OVO JE NAJVEĆI I NAJBOLNIJI ISPIT ČOVEKOVE DUŠE: Sveti Nil Sorski otkriva po čemu Bog meri duhovnu zrelost svojih čeda
Nije važno samo kakva iskušenja nas snalaze, već kako ih podnosimo.
Nije važno samo kakva iskušenja nas snalaze, već kako ih podnosimo.
Vera nije prazno očekivanje da će se sve rešiti samo od sebe, već poverenje da Bog zna bolje od nas šta nam je potrebno.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako izbegavanje zlih saveta i sablazni može promeniti ne samo vaš život, već i živote onih oko vas.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Velika ruska svetiteljka ostavila je pouke o veri, molitvi i iskušenjima savremenog života, koje odjekuju kao molitva, upozorenje i uteha u vremenu u kojem mi živimo. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. sredu po Duhovima, 8. oktobar.
Nije toliko važno koliki je krst, već kako ga nosimo.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Crkva nas vekovima uči da je duhovni život pre svega delanje, a ne samo nadanje.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Nakon bogosluženja, sveštenik baca Krst u reku, jezero ili neku drugu vodu, a vernici plivaju kako bi do njega stigli.
Bez gotovih kora i bez žurbe, od kvasnog testa i sira, ovo jelo se peklo kad se htelo nešto jednostavno, sito i pošteno – baš onako kako se nekad kuvalo.
Reči ruskog svetitelja nude neočekivano jednostavan odgovor onima koje pritiskaju misli, nemir i osećaj da im je duša postala tesna.