U kapeli Bogoslovije Svetog Save otvorena je izložba u čast dvesta godina od rođenja znamenitog episkopa i zadužbinara, uz dirljive poruke o njegovom neprolaznom duhovnom i prosvetiteljskom delu.
Sa blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija, u kapeli Bogoslovije Svetog Save u Beogradu održan je pomen blaženopočivšem episkopu Vićentiju Krasojeviću, arhipastiru čiji je doprinos Srpskoj pravoslavnoj crkvi i narodu ostavio neizbrisiv trag. Ovaj molitveni čin uokvirio je početak svečane izložbe pod nazivom „Episkop Vićentije – vladika i zadužbinar“, organizovane u okviru proslave dvesta godina od rođenja ovog znamenitog arhijereja.
Izložba, koju su zajednički priredili Bogoslovija Svetog Save, Zadužbina episkopa Vićentija, Narodni muzej Šumadije i Muzej Rudničko-takovskog kraja, svedoči o bogatom i neprolaznom nasleđu episkopa Vićentija. Njegova nepokolebljiva vera, predanost prosveti i ljubav prema narodu izraženi su ne samo kroz duhovno pastirstvo, već i kroz njegov zadužbinarski rad.
Na početku svečanosti, prisutnima se obratio profesor Bogoslovije, jerej Branislav Kedžić, koji je nadahnuto podsetio na važnost čuvanja uspomena na svete Božje ugodnike, među kojima episkop Vićentije zauzima posebno mesto.
- Ova izložba nas podseća ne samo na veličinu ovog duhovnog vođe, već i na njegovu ljubav prema prosveti i školovanju mladih generacija - rekao je otac Branislav, obraćajući se posebno đacima Bogoslovije.
Foto: SPC
Vladika Vićentije
Nakon toga, Jevđa A. Jevđević, upravitelj Zadužbine episkopa Vićentija, govorio je o bogatom životnom putu ovog duhovnog vođe, koji je kao episkop, prosvetitelj i mecena duboko utkao svoje ime u istoriju srpskog naroda. Vićentije je bio ne samo episkop i obnovitelj manastira Vraćevšnica, već i akademik i podržavalac umetnosti. Njegova zadužbina nastavila je njegovu misiju pružanja obrazovanja mladima, omogućavajući budućim generacijama da nastave put svetlosti i znanja.
Umetnički deo programa upotpunili su duhovni tonovi pesme o episkopu Vićentiju, koju su izveli Aleksa Nedeljković i Sara Milanović, dok je hor Bogoslovije Svetog Save odgovarao na pomenu i izveo tropar i himnu Svetom Savi, osvetljavajući veličanstveni duh svečanosti.
Autor izložbe, Roksanda Aleksić, zajedno sa brojnim predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, đacima Bogoslovije i vernim narodom, učestvovala je u otvaranju izložbe, koja će posetiocima omogućiti da se kroz artefakte, spise i svedočanstva još jednom susretnu sa likom i delom episkopa Vićentija Krasojevića – duhovnog oca i prosvetitelja čije će delo nastaviti da nadahnjuje i vodi.
Ovim povodom, 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena životu i delu ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.
Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.