TREBA LI NA DAN SLAVE IĆI NA GROBLJE I POSETITI GROBOVE PREDAKA: Otac Gligorije rešio veliku dilemu vernika
Dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva.
Starješina hrama koji ovih dana privlači pažnju vernika zbog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i mesto sabiranja pred polazak Spasovdanske litije, i vikar patrijarha Porfirija svojim životom i delom svedoči o neugasivom plamenu vere i posvećenosti, vodeći vernike putem duhovne obnove i mira.
U tišini sela Slavkovica, 5. marta 1971. godine, rodio se Radivoje Radivojević, budući episkop lipljanski, koji je rano detinjstvo proveo u rodnom kraju, a osnovnu školu završio je u Ljigu 1986. godine. Mladi Radivoje je već tada pokazivao osobine koje će ga kasnije oblikovati kao duhovnog vođu.
Njegov put se nastavio u Beogradu, gde je završio Vojnu gimnaziju 1990. godine. Tokom tog perioda često je posećivao Manastir Vavedenje, što je bio njegov prvi susret sa monaškim životom, koji će kasnije postati njegov životni poziv.
Dok sam bio u vojnoj gimnaziji, to je bilo vreme socijalizma, nije se gledalo blagonaklono to da pripadnik vojske ide i u crkvu, Šta više, to nije bilo dozvoljeno. Tražio sam crkvu u koju bih mogao da odem, a da budem zaštićen, siguran. Primetio sam Manastir Vavedenje, koji je okružen šumom. Tražio sam način kako da priđem i jednom prilikom sam svratio u manastir i video neobično lepu crkvu. Tada sam prvi put u životu video monahinje”, prisetio se episkop Dositej prvih susreta sa verom i duhovnošću, gostujući na TV Hram.
Posle Vojne gimnazije, obrazovanje nastavlja na Vojnoj akademiji Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, prvo u Rajlovcu kod Sarajeva, a zatim u Beogradu zbog ratnih dešavanja. Nakon diplomiranja 1995. godine, Radivoje Radivojević postaje oficir u činu potporučnika, službujući u Kraljevu. Tokom ovog perioda, njegova veza sa duhovnošću se produbljuje kroz česta bogosluženja u Manastiru Žiča. Čin poručnika stiče 1998. godine, ali ubrzo potom odlučuje da napusti vojnu službu i posveti se monaškom životu.
U decembru 1998. godine, Radivoje Radivojević pristupa bratstvu manastira Hilandara kao iskušenik, primajući monaški postrig na praznik Roždestva Presvete Bogorodice 2000. godine, postajući monah Dositej. Njegova monaška služba u Hilandaru bila je bogata i raznolika - od crkvenjaka i oltarnika, do bibliotekara i rizničara. Uz blagoslov Sabora staraca manastira Hilandara, monah Dositej započinje studije na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, koje završava 2005. godine.
Nakon toga, postdiplomske studije nastavlja na Bogoslovskom fakultetu Aristotelovog univerziteta u Solunu, gde uspešno brani magistarski rad iz dogmatike 2010. godine. Rukopoloženje u čin jerođakona i jeromonaha obavljaju vladike Hrizostom Stolić i Milutin Knežević, respektivno, tokom 2009. i 2010. godine. Njegova uloga u Manastiru Hilandaru proširuje se na rad sa grupama oficira, kadeta i učenika Vojne gimnazije, po blagoslovu igumana manastira. Godine 2010, monah Dositej se pridružuje tada episkopu, sada patrijarhu Porfiriju u uvođenju svešteničke službe u Vojsci Srbije, vraćajući se potom u Hilandar. Krajem januara 2019. godine, po blagoslovu igumana Hilandara, prelazi u Eparhiju šumadijsku, gde postaje nastojatelj Manastira Svetog Đorđa u Ćelijama.
Njegovo duhovno putovanje kulminira 10. decembra 2022. godine, kada je u Sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila u Beogradu narečen za episkopa lipljanskog, vikara Patrijarha Porfirija, a već sledećeg dana, 11. decembra, u Spomen-hramu Svetog Save na Vračaru rukopoložen je za episkopa. Episkop Dositej je i starješina Vaznesenjske crkve koja je prethodnih dana bila u fokusi pažnje vernika, zbog toga što su u njoj svečano dočekane mošti Svetog Justina Ćelijskog i ikona Presvete Bogorodice “Znamenje”, a ispred ovog hrama tradicionalno kreće i Spasovdanska litija.



Ova svečanost nije samo podsećanje na veliki duh jednog svetitelja, već i prilika da se kroz molitvu i zajedništvo ojača vera i ljubav prema Bogu, a prisustvo kivota sa njegovim moštima osvetlilo je srca prisutnih, donoseći im utehu i nadahnuće za život u veri i pravednosti.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
Dočekujući mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje”, starešina Vaseljenske crkve prisetio se teških vremena komunističkog bezakonja i bezbožništva, potom je pozvao vernike da nastave duhovni puta kojim su nas uputili sveti preci.
U atmosferi ispunjenoj pobožnošću i duhovnim zanosom reke vernog naroda, kivot jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja dočekan je u Vaznesenjskoj crkvi, gde je u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija episkop novobrdski Ilarion služio večernju molitvu sa petohlebnicom pred Vaznesenje Gospodnje.
U Sabornom hramu u Novom Sadu služena je sveta liturgija i parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima, a posebno postradalima u tragičnom događaju na Železničkoj stanici prošle godine.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
U Hramu Svetog Save na Vračaru biće služen pomen nastradalima u nesreći na novosadskoj železničkoj stanici, ali i svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima povodom Zadušnica.
Istraživanja arheologa otkrivaju pečat, dodatne prostorije manastirskog kompleksa i predmete koji menjaju sve ono što se do sada znalo o ovoj svetinji.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 21. nedelju po Duhovima vodi nas kroz vreme i svetinje, pozivajući na molitvu, samopregled i svesnost darova koje primamo svaki dan.
Ajeti 43:10–14 Sure Az-Zuhruf pokazuju kako Božiji plan u svakom detalju prirode uči zahvalnosti, odgovornosti i putu ka duhovnoj svesti.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava da osuda sputava dušu, dok sažaljenje vraća život – poruka koja pogađa svakog čoveka.