U kapeli Bogoslovije Svetog Save otvorena je izložba u čast dvesta godina od rođenja znamenitog episkopa i zadužbinara, uz dirljive poruke o njegovom neprolaznom duhovnom i prosvetiteljskom delu.
Sa blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija, u kapeli Bogoslovije Svetog Save u Beogradu održan je pomen blaženopočivšem episkopu Vićentiju Krasojeviću, arhipastiru čiji je doprinos Srpskoj pravoslavnoj crkvi i narodu ostavio neizbrisiv trag. Ovaj molitveni čin uokvirio je početak svečane izložbe pod nazivom „Episkop Vićentije – vladika i zadužbinar“, organizovane u okviru proslave dvesta godina od rođenja ovog znamenitog arhijereja.
Izložba, koju su zajednički priredili Bogoslovija Svetog Save, Zadužbina episkopa Vićentija, Narodni muzej Šumadije i Muzej Rudničko-takovskog kraja, svedoči o bogatom i neprolaznom nasleđu episkopa Vićentija. Njegova nepokolebljiva vera, predanost prosveti i ljubav prema narodu izraženi su ne samo kroz duhovno pastirstvo, već i kroz njegov zadužbinarski rad.
Na početku svečanosti, prisutnima se obratio profesor Bogoslovije, jerej Branislav Kedžić, koji je nadahnuto podsetio na važnost čuvanja uspomena na svete Božje ugodnike, među kojima episkop Vićentije zauzima posebno mesto.
- Ova izložba nas podseća ne samo na veličinu ovog duhovnog vođe, već i na njegovu ljubav prema prosveti i školovanju mladih generacija - rekao je otac Branislav, obraćajući se posebno đacima Bogoslovije.
Foto: SPC
Vladika Vićentije
Nakon toga, Jevđa A. Jevđević, upravitelj Zadužbine episkopa Vićentija, govorio je o bogatom životnom putu ovog duhovnog vođe, koji je kao episkop, prosvetitelj i mecena duboko utkao svoje ime u istoriju srpskog naroda. Vićentije je bio ne samo episkop i obnovitelj manastira Vraćevšnica, već i akademik i podržavalac umetnosti. Njegova zadužbina nastavila je njegovu misiju pružanja obrazovanja mladima, omogućavajući budućim generacijama da nastave put svetlosti i znanja.
Umetnički deo programa upotpunili su duhovni tonovi pesme o episkopu Vićentiju, koju su izveli Aleksa Nedeljković i Sara Milanović, dok je hor Bogoslovije Svetog Save odgovarao na pomenu i izveo tropar i himnu Svetom Savi, osvetljavajući veličanstveni duh svečanosti.
Autor izložbe, Roksanda Aleksić, zajedno sa brojnim predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, đacima Bogoslovije i vernim narodom, učestvovala je u otvaranju izložbe, koja će posetiocima omogućiti da se kroz artefakte, spise i svedočanstva još jednom susretnu sa likom i delom episkopa Vićentija Krasojevića – duhovnog oca i prosvetitelja čije će delo nastaviti da nadahnjuje i vodi.
Ovim povodom, 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena životu i delu ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.
Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.