Ovim povodom, 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena životu i delu ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.
Svetlost duhovnosti koja je obasjavala srpski narod kroz vekove često se ogleda u delima velikih crkvenih vođa čije je življenje bilo u znaku posvećenosti Bogu, narodu i veri. Jedna od takvih ličnosti, duboko urezanih u istorijski i duhovni mozaik Srpske pravoslavne crkve, bio je blaženopočivši vladika Vićentije. Njegova misija i životni put predstavljali su most između tradicije i izazova vremena u kojem je živeo, te su ostavili neizbrisiv trag u životima vernika i u samom biću Crkve.
Ove godine navršava se dva veka od rođenja vladike Vićentija, a tim povodom, 9. oktobra, u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena njegovom životu kao ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.
Na otvaranju izložbe, uz prisustvo uglednih gostiju, biće služen pomen vladiki Vićentiju u 15:30 časova, nakon čega će uslediti svečano otvaranje. Ovaj događaj predstavlja ne samo odavanje počasti njegovoj izuzetnoj ličnosti, već i priliku da se uz duboko promišljanje setimo vrednosti koje je on zastupao kroz ceo svoj život.
Tanjug / Jadranka Ilić
Bogoslovija Svetog Save
Vladika Vićentije je, bez sumnje, bio svetlost duhovnosti koja je obasjavala srpski narod. Njegovo delovanje ukorenjeno je u snažnoj posvećenosti Bogu, narodu i veri, što ga čini jednim od najvažnijih jerarha Srpske pravoslavne crkve. Rođen u Gornjoj Crnući 1824. godine, Vićentije je od malena bio okružen duhovnim i obrazovnim uticajima, a njegov put ka monaštvu i prosveti započeo je u Manastiru Vraćevšnici, gde je sticao znanje i ljubav prema monaškom životu.
U to vreme, konak u Crnući je imao status jednog od četiri kneževa dvora, a dvorski knez je bio Georgije (brat Vićentijevog dede Krasoja). Porodica Krasojević bila je u najbližem prijateljstvu sa porodicom kneza Miloša. Pretpostavlja se da je Vićentija krstio arhimandrit vraćevšnički Melentije, koji se smatra njegovim duhovnim ocem. Melentije Pavlović kasnije je bio prvi poglavar Srpske pravoslavne crkve.
Nakon što se zamonašio 1844. godine, Vićentije je ubrzo postao iguman Manastira Vraćevšnice, gde je izvršavao mnoge reforme. Njegova neumorna borba za očuvanje srpske kulture, kao i njegov doprinos obnovi manastira, stvorili su temelje za razvoj jednog od najvažnijih centara srpske duhovnosti. Izgradio je konak poznat kao Vićentijev konak i uspostavio biblioteku koja je postala među najcenjenijima u Srbiji, kao i galeriju slika koja je čuvala nasleđe velikih umetnika.
Kao episkop užički, Vićentije je nastavio da promoviše prosvetu i kulturu. Njegovo članstvo u Srpskom učenom društvu i njegova bliska saradnja sa značajnim ličnostima poput Đure Jakšića, Vuka Karadžića i Jovana Jovanovića Zmaja svedoče o njegovoj posvećenosti intelektualnom i kulturnom uzdizanju srpskog naroda. Njegova otvorenost prema novim idejama, ali i čvrsto opredeljenje prema tradicionalnim vrednostima, omogućili su mu da bude most između prošlosti i budućnosti.
Foto: Zadužbina vladike Vićentija Krasojevića
Izložba posvećena životu i delu vladike Vićentija biće otvorena 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu
Ono što ga je izdvajalo nije bila samo njegova intelektualna sposobnost, već i njegov nesalomiv duh u suočavanju s izazovima. Tokom teških političkih vremena, kada je srpska crkva bila suočena s pritiscima i preprekama, Vićentije je hrabro stajao na braniku prava Srpske crkve, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji.
Vladika Vićentije nije bio samo duhovnik i prosvetitelj, već i veliki zadužbinar. Svu svoju imovinu zaveštao je za prosvetne ciljeve. Po njegovoj želji osnovana je zadužbina za školovanje njegove familije, dece iz njegovog mesta rođenja i, najzad, iz cele Srbije. Od novca koji je ostavio u Upravi fondova podignute su nove zadužbinske zgrade na njegovom placu pored njegove beogradske rezidencije.
Zgrade su davane pod zakup, a od prihoda su stipendirani pitomci. U zgradama su bile smeštene: Beogradska bogoslovija, Kraljevska srpska državna štamparija, Biblioteka Pravnog fakulteta i Akademija likovnih umetnosti. Zgrade zadužbine nacionalizovane su 1958. godine.
Otvaranje izložbe posvećene vladiki Vićentiju predstavlja priliku da se prisetimo njegovih dela i da se u srpskom društvu obnovi svest o značaju prosvetiteljstva i duhovnosti. On nas podseća na to koliko je važno čuvati i negovati nasleđe naših predaka, kako bismo izgradili bolju budućnost za generacije koje dolaze.
U srcu Beograda, blizu srpske Patrijaršije i Saborne crkve, svečano je otkrivena ploča koja odaje počast velikanu, čiji je pedagoški i duhovni rad ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije.
Uz prisustvo visokih crkvenih velikodostojnika, predstavnika državnih institucija i učesnika Letnje duhovne škole, vernici su se sabrali da odaju počast hercegovačkim mučenicima, dok je arhijerejsku liturgiju služio mitropolit Joanikije.
Uprkos detaljno dokumentovanoj inicijativi Opštine Berane, Ministarstvo kulture i medija Crne Gore odbacilo je inicijativu za postavljanje spomenika blaženopočivšem duhovnom vođi, pravdajući odluku nejasnim i spornim tumačenjem zakona.
U čast kralju Vukašinu i despotu Uglješi, mitropolit Damaskin u Grčkoj služio liturgiju i pomen palim ratnicima, a uskoro počinje izgradnja spomen-kapele na mestu sudbonosne bitke
Bivši državni tužilac Arizone i novoimenovani ambasador SAD u Srbiji primio je blagoslov episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog pred početak diplomatske misije – emotivan susret u Finiksu ispunjen duhovnim i narodnim jedinstvom.
Nova pravna odredba, koja uskoro stupa na snagu, izazvala je masovne pobune hrišćanske zajednice u Arunačal Pradešu, dok kritičari upozoravaju na ozbiljne posledice po verska i ljudska prava.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Poglavar SPC, uz sasluženje mnogobrojnih arhijereja, služio je svetu liturgiju i pomen za 3.267 Srba, a uz verni narod i najviše državne predstavnike, Bratunac je postao mesto molitve i sećanja, gde su tuga i nada preplitali u molitvi za nevine žrtve.
Bivši državni tužilac Arizone i novoimenovani ambasador SAD u Srbiji primio je blagoslov episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog pred početak diplomatske misije – emotivan susret u Finiksu ispunjen duhovnim i narodnim jedinstvom.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.