Poglavar Srpske pravoslavne crkve naglasio da je reč božja jasna i precizna, a pre svega blaga. U isto vreme je lekovita i gorka, jer zahteva trud i podvig. Treba da postimo i da se molimo, jer je to naše prirodno stanje.
Povodom slave Hrama Svetog Jovana Vladimira u beogradskom naselju Medaković, patrijarh Porfirije je 4. juna 2024. godine načalstvovao svetim evharistijskim sabranjem. U besedi posle litirgije, podsećajući da je reč gospodnja veoma jasna, nedvosmislena, precizna i blaga, a u isto vreme lekovita i gorka, jer zahteva podvig, trud i krst, patrijarh Porfirije je naglasio:
– U današnjem odlomku iz Jevanđelja po Jovanu gospod je jasan. On najpre govori o tome da je ljubav smisao i da je on ljubav. U isto vreme ne obećava da ćemo u ovom životu prolaziti samo jednostavno i lako ukoliko ispunjavamo zapovesti Božje, ukoliko postimo i molimo se - rekao je poglavar Srpske pravoslavne crkve i dodao:
- To se podrazumeva, jer je to naše prirodno stanje, nego Gospod kaže da ćemo imati iskušenja i, štaviše, upotrebljava veoma snažnu, grubu, brutalnu reč. On kaže: "Svet će vas mrzeti". Veoma je važno da shvatimo da će nas svet mrzeti i da ne treba da podilazimo duhu ovog sveta, da ne treba da mu se udvaramo, da ne treba da nam bude cilj da mu se dopadnemo.
Foto: SPC
Vernici ispred Crkve Jovana Vladimira
Patrijarh Porfirije je istakao da cilj treba da nam bude da se molimo za sve ljude, da imamo ljubavi prema svim ljudima, jer sam Gospod isto tako kaže: "Ljubite i neprijatelje svoje!"
- Dakle, svet će vas mrzeti, ali vi treba da se molite za sve, da praštate svima, da se trudite da ih volite zato što su i oni ikone Božje, jer je Gospod i njih stvorio.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Posle liturgije Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikolaja, patrijarh srpski je istakao da prava sloboda i istinsko spasenje dolaze kroz prihvatanje Božjih principa, žrtvu i bezuslovnu ljubav čak i prema neprijateljima – poruke koje nas pozivaju da život proživimo u radosti, hrabrosti i istini.
Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima.
Povodom trideset četvrte godišnjice arhijerejske hirotonije poglavara kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve, duhovni vođa SPC je uputio čestitke, ističući njegovu ulogu dobrog pastira i pozivajući na molitvu za mir.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.