Starješina hrama koji ovih dana privlači pažnju vernika zbog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i mesto sabiranja pred polazak Spasovdanske litije, i vikar patrijarha Porfirija svojim životom i delom svedoči o neugasivom plamenu vere i posvećenosti, vodeći vernike putem duhovne obnove i mira.
U tišini sela Slavkovica, 5. marta 1971. godine, rodio se Radivoje Radivojević, budući episkop lipljanski, koji je rano detinjstvo proveo u rodnom kraju, a osnovnu školu završio je u Ljigu 1986. godine. Mladi Radivoje je već tada pokazivao osobine koje će ga kasnije oblikovati kao duhovnog vođu.
Njegov put se nastavio u Beogradu, gde je završio Vojnu gimnaziju 1990. godine. Tokom tog perioda često je posećivao Manastir Vavedenje, što je bio njegov prvi susret sa monaškim životom, koji će kasnije postati njegov životni poziv.
Foto: SPC
Episkop lipljanski Dositej
Dok sam bio u vojnoj gimnaziji, to je bilo vreme socijalizma, nije se gledalo blagonaklono to da pripadnik vojske ide i u crkvu, Šta više, to nije bilo dozvoljeno. Tražio sam crkvu u koju bih mogao da odem, a da budem zaštićen, siguran. Primetio sam Manastir Vavedenje, koji je okružen šumom. Tražio sam način kako da priđem i jednom prilikom sam svratio u manastir i video neobično lepu crkvu. Tada sam prvi put u životu video monahinje”, prisetio se episkop Dositej prvih susreta sa verom i duhovnošću, gostujući na TV Hram.
Posle Vojne gimnazije, obrazovanje nastavlja na Vojnoj akademiji Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, prvo u Rajlovcu kod Sarajeva, a zatim u Beogradu zbog ratnih dešavanja. Nakon diplomiranja 1995. godine, Radivoje Radivojević postaje oficir u činu potporučnika, službujući u Kraljevu. Tokom ovog perioda, njegova veza sa duhovnošću se produbljuje kroz česta bogosluženja u Manastiru Žiča. Čin poručnika stiče 1998. godine, ali ubrzo potom odlučuje da napusti vojnu službu i posveti se monaškom životu.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Starješina Vaznesenjske crkve, episkop Dositej održao je pozdravno slovo na svečanom dočeku moštiju Svetog Justina
U decembru 1998. godine, Radivoje Radivojević pristupa bratstvu manastira Hilandara kao iskušenik, primajući monaški postrig na praznik Roždestva Presvete Bogorodice 2000. godine, postajući monah Dositej. Njegova monaška služba u Hilandaru bila je bogata i raznolika - od crkvenjaka i oltarnika, do bibliotekara i rizničara. Uz blagoslov Sabora staraca manastira Hilandara, monah Dositej započinje studije na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, koje završava 2005. godine.
Nakon toga, postdiplomske studije nastavlja na Bogoslovskom fakultetu Aristotelovog univerziteta u Solunu, gde uspešno brani magistarski rad iz dogmatike 2010. godine. Rukopoloženje u čin jerođakona i jeromonaha obavljaju vladike Hrizostom Stolić i Milutin Knežević, respektivno, tokom 2009. i 2010. godine. Njegova uloga u Manastiru Hilandaru proširuje se na rad sa grupama oficira, kadeta i učenika Vojne gimnazije, po blagoslovu igumana manastira. Godine 2010, monah Dositej se pridružuje tada episkopu, sada patrijarhu Porfiriju u uvođenju svešteničke službe u Vojsci Srbije, vraćajući se potom u Hilandar. Krajem januara 2019. godine, po blagoslovu igumana Hilandara, prelazi u Eparhiju šumadijsku, gde postaje nastojatelj Manastira Svetog Đorđa u Ćelijama.
SPC
Episkop Dositej
Njegovo duhovno putovanje kulminira 10. decembra 2022. godine, kada je u Sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila u Beogradu narečen za episkopa lipljanskog, vikara Patrijarha Porfirija, a već sledećeg dana, 11. decembra, u Spomen-hramu Svetog Save na Vračaru rukopoložen je za episkopa. Episkop Dositej je i starješina Vaznesenjske crkve koja je prethodnih dana bila u fokusi pažnje vernika, zbog toga što su u njoj svečano dočekane mošti Svetog Justina Ćelijskog i ikona Presvete Bogorodice “Znamenje”, a ispred ovog hrama tradicionalno kreće i Spasovdanska litija.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
Tanke jufke uvijaju se u krug i kuvaju preko krompira, a ovaj zasitni specijalitet može da se pripremi i za post na ulju. Evo kako da napravite zaboravljeni sremački recept.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Ova svečanost nije samo podsećanje na veliki duh jednog svetitelja, već i prilika da se kroz molitvu i zajedništvo ojača vera i ljubav prema Bogu, a prisustvo kivota sa njegovim moštima osvetlilo je srca prisutnih, donoseći im utehu i nadahnuće za život u veri i pravednosti.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
Dočekujući mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje”, starešina Vaseljenske crkve prisetio se teških vremena komunističkog bezakonja i bezbožništva, potom je pozvao vernike da nastave duhovni puta kojim su nas uputili sveti preci.
U atmosferi ispunjenoj pobožnošću i duhovnim zanosom reke vernog naroda, kivot jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja dočekan je u Vaznesenjskoj crkvi, gde je u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija episkop novobrdski Ilarion služio večernju molitvu sa petohlebnicom pred Vaznesenje Gospodnje.
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Govoreći o porukama koje se često ponavljaju u Jevanđelju, otac Aleksandar posebno je izdvojio dve reči - "ne boj se" i "raduj se", a kod anksioznih se upravo javlja suprotno.
U besedi za 11. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o neblagodarnosti prema Bogu i upozorava na trenutak kada čovek, iako obdaren razumom, postaje slep za svog Tvorca i Hranitelja.