Na dan sećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatskoj vojnoj akciji, poglavar SPC je u dirljivoj besedi u Loznici osvetlio put nade i mira, naglašavajući da se patnje našeg naroda ne smeju pretvoriti u očaj, već u snagu i inspiraciju za izgradnju svetlije budućnosti.
Posle pomena svim srpskim stradalnicima i prognanicima u hrvatskoj vojnoj operaciji "Oluja", patrijarh srpski Porfirije je na stadionu "Lagator" u Loznici održao besedu koja je odjeknula duboko u dušama prisutnih. Ovaj događaj, koji je okupio predstavnike državnog vrha Srbije i Republike Srpske, oslikava bol i snagu srpskog naroda, dok istovremeno osnažuje veru i nadu u bolje sutra.
Printscreen/RTV
Pomen žrtvama "Oluje" na stadionu "Lagator" u Loznici
Patrijarh Porfirije, sa duhovnim autoritetom i umećem biranja reči, podsetio je okupljene da egzodus nije samo trenutak očaja, već i poziv na nadu i optimizam. On je naglasio da sećanje na stradale tokom "Oluje" i one koji su proterani sa svojih imanja predstavlja "potvrdu naše vere u mir i slobodu".
- Braćo i sestre, okupili smo se da se Hristovim mirom ukrepimo i molitveno setimo nasilnog progona našeg naroda, nebivalog u Evropi, sa pradedovskih ognjišta na kojima su vekovima živeli širom Dalmacije, Like, Korduna, Banije i zapadne Slavonije - započeo je patrijarh Porfirije.
Ove reči, prožete dubokim emocionalnim nabojem, ukazale su na ogromne patnje koje je narod pretrpeo, ali i na nepokolebljivu veru u budućnost.
Printscreen/RTV
Patrijarh Porfirije služio je pomen žrtvama "Oluje"
Patrijarh je dalje istakao:
- Da se tim mirom suprotstavimo svakom nasilju, ratu i tzv. Oluji. Da i na ovoj, krvlju plaćenoj, blagoslovenoj grudi srpske zemlje potvrdimo svoju neodstupnu privrženost miru i slobodi.
Njegov poziv na mir i slobodu ne samo da odražava istorijske patnje, već i pruža snagu i inspiraciju za suočavanje sa izazovima. Nastavljajući, Patrijarh je citirao stihove Aleksa Šantića, naglašavajući da "Hristova Golgota nije temelj njegovog i našeg vaskrsenja iz mrtvih i nezaustavivog trijumfa života u nama."
Ovi stihovi služe kao podsećanje na to da su patnje i žrtve, iako teške, deo božanskog plana koji vodi ka spasenju i trijumfu života.
Citirani stihovi "Strah nam neće zalediti grudi! Volovi trpe jaram, a ne ljudi. Bog je slobodu dao za čovjeka.", govore o nepopustljivosti naroda pred nepravdom i neprestanom težnjom ka slobodi i pravdi, i pružaju svetlu poruku da i u najmračnijim trenucima treba ostati veran idealu mira i slobode.
Kroz besedu Patrijarha Porfirija, srpski narod je još jednom osetio snagu vere i zajedništva, a sećanje na stradale u "Oluji" postalo je ne samo trenutak tuge, već i inspiracija za izgradnju budućnosti na temeljima mira i ljubavi.
Printscreen/RTV
Pomen žrtvama "Oluje" na stadionu "Lagator" u Loznici
U zaključku svoje besede, Patrijarh je pozvao sve prisutne da se, uprkos stradanjima, vrate Hristovom Jevanđelju mira i ljubavi, te da nastave živeti u duhu Svetosavlja i Kosovskog zaveta. Istakao je da je jedini put za očuvanje narodne slobode i dostojanstva put Bogočoveka, i da će samo kroz veru i ljubav moći da se izgrade bolji odnosi među ljudima i zajednicama.
- Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam - poručio je poglavar SPC, pružajući utehu i snagu svima prisutnima, moleći za večni pomen nevino stradalima i za blagoslov mira i slobode na svim nivoima ljudskog postojanja.
Sa nadom i verom u srpskoj duši, patrijarh je zatvorio svoju besedu rečima:
- Neka je večni pomen svoj našoj braći i sestrama nevino postradalima bilo gde i bilo kada, a posebno onima nedužno i nepravedno postradalima u vojno-policijskoj operaciji koju zovu Oluja.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
U besedi za ponedeljak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači značenje reči "početak" i objašnjava večnost Hrista, Sina Očevog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Crkvenu Novu godinu i Prepodobnog Simeona Stolpnika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Vozdviženje časnog i životvornog Krsta. Katolička crkva obeležava praznik Uzvišenja Svetog Krsta, dok Jevreji danas obeležavaju post Gedalije, a muslimani nemaju veliki praznik.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
U trenucima kada je narod ćutao pred svećama za stradale, patrijarh srpski poslao je poruku koja ne ostavlja ravnodušnim – o ljubavi jačoj od osvete, o Hristovom putu kao jedinom odgovoru na iskušenja današnjice i o potrebi da krst ne postane kamen spoticanja, već znak vaskrsenja.
Svečanost je protekla u znaku jubileja svetinje posvećene slovenskim prosvetiteljima, dok je patrijarh srpski u besedi govorio o Hristu, jedinstvu i ljubavi kao suštini hrišćanskog života.
Mitropolit mileševski Atanasije poželeo učenicima da budu radost svojim roditeljima, zavičaju, Srbiji i Srpskoj crkvi, a nakon molitve deca su primila blagoslov i prigodne poklone
U gradu u kojem pravoslavni život traje vekovima, svečani doček poglavara Srpske pravoslavne crkve bio je povod da se otvori i pitanje izgradnje novog bogoslužbenog prostora za sve brojniju zajednicu.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.