JEVANĐELJE ZA NEDELJU, 23. FEBRUAR: Čitanje iz Svetog pisma za Nedelju mesopusnu
U današnjem odlomku iz Jevanđelja se govori o tome kako će izgledati dan Strašnog Suda.
U današnjem odlomku iz Jevanđelja se govori o tome kako će izgledati dan Strašnog Suda.
U ovom Jevanđelju se govori o tome kako je Isus upozorio ljude da budu na oprezu jer će doći dan kada će svi morati da odgovaraju za svoja dela.
U ovom Jevanđelju po Marku se govori o tome kako je Isus Hrist bio razapet na krstu i kako su ljudi uvideli da je zaista pred njima Sin Božiji.
U ovom Jevađelju po Marku se govori o tome kako je narod odveo Isusa pred Pilata i tražio da sina Božijeg pogube.
U ovom Jevanđelju se govori o tome kako je Isus Hrist predat bezbožnicima i o tome kako su ga se bliski odrekli.
Tora je stoga i religijski i pravni tekst otvoren tumačenju i primeni na svakodnevne životne uslove i prilke.
U ovom Jevanđelju po Marku Isus Hrist govori o tome kako će ga se odreći i kako će ga izdati.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je Isus Hrist na magaretu ušao u Jerusalim.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je jedan sin od svog oca tražio imanje i prokockao ga, ali i o važnoj poruci oca sinu.
U ovom Jevanđelju se govori o tome kako je Isus Hrist kao beba donet u hram.
U ovom Jevanđelju čitamo priču o ženi koja pokazuje veliku ljubav i poštovanje prema Isusu, dok drugi ne prepoznaju duboku simboliku njenog čina.
U ovom Jevanđelju po Marku se pripoveda o sudnjem danu, za koji jedino Bog zna kada će se desiti.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.