NA SLAVI ZAJEDNICE ZA REHABILITACIJU OBOLELIH OD BOLESTI ZAVISNOSTI, VLADIKA JOVAN PORUČIO: Mi, kršteni ljudi, ne bismo smeli da zamenimo oca i majku nekakvim brojevima
Posle liturgije i nadahnute besede u porti crkve Svetog velikomučenika Georgija u Brajkovcu pored Lazarevca, mitropolit šumadijski je osveštao slavski kolač i zajedno sa štićenicima Zajednice za rehabilitaciju i resocijalizaciju obolelih od bolesti zavisnosti uživao u trpezi ljubavi.
Na praznik Polaganja rize Presvete Bogorodice, u svetoj i mirisnoj porti crkve brvnare posvećene Svetom velikomučeniku Georgiju u Brajkovcu pored Lazarevca, sabrali su se vernici i bivši štićenici zajednice „Zemlja živih“ da zajedno sa mitropolitom šumadijskim Jovanom proslave slavu Zajednice za rehabilitaciju i resocijalizaciju obolelih od bolesti zavisnosti. Uz prisustvo sveštenstva i đakonstva, liturgiju je dodatno ulepšalo blagotvorno pojanje „Srbskih pravoslavnih pojaca“ iz Beograda. Mitropolit Jovan, vođen duhom Presvete Bogorodice, nadahnuto je govorio o njenom značaju i zaštiti koju vekovima pruža svima koji joj se sa verom i molitvom obraćaju.
SPC / Eparhija šumadijska
Porta Crkve Svetog velikomučenika Georgija u Brajkovcu
U svojoj besedi, mitropolit Jovan je istakao duboku simboliku Bogorodičinog krila, koje je, kako je rekao, šire od nebesa jer je nosilo Onoga koji je stvorio svet.
- Njeno krilo je veliko kao vaseljena. Samo do nas je da li ćemo se ogrejati na krilu Majke Božije? Nema toplijeg krila od majčinog krila. Nema veće škole od majčine škole. Kada su pitali jednog učenog čoveka ko mu je pomogao da stekne tako veliko obrazovanje, on im je odgovorio da mu je najviše pomoglo krilo njegove nepismene majke - kazao je mitropolit. On je dalje osudio savremene vrednosti koje su zamenile one prave, tradicionalne. Posebno je ukazao na opasnost od promovisane rodne ravnopravnosti i trendova koji menjaju prirodni poredak stvoren od Boga, pretvarajući čoveka u broj umesto u Božju ikonu.
SPC / Eparhija šumadijska
Crkva brvnara u Brajkovcu
- Te stare majke nisu često bile ni pismene, ali su znale šta je vera, šta im je dužnost. Nažalost, živimo u ozbiljnim vremenima u kojima su one prave, ispravne vrednosti zamenjene pogrešnim vrednostima. Mnogi se trude da te pogrešne vrednosti sprovode u svom životu. Slušate o toliko promovisanoj rodnoj ravnopravnosti. Velika je to pošast. Slušate i o tome da će umesto oca i majku deca imati roditelja br. 1 i roditelja br. 2. Da li se čovek svodi na broj? Da li je čovek ikona Božja? Jeste, ali na ovakav način mi ga pretvaramo u ikonu ne Božju, nego onog drugog.
Danas čak čekamo da se dete u nekom periodu razvoja opredeli da li se oseća kao muško ili žensko. Ovo je direktno ustajanje na Boga i Božji poredak. Kada se Božji poredak iskvari, kvari se sve što je u poretku. Mi, kršteni ljudi, ne bismo smeli nikako da zamenimo oca i majku sa nekakvim brojevima - besedio je mitropolit Jovan.
SPC / Eparhija šumadijska
Mitropolit šumadijski Jovan blagosilja slavski kolač u porti Crkve Svetog velikomučenika Georgija
Posle osvećenja slavskog kolača, štićenici zajednice sa svojim starešinom, protojerejem-stavroforom Aleksandrom Novakovićem, pripremili su trpezu ljubavi. U atmosferi ispunjenoj duhovnim jedinstvom i molitvom, proslavljena je slava zajednice koja od 2005. godine pruža utočište i podršku onima koji su se našli u vrtlogu zavisnosti.
Centar „Zemlja živih“, osnovan 2005. godine pod okriljem Svetoarhangelskog manastira iz Kovilja po blagoslovu episkopa bačkog Irineja, zahvaljujući inicijativi patrijarha Porfirija, danas funkcioniše kroz četiri terapijske zajednice: Čenej, Vilovo, Slankamenački Vinogradi i Brajkovac, u kojima boravi stotinu štićenika. Inspirisan evropskim iskustvima, centar pruža sveobuhvatnu psiho-socijalnu rehabilitaciju, vraćajući izgubljene nade i snagu onima koji su se ponovo našli u zagrljaju vere i zajedništva.
Ova sveta liturgija i proslava slave zajednice „Zemlja živih“ predstavljaju ne samo obnovu duha, već i podsećanje na neiscrpnu milost i ljubav Presvete Bogorodice. U svetlosti njene zaštite, vernici pronalaze snagu za novi početak, dok zajednica „Zemlja živih“ ostaje svetionik nade i spasenja za sve koji traže put iz tame zavisnosti ka svetlosti vere i zajedništva.
Štampana izdanja Molitvenika sve manje se koriste, pa vernici prelaze na digitalne verzije, koje nose rizik odstupanja od zvaničnih crkvenih molitvi. U duhu očuvanja pravoslavne tradicije, donosimo vam molitve pred odlazak na počinak, koje su po Kanonu SPC.
Ovaj praznik obeležavamo uz molitvu i zahvalnost Majci Božjoj za njen blagoslov i zaštitu. Na taj način čuvamo duhovno nasleđe koje nas povezuje s drevnom tradicijom vere i svetosti.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
General Aleksus G. Grinkevič i komandant KFOR-a Robert Vergori razgovarali su sa mitropolitom o bezbednosti srpskog naroda, očuvanju manastira Visoki Dečani i uslovima za trajni mir na Kosovu i Metohiji.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Ovaj praznik podseća nas na moć molitve i neiscrpnu duhovnu snagu koja se prenosi generacijama kroz vekove i prostore, od drevnog Carigrada do današnje Srbije.
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima