Dočekujući mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje”, starešina Vaseljenske crkve prisetio se teških vremena komunističkog bezakonja i bezbožništva, potom je pozvao vernike da nastave duhovni puta kojim su nas uputili sveti preci.
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu, starešina ovog hrama, episkop lipljanski Dositej održao je pozdravno slovo prilikom svečanog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i čudotvorne ikone Presvete Bogorodice “Znamenje”. Njegove reči, ispunjene dubokim duhovnim značenjem i sećanjem na prošlost, obeležile su ovaj veliki događaj.
Glasom punim emocija episkop Dositej je govorio o Svetom Justinu Ćelijskom, koji je, kao svedok vaskrsenja Hristovog, danas ponovo među nama, sada u svetosti svojih moštiju.
SPC
Kivot sa moštima Svetog Justina Ćelijskog
Davno je došao u Beli grad kao đak Bogoslovije Svetog Save, monah, profesor Beogradskog univerziteta i liturg. Danas nam dolazi kao svetac, osvećujući i blagosiljajući ovaj grad - rekao je episkop Dositej, a potom se prisetio strašnih reči oca Justina iz 1966. godine, kada je govorio o duhovnoj pustoši srpskih crkava i manastira i upitao se gde su Srbi?
Danas, pred moštima oca Justina, episkop Dositej ponosno je izjavio:
Evo Srba, Sveti Avo! Nismo više duhovni leševi, vaskrsao je duhovno narod srpski.
Episkop je naglasio značaj dela oca Justina, koja su u teškim vremenima komunističkog bezakonja i bezbožništva pisana za buduća pokolenja, a danas služe kao dragoceni izvor duhovnih pouka.
SPC
Ikoni Presvete Bogorodice "Znamenje"
Govoreći o čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice "Znamenje", episkop Dositej je istakao da je veliki blagoslov što je ova ikona ponovo među nama. Na kraju, episkop Dositej je pozvao sve prisutne da se mole za nastavak duhovnog puta kojim su nas uputili Sveti Sava, Sveti vladika Nikolaj i Sveti Justin Ćelijski.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.
U besedi za sredu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Božjem staranju i objašnjava zašto iskušenja mogu biti put ka ispravljanju i duhovnom sazrevanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po starom i Rođenje Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava Rođenje Svetog Jovana Krstitelja, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Starješina hrama koji ovih dana privlači pažnju vernika zbog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i mesto sabiranja pred polazak Spasovdanske litije, i vikar patrijarha Porfirija svojim životom i delom svedoči o neugasivom plamenu vere i posvećenosti, vodeći vernike putem duhovne obnove i mira.
Ova svečanost nije samo podsećanje na veliki duh jednog svetitelja, već i prilika da se kroz molitvu i zajedništvo ojača vera i ljubav prema Bogu, a prisustvo kivota sa njegovim moštima osvetlilo je srca prisutnih, donoseći im utehu i nadahnuće za život u veri i pravednosti.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
U atmosferi ispunjenoj pobožnošću i duhovnim zanosom reke vernog naroda, kivot jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja dočekan je u Vaznesenjskoj crkvi, gde je u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija episkop novobrdski Ilarion služio večernju molitvu sa petohlebnicom pred Vaznesenje Gospodnje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U razgovoru za grčku Pemptousa TV, mitropolit bački Irinej govorio je o velikom odzivu vernika u Beogradu, posledicama komunističkog nasleđa i misiji Crkve u duhovnoj obnovi čoveka.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Mitropolit Fotije poručio im je da donose blagoslov srpskih svetinja i podsetio da je Kosmet naš Jerusalim i Sion, mesto iz kojeg i danas izvire zavetna snaga srpskog naroda.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Iz starih zapisa pronađenih u manastiru Dragović stigao je recept za neobičnu poslasticu koja otkriva kako su se nekada od jednostavnih sastojaka stvarali ukusi dostojni svečane trpeze.
Podnaslov: Nastala kao venčani dar 1902. godine, decenijama je bila nepoznata javnosti, a sada prvi put otkriva deo istorije Srba u Sentandreji i rada velikog srpskog umetnika.