Starješina hrama koji ovih dana privlači pažnju vernika zbog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i mesto sabiranja pred polazak Spasovdanske litije, i vikar patrijarha Porfirija svojim životom i delom svedoči o neugasivom plamenu vere i posvećenosti, vodeći vernike putem duhovne obnove i mira.
U tišini sela Slavkovica, 5. marta 1971. godine, rodio se Radivoje Radivojević, budući episkop lipljanski, koji je rano detinjstvo proveo u rodnom kraju, a osnovnu školu završio je u Ljigu 1986. godine. Mladi Radivoje je već tada pokazivao osobine koje će ga kasnije oblikovati kao duhovnog vođu.
Njegov put se nastavio u Beogradu, gde je završio Vojnu gimnaziju 1990. godine. Tokom tog perioda često je posećivao Manastir Vavedenje, što je bio njegov prvi susret sa monaškim životom, koji će kasnije postati njegov životni poziv.
Foto: SPC
Episkop lipljanski Dositej
Dok sam bio u vojnoj gimnaziji, to je bilo vreme socijalizma, nije se gledalo blagonaklono to da pripadnik vojske ide i u crkvu, Šta više, to nije bilo dozvoljeno. Tražio sam crkvu u koju bih mogao da odem, a da budem zaštićen, siguran. Primetio sam Manastir Vavedenje, koji je okružen šumom. Tražio sam način kako da priđem i jednom prilikom sam svratio u manastir i video neobično lepu crkvu. Tada sam prvi put u životu video monahinje”, prisetio se episkop Dositej prvih susreta sa verom i duhovnošću, gostujući na TV Hram.
Posle Vojne gimnazije, obrazovanje nastavlja na Vojnoj akademiji Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, prvo u Rajlovcu kod Sarajeva, a zatim u Beogradu zbog ratnih dešavanja. Nakon diplomiranja 1995. godine, Radivoje Radivojević postaje oficir u činu potporučnika, službujući u Kraljevu. Tokom ovog perioda, njegova veza sa duhovnošću se produbljuje kroz česta bogosluženja u Manastiru Žiča. Čin poručnika stiče 1998. godine, ali ubrzo potom odlučuje da napusti vojnu službu i posveti se monaškom životu.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Starješina Vaznesenjske crkve, episkop Dositej održao je pozdravno slovo na svečanom dočeku moštiju Svetog Justina
U decembru 1998. godine, Radivoje Radivojević pristupa bratstvu manastira Hilandara kao iskušenik, primajući monaški postrig na praznik Roždestva Presvete Bogorodice 2000. godine, postajući monah Dositej. Njegova monaška služba u Hilandaru bila je bogata i raznolika - od crkvenjaka i oltarnika, do bibliotekara i rizničara. Uz blagoslov Sabora staraca manastira Hilandara, monah Dositej započinje studije na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, koje završava 2005. godine.
Nakon toga, postdiplomske studije nastavlja na Bogoslovskom fakultetu Aristotelovog univerziteta u Solunu, gde uspešno brani magistarski rad iz dogmatike 2010. godine. Rukopoloženje u čin jerođakona i jeromonaha obavljaju vladike Hrizostom Stolić i Milutin Knežević, respektivno, tokom 2009. i 2010. godine. Njegova uloga u Manastiru Hilandaru proširuje se na rad sa grupama oficira, kadeta i učenika Vojne gimnazije, po blagoslovu igumana manastira. Godine 2010, monah Dositej se pridružuje tada episkopu, sada patrijarhu Porfiriju u uvođenju svešteničke službe u Vojsci Srbije, vraćajući se potom u Hilandar. Krajem januara 2019. godine, po blagoslovu igumana Hilandara, prelazi u Eparhiju šumadijsku, gde postaje nastojatelj Manastira Svetog Đorđa u Ćelijama.
SPC
Episkop Dositej
Njegovo duhovno putovanje kulminira 10. decembra 2022. godine, kada je u Sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila u Beogradu narečen za episkopa lipljanskog, vikara Patrijarha Porfirija, a već sledećeg dana, 11. decembra, u Spomen-hramu Svetog Save na Vračaru rukopoložen je za episkopa. Episkop Dositej je i starješina Vaznesenjske crkve koja je prethodnih dana bila u fokusi pažnje vernika, zbog toga što su u njoj svečano dočekane mošti Svetog Justina Ćelijskog i ikona Presvete Bogorodice “Znamenje”, a ispred ovog hrama tradicionalno kreće i Spasovdanska litija.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Savu Osvećenog po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Sevastijana. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju peti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Tokom skupa u blizini Bele kuće Ana Paulina Luna je naglasila da američki poreski obveznici ne bi smeli podržavati režime koji krše prava vernika i upozorila da ignorisanje progona širom sveta može imati ozbiljne posledice i po sopstvenu domovinu.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Ova svečanost nije samo podsećanje na veliki duh jednog svetitelja, već i prilika da se kroz molitvu i zajedništvo ojača vera i ljubav prema Bogu, a prisustvo kivota sa njegovim moštima osvetlilo je srca prisutnih, donoseći im utehu i nadahnuće za život u veri i pravednosti.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
Dočekujući mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje”, starešina Vaseljenske crkve prisetio se teških vremena komunističkog bezakonja i bezbožništva, potom je pozvao vernike da nastave duhovni puta kojim su nas uputili sveti preci.
U atmosferi ispunjenoj pobožnošću i duhovnim zanosom reke vernog naroda, kivot jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja dočekan je u Vaznesenjskoj crkvi, gde je u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija episkop novobrdski Ilarion služio večernju molitvu sa petohlebnicom pred Vaznesenje Gospodnje.
Na svečanosti „Privrednika“ uz blagoslov patrijarha srpskog i decenije istorijske predanosti, učenici i studenti iz cele Hrvatske primili su podršku koja spaja obrazovanje, kulturu i zajednicu, otvarajući im vrata ka novim prilikama.
Srpska pravoslavna crkva u Australiji poziva verni narod na molitvu za stradale i isceljenje ranjenih, ističući važnost mira, ljubavi i zajedništva u trenucima tuge.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.