OVA ZAMKA ČOVEKA VODI U ZABLUDE: Nikodim Svetogorac jasno upozorava šta nas neprimetno udaljava od istine
Jedna pouka Svetog Nikodima Agiorita otkriva kako preobilje informacija može postati prepreka jasnom viđenju stvarnosti.
Dočekujući mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje”, starešina Vaseljenske crkve prisetio se teških vremena komunističkog bezakonja i bezbožništva, potom je pozvao vernike da nastave duhovni puta kojim su nas uputili sveti preci.
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu, starešina ovog hrama, episkop lipljanski Dositej održao je pozdravno slovo prilikom svečanog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i čudotvorne ikone Presvete Bogorodice “Znamenje”. Njegove reči, ispunjene dubokim duhovnim značenjem i sećanjem na prošlost, obeležile su ovaj veliki događaj.
Glasom punim emocija episkop Dositej je govorio o Svetom Justinu Ćelijskom, koji je, kao svedok vaskrsenja Hristovog, danas ponovo među nama, sada u svetosti svojih moštiju.
Davno je došao u Beli grad kao đak Bogoslovije Svetog Save, monah, profesor Beogradskog univerziteta i liturg. Danas nam dolazi kao svetac, osvećujući i blagosiljajući ovaj grad - rekao je episkop Dositej, a potom se prisetio strašnih reči oca Justina iz 1966. godine, kada je govorio o duhovnoj pustoši srpskih crkava i manastira i upitao se gde su Srbi?
Danas, pred moštima oca Justina, episkop Dositej ponosno je izjavio:
Evo Srba, Sveti Avo! Nismo više duhovni leševi, vaskrsao je duhovno narod srpski.
Episkop je naglasio značaj dela oca Justina, koja su u teškim vremenima komunističkog bezakonja i bezbožništva pisana za buduća pokolenja, a danas služe kao dragoceni izvor duhovnih pouka.
Govoreći o čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice "Znamenje", episkop Dositej je istakao da je veliki blagoslov što je ova ikona ponovo među nama. Na kraju, episkop Dositej je pozvao sve prisutne da se mole za nastavak duhovnog puta kojim su nas uputili Sveti Sava, Sveti vladika Nikolaj i Sveti Justin Ćelijski.


Starješina hrama koji ovih dana privlači pažnju vernika zbog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i mesto sabiranja pred polazak Spasovdanske litije, i vikar patrijarha Porfirija svojim životom i delom svedoči o neugasivom plamenu vere i posvećenosti, vodeći vernike putem duhovne obnove i mira.
Ova svečanost nije samo podsećanje na veliki duh jednog svetitelja, već i prilika da se kroz molitvu i zajedništvo ojača vera i ljubav prema Bogu, a prisustvo kivota sa njegovim moštima osvetlilo je srca prisutnih, donoseći im utehu i nadahnuće za život u veri i pravednosti.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
U atmosferi ispunjenoj pobožnošću i duhovnim zanosom reke vernog naroda, kivot jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja dočekan je u Vaznesenjskoj crkvi, gde je u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija episkop novobrdski Ilarion služio večernju molitvu sa petohlebnicom pred Vaznesenje Gospodnje.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Litiju je predvodio mitropolit kruševački David, koji je služio liturgiju u hramu Svete Trojice.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.