Na dan sećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatskoj vojnoj akciji, poglavar SPC je u dirljivoj besedi u Loznici osvetlio put nade i mira, naglašavajući da se patnje našeg naroda ne smeju pretvoriti u očaj, već u snagu i inspiraciju za izgradnju svetlije budućnosti.
Posle pomena svim srpskim stradalnicima i prognanicima u hrvatskoj vojnoj operaciji "Oluja", patrijarh srpski Porfirije je na stadionu "Lagator" u Loznici održao besedu koja je odjeknula duboko u dušama prisutnih. Ovaj događaj, koji je okupio predstavnike državnog vrha Srbije i Republike Srpske, oslikava bol i snagu srpskog naroda, dok istovremeno osnažuje veru i nadu u bolje sutra.
Printscreen/RTV
Pomen žrtvama "Oluje" na stadionu "Lagator" u Loznici
Patrijarh Porfirije, sa duhovnim autoritetom i umećem biranja reči, podsetio je okupljene da egzodus nije samo trenutak očaja, već i poziv na nadu i optimizam. On je naglasio da sećanje na stradale tokom "Oluje" i one koji su proterani sa svojih imanja predstavlja "potvrdu naše vere u mir i slobodu".
- Braćo i sestre, okupili smo se da se Hristovim mirom ukrepimo i molitveno setimo nasilnog progona našeg naroda, nebivalog u Evropi, sa pradedovskih ognjišta na kojima su vekovima živeli širom Dalmacije, Like, Korduna, Banije i zapadne Slavonije - započeo je patrijarh Porfirije.
Ove reči, prožete dubokim emocionalnim nabojem, ukazale su na ogromne patnje koje je narod pretrpeo, ali i na nepokolebljivu veru u budućnost.
Printscreen/RTV
Patrijarh Porfirije služio je pomen žrtvama "Oluje"
Patrijarh je dalje istakao:
- Da se tim mirom suprotstavimo svakom nasilju, ratu i tzv. Oluji. Da i na ovoj, krvlju plaćenoj, blagoslovenoj grudi srpske zemlje potvrdimo svoju neodstupnu privrženost miru i slobodi.
Njegov poziv na mir i slobodu ne samo da odražava istorijske patnje, već i pruža snagu i inspiraciju za suočavanje sa izazovima. Nastavljajući, Patrijarh je citirao stihove Aleksa Šantića, naglašavajući da "Hristova Golgota nije temelj njegovog i našeg vaskrsenja iz mrtvih i nezaustavivog trijumfa života u nama."
Ovi stihovi služe kao podsećanje na to da su patnje i žrtve, iako teške, deo božanskog plana koji vodi ka spasenju i trijumfu života.
Citirani stihovi "Strah nam neće zalediti grudi! Volovi trpe jaram, a ne ljudi. Bog je slobodu dao za čovjeka.", govore o nepopustljivosti naroda pred nepravdom i neprestanom težnjom ka slobodi i pravdi, i pružaju svetlu poruku da i u najmračnijim trenucima treba ostati veran idealu mira i slobode.
Kroz besedu Patrijarha Porfirija, srpski narod je još jednom osetio snagu vere i zajedništva, a sećanje na stradale u "Oluji" postalo je ne samo trenutak tuge, već i inspiracija za izgradnju budućnosti na temeljima mira i ljubavi.
Printscreen/RTV
Pomen žrtvama "Oluje" na stadionu "Lagator" u Loznici
U zaključku svoje besede, Patrijarh je pozvao sve prisutne da se, uprkos stradanjima, vrate Hristovom Jevanđelju mira i ljubavi, te da nastave živeti u duhu Svetosavlja i Kosovskog zaveta. Istakao je da je jedini put za očuvanje narodne slobode i dostojanstva put Bogočoveka, i da će samo kroz veru i ljubav moći da se izgrade bolji odnosi među ljudima i zajednicama.
- Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam - poručio je poglavar SPC, pružajući utehu i snagu svima prisutnima, moleći za večni pomen nevino stradalima i za blagoslov mira i slobode na svim nivoima ljudskog postojanja.
Sa nadom i verom u srpskoj duši, patrijarh je zatvorio svoju besedu rečima:
- Neka je večni pomen svoj našoj braći i sestrama nevino postradalima bilo gde i bilo kada, a posebno onima nedužno i nepravedno postradalima u vojno-policijskoj operaciji koju zovu Oluja.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
U trenucima kada je narod ćutao pred svećama za stradale, patrijarh srpski poslao je poruku koja ne ostavlja ravnodušnim – o ljubavi jačoj od osvete, o Hristovom putu kao jedinom odgovoru na iskušenja današnjice i o potrebi da krst ne postane kamen spoticanja, već znak vaskrsenja.
U hramu Uspenja Presvete Bogorodice patrijarh sa arhijerejima u subotu 5. jula služi liturgiju i pomen za hiljade nevino postradalih Srba iz Birča i Srednjeg Podrinja.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Višednevno obeležavanje gradske slave Podgorice završeno je tradicionalnom litijom koju su predvodili mitropolit Joanikije i episkop Pajsije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i predstavnika javnog života.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.