NA DANAŠNJI DAN, TOMA JE SVOJE NEVERJE ZAMENIO VEROM! Danas je Tomina nedelja!
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote.
U trenutku Isusovog vaskrsenja, kako se navodi u Jevanđeljima, dogodio se snažan zemljotres, a anđeo je sišao na grob i odvalio kamen.
Pravoslavci širom sveta 12. aprila slave Vaskrs - dan kad je vaskrsao Isus Hristos.
Prema hrišćanskom predanju, Hristos je razapet u petak na Golgoti kod Jerusalima, a njegovo telo potom je skinuto sa krsta i položeno u grob u vrtu Josifa iz Arimateje.
Grob je bio zatvoren velikim kamenom i obezbeđen stražom. Subotu je, prema verovanju, proveo u grobu, dok je trećeg dana, u nedelju u ranim jutarnjim časovima, vaskrsao.
U trenutku vaskrsenja, kako se navodi u Jevanđeljima, dogodio se snažan zemljotres, a anđeo je sišao na grob i odvalio kamen. Stražari koji su ga čuvali, uplašeni prizorom, pali su na zemlju, dok je Hristos vaskrsao.
Kada su žene mironosice, među kojima i Marija Magdalena, došle da pomažu telo mirisima, zatekle su prazan grob.
Anđeo, u narodu poznat kao Beli anđeo, im je rekao: "Ne bojte se jer znam da Isusa raspetoga tražite. Nije ovde jer ustade kao što je kazao..."
Krenuvši da o ovom događaju obaveste apostole, žene su uz put srele Hrista, koji ih je pozdravio rečima: "Zdravo", nakon čega su mu se poklonile.
Tada im Hristos reče: "Ne bojte se. Idite javite braći mojoj i neka idu u Galileju i tamo će me videti."
Ubrzo zatim, apostoli Petar i Jovan došli su do groba i videli da je prazan.
Istog dana uveče, Hristos se javio svojim učenicima koji su bili okupljeni iza zatvorenih vrata.
Prema predanju, obratio im se rečima: "Mir vam", pokazao im rane na rukama, nogama i rebru, a zatim i jeo pred njima kako bi ih uverio u stvarnost vaskrsenja.
- Ovo su reči koje sam vam govorio još dok sam bio s vama da sve treba da se izvrši kao što je za mene napisano.
U hrišćanskom učenju, ovaj događaj označava pobedu života nad smrću i temelj je vere u večni život. Zbog toga se svaka nedelja u godini posmatra kao podsećanje na vaskrsenje i naziva se Malim Vaskrsom.
Vaskrs spada u pokretne praznike i određuje se u odnosu na jevrejsku Pashu. Slavi se u prvu nedelju posle punog meseca koji dolazi nakon prolećne ravnodnevnice, ali ne pre nje.
Za ovaj praznik vezani su i brojni običaji, među kojima je najrasprostranjenije darivanje obojenih jaja.
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote. Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen. Tradicija farbanja i ukrašavanja jaja prenosi se generacijama i spaja porodice u zajedničkom ritualu. Veliki četvrtak obeležila su četiri velika događaja: sveto pranje nogu učenicima, tajna večera, čudesna Isusova molitva i na kraju njegovo izdajstvo i hapšenje.

NA DANAŠNJI DAN, TOMA JE SVOJE NEVERJE ZAMENIO VEROM! Danas je Tomina nedelja!
OVO JE NAJVEĆE ČUDO PRAVOSLAVLJA: Svetogorski monah Jefrem upozorava - kada izostane, to će biti vreme antihrista
DA LI JE TAČNO DA SE NA VELIKI PETAK NE FARBAJU JAJA: Sveštenik o nezaobilaznoj polemici pred svaki Vaskrs
POSLEDNJI DAN ISUSOVE SLOBODE: Danas je Veliki četvrtak!
U crkvi se nastavljaju iste službe kao i na Vaskrs.
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Farbanje i ukrašavanje vaskršnjih jaja predstavlja jedan od najstarijih i najlepših hrišćanskih običaja.
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu koja je šokirala vojni vrh.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka ostavio je snažnu poruku vernicima kako da u srce prime blagodat i smisao ovog svetog dana.
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.