Hrista, koji ih je pozdravio rečima: "Zdravo", nakon čega su mu se poklonile.
Tada im Hristos reče: "Ne bojte se. Idite javite braći mojoj i neka idu u Galileju i tamo će me videti."
Ubrzo zatim, apostoli Petar i Jovan došli su do groba i videli da je prazan.
Istog dana uveče, Hristos se javio svojim učenicima koji su bili okupljeni iza zatvorenih vrata.
Prema predanju, obratio im se rečima: "Mir vam", pokazao im rane na rukama, nogama i rebru, a zatim i jeo pred njima kako bi ih uverio u stvarnost vaskrsenja.
- Ovo su reči koje sam vam govorio još dok sam bio s vama da sve treba da se izvrši kao što je za mene napisano.
U hrišćanskom učenju, ovaj događaj označava pobedu života nad smrću i temelj je vere u večni život. Zbog toga se svaka nedelja u godini posmatra kao podsećanje na vaskrsenje i naziva se Malim Vaskrsom.
Vaskrs spada u pokretne praznike i određuje se u odnosu na jevrejsku Pashu. Slavi se u prvu nedelju posle punog meseca koji dolazi nakon prolećne ravnodnevnice, ali ne pre nje.
Za ovaj praznik vezani su i brojni običaji, među kojima je najrasprostranjenije darivanje obojenih jaja.
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote. Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen. Tradicija farbanja i ukrašavanja jaja prenosi se generacijama i spaja porodice u zajedničkom ritualu. Veliki četvrtak obeležila su četiri velika događaja: sveto pranje nogu učenicima, tajna večera, čudesna Isusova molitva i na kraju njegovo izdajstvo i hapšenje.

NA DANAŠNJI DAN, TOMA JE SVOJE NEVERJE ZAMENIO VEROM! Danas je Tomina nedelja!
OVO JE NAJVEĆE ČUDO PRAVOSLAVLJA: Svetogorski monah Jefrem upozorava - kada izostane, to će biti vreme antihrista
DA LI JE TAČNO DA SE NA VELIKI PETAK NE FARBAJU JAJA: Sveštenik o nezaobilaznoj polemici pred svaki Vaskrs
POSLEDNJI DAN ISUSOVE SLOBODE: Danas je Veliki četvrtak!
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Farbanje i ukrašavanje vaskršnjih jaja predstavlja jedan od najstarijih i najlepših hrišćanskih običaja.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku subotu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Džeme Galgani, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Velika subota jedina subota u godini koja se posti.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku subotu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Džeme Galgani, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jeroshimonah Mihail (Pitkevič) iz Pskovopečerskog manastira razotkriva nevidljivu borbu u čoveku koja se ne vidi spolja, ali odlučuje da li mir postoji ili je samo privid.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.