Ovim povodom, 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena životu i delu ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.
Svetlost duhovnosti koja je obasjavala srpski narod kroz vekove često se ogleda u delima velikih crkvenih vođa čije je življenje bilo u znaku posvećenosti Bogu, narodu i veri. Jedna od takvih ličnosti, duboko urezanih u istorijski i duhovni mozaik Srpske pravoslavne crkve, bio je blaženopočivši vladika Vićentije. Njegova misija i životni put predstavljali su most između tradicije i izazova vremena u kojem je živeo, te su ostavili neizbrisiv trag u životima vernika i u samom biću Crkve.
Ove godine navršava se dva veka od rođenja vladike Vićentija, a tim povodom, 9. oktobra, u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena njegovom životu kao ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.
Na otvaranju izložbe, uz prisustvo uglednih gostiju, biće služen pomen vladiki Vićentiju u 15:30 časova, nakon čega će uslediti svečano otvaranje. Ovaj događaj predstavlja ne samo odavanje počasti njegovoj izuzetnoj ličnosti, već i priliku da se uz duboko promišljanje setimo vrednosti koje je on zastupao kroz ceo svoj život.
Tanjug / Jadranka Ilić
Bogoslovija Svetog Save
Vladika Vićentije je, bez sumnje, bio svetlost duhovnosti koja je obasjavala srpski narod. Njegovo delovanje ukorenjeno je u snažnoj posvećenosti Bogu, narodu i veri, što ga čini jednim od najvažnijih jerarha Srpske pravoslavne crkve. Rođen u Gornjoj Crnući 1824. godine, Vićentije je od malena bio okružen duhovnim i obrazovnim uticajima, a njegov put ka monaštvu i prosveti započeo je u Manastiru Vraćevšnici, gde je sticao znanje i ljubav prema monaškom životu.
U to vreme, konak u Crnući je imao status jednog od četiri kneževa dvora, a dvorski knez je bio Georgije (brat Vićentijevog dede Krasoja). Porodica Krasojević bila je u najbližem prijateljstvu sa porodicom kneza Miloša. Pretpostavlja se da je Vićentija krstio arhimandrit vraćevšnički Melentije, koji se smatra njegovim duhovnim ocem. Melentije Pavlović kasnije je bio prvi poglavar Srpske pravoslavne crkve.
Nakon što se zamonašio 1844. godine, Vićentije je ubrzo postao iguman Manastira Vraćevšnice, gde je izvršavao mnoge reforme. Njegova neumorna borba za očuvanje srpske kulture, kao i njegov doprinos obnovi manastira, stvorili su temelje za razvoj jednog od najvažnijih centara srpske duhovnosti. Izgradio je konak poznat kao Vićentijev konak i uspostavio biblioteku koja je postala među najcenjenijima u Srbiji, kao i galeriju slika koja je čuvala nasleđe velikih umetnika.
Kao episkop užički, Vićentije je nastavio da promoviše prosvetu i kulturu. Njegovo članstvo u Srpskom učenom društvu i njegova bliska saradnja sa značajnim ličnostima poput Đure Jakšića, Vuka Karadžića i Jovana Jovanovića Zmaja svedoče o njegovoj posvećenosti intelektualnom i kulturnom uzdizanju srpskog naroda. Njegova otvorenost prema novim idejama, ali i čvrsto opredeljenje prema tradicionalnim vrednostima, omogućili su mu da bude most između prošlosti i budućnosti.
Foto: Zadužbina vladike Vićentija Krasojevića
Izložba posvećena životu i delu vladike Vićentija biće otvorena 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu
Ono što ga je izdvajalo nije bila samo njegova intelektualna sposobnost, već i njegov nesalomiv duh u suočavanju s izazovima. Tokom teških političkih vremena, kada je srpska crkva bila suočena s pritiscima i preprekama, Vićentije je hrabro stajao na braniku prava Srpske crkve, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji.
Vladika Vićentije nije bio samo duhovnik i prosvetitelj, već i veliki zadužbinar. Svu svoju imovinu zaveštao je za prosvetne ciljeve. Po njegovoj želji osnovana je zadužbina za školovanje njegove familije, dece iz njegovog mesta rođenja i, najzad, iz cele Srbije. Od novca koji je ostavio u Upravi fondova podignute su nove zadužbinske zgrade na njegovom placu pored njegove beogradske rezidencije.
Zgrade su davane pod zakup, a od prihoda su stipendirani pitomci. U zgradama su bile smeštene: Beogradska bogoslovija, Kraljevska srpska državna štamparija, Biblioteka Pravnog fakulteta i Akademija likovnih umetnosti. Zgrade zadužbine nacionalizovane su 1958. godine.
Otvaranje izložbe posvećene vladiki Vićentiju predstavlja priliku da se prisetimo njegovih dela i da se u srpskom društvu obnovi svest o značaju prosvetiteljstva i duhovnosti. On nas podseća na to koliko je važno čuvati i negovati nasleđe naših predaka, kako bismo izgradili bolju budućnost za generacije koje dolaze.
U srcu Beograda, blizu srpske Patrijaršije i Saborne crkve, svečano je otkrivena ploča koja odaje počast velikanu, čiji je pedagoški i duhovni rad ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije.
Uz prisustvo visokih crkvenih velikodostojnika, predstavnika državnih institucija i učesnika Letnje duhovne škole, vernici su se sabrali da odaju počast hercegovačkim mučenicima, dok je arhijerejsku liturgiju služio mitropolit Joanikije.
Uprkos detaljno dokumentovanoj inicijativi Opštine Berane, Ministarstvo kulture i medija Crne Gore odbacilo je inicijativu za postavljanje spomenika blaženopočivšem duhovnom vođi, pravdajući odluku nejasnim i spornim tumačenjem zakona.
U čast kralju Vukašinu i despotu Uglješi, mitropolit Damaskin u Grčkoj služio liturgiju i pomen palim ratnicima, a uskoro počinje izgradnja spomen-kapele na mestu sudbonosne bitke
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu
Iako traje samo dve nedelje, ovaj period donosi priliku da učvrstimo iskustvo stečeno tokom Petrovskog posta, prepoznamo sopstvene slabosti, zamislimo se nad prolaznošću života i otvorimo srce za istinsku duhovnu radost.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Mitropolit mileševski Atanasije služio je pomen Varnavi Rosiću u Pljevljima, ističući da je ovaj arhijerej i posle svoje smrti nastavio delo započeto za života.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
Svetogorski starac podseća da odricanje nema puni smisao ako čovek istovremeno ne pronađe više mesta za molitvu, ljubav, praštanje i mir u odnosima sa drugima.