Dočekujući mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje”, starešina Vaseljenske crkve prisetio se teških vremena komunističkog bezakonja i bezbožništva, potom je pozvao vernike da nastave duhovni puta kojim su nas uputili sveti preci.
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu, starešina ovog hrama, episkop lipljanski Dositej održao je pozdravno slovo prilikom svečanog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i čudotvorne ikone Presvete Bogorodice “Znamenje”. Njegove reči, ispunjene dubokim duhovnim značenjem i sećanjem na prošlost, obeležile su ovaj veliki događaj.
Glasom punim emocija episkop Dositej je govorio o Svetom Justinu Ćelijskom, koji je, kao svedok vaskrsenja Hristovog, danas ponovo među nama, sada u svetosti svojih moštiju.
SPC
Kivot sa moštima Svetog Justina Ćelijskog
Davno je došao u Beli grad kao đak Bogoslovije Svetog Save, monah, profesor Beogradskog univerziteta i liturg. Danas nam dolazi kao svetac, osvećujući i blagosiljajući ovaj grad - rekao je episkop Dositej, a potom se prisetio strašnih reči oca Justina iz 1966. godine, kada je govorio o duhovnoj pustoši srpskih crkava i manastira i upitao se gde su Srbi?
Danas, pred moštima oca Justina, episkop Dositej ponosno je izjavio:
Evo Srba, Sveti Avo! Nismo više duhovni leševi, vaskrsao je duhovno narod srpski.
Episkop je naglasio značaj dela oca Justina, koja su u teškim vremenima komunističkog bezakonja i bezbožništva pisana za buduća pokolenja, a danas služe kao dragoceni izvor duhovnih pouka.
SPC
Ikoni Presvete Bogorodice "Znamenje"
Govoreći o čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice "Znamenje", episkop Dositej je istakao da je veliki blagoslov što je ova ikona ponovo među nama. Na kraju, episkop Dositej je pozvao sve prisutne da se mole za nastavak duhovnog puta kojim su nas uputili Sveti Sava, Sveti vladika Nikolaj i Sveti Justin Ćelijski.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
Proslavljeni holivudski glumac, reditelj i producent stigao je u srpsku carsku lavru na Svetoj gori, gde će dočekati jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".