Aktuelno iz SPC 05.10.2024 | 18:14

SEĆANJE NA VELIKOG DUHOVNOG VOĐU SRPSKOG NARODA: Dva veka od rođenja prosvetitelja i zadužbinara vladike Vićentija

Izvor: Zadužbina vladike Vićentija Krasojevića
Autor: Saša Tošić
SEĆANJE NA VELIKOG DUHOVNOG VOĐU SRPSKOG NARODA: Dva veka od rođenja prosvetitelja i zadužbinara vladike Vićentija
Foto: SPC

Ovim povodom, 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena životu i delu ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.

Svetlost duhovnosti koja je obasjavala srpski narod kroz vekove često se ogleda u delima velikih crkvenih vođa čije je življenje bilo u znaku posvećenosti Bogu, narodu i veri. Jedna od takvih ličnosti, duboko urezanih u istorijski i duhovni mozaik Srpske pravoslavne crkve, bio je blaženopočivši vladika Vićentije. Njegova misija i životni put predstavljali su most između tradicije i izazova vremena u kojem je živeo, te su ostavili neizbrisiv trag u životima vernika i u samom biću Crkve.

Ove godine navršava se dva veka od rođenja vladike Vićentija, a tim povodom, 9. oktobra, u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena njegovom životu kao ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.

Na otvaranju izložbe, uz prisustvo uglednih gostiju, biće služen pomen vladiki Vićentiju u 15:30 časova, nakon čega će uslediti svečano otvaranje. Ovaj događaj predstavlja ne samo odavanje počasti njegovoj izuzetnoj ličnosti, već i priliku da se uz duboko promišljanje setimo vrednosti koje je on zastupao kroz ceo svoj život.

Tanjug / Jadranka Ilić
Bogoslovija Svetog Save

Vladika Vićentije je, bez sumnje, bio svetlost duhovnosti koja je obasjavala srpski narod. Njegovo delovanje ukorenjeno je u snažnoj posvećenosti Bogu, narodu i veri, što ga čini jednim od najvažnijih jerarha Srpske pravoslavne crkve. Rođen u Gornjoj Crnući 1824. godine, Vićentije je od malena bio okružen duhovnim i obrazovnim uticajima, a njegov put ka monaštvu i prosveti započeo je u Manastiru Vraćevšnici, gde je sticao znanje i ljubav prema monaškom životu.

U to vreme, konak u Crnući je imao status jednog od četiri kneževa dvora, a dvorski knez je bio Georgije (brat Vićentijevog dede Krasoja). Porodica Krasojević bila je u najbližem prijateljstvu sa porodicom kneza Miloša. Pretpostavlja se da je Vićentija krstio arhimandrit vraćevšnički Melentije, koji se smatra njegovim duhovnim ocem. Melentije Pavlović kasnije je bio prvi poglavar Srpske pravoslavne crkve.

Nakon što se zamonašio 1844. godine, Vićentije je ubrzo postao iguman Manastira Vraćevšnice, gde je izvršavao mnoge reforme. Njegova neumorna borba za očuvanje srpske kulture, kao i njegov doprinos obnovi manastira, stvorili su temelje za razvoj jednog od najvažnijih centara srpske duhovnosti. Izgradio je konak poznat kao Vićentijev konak i uspostavio biblioteku koja je postala među najcenjenijima u Srbiji, kao i galeriju slika koja je čuvala nasleđe velikih umetnika.

Kao episkop užički, Vićentije je nastavio da promoviše prosvetu i kulturu. Njegovo članstvo u Srpskom učenom društvu i njegova bliska saradnja sa značajnim ličnostima poput Đure Jakšića, Vuka Karadžića i Jovana Jovanovića Zmaja svedoče o njegovoj posvećenosti intelektualnom i kulturnom uzdizanju srpskog naroda. Njegova otvorenost prema novim idejama, ali i čvrsto opredeljenje prema tradicionalnim vrednostima, omogućili su mu da bude most između prošlosti i budućnosti.

Foto: Zadužbina vladike Vićentija Krasojevića
Izložba posvećena životu i delu vladike Vićentija biće otvorena 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu 

Ono što ga je izdvajalo nije bila samo njegova intelektualna sposobnost, već i njegov nesalomiv duh u suočavanju s izazovima. Tokom teških političkih vremena, kada je srpska crkva bila suočena s pritiscima i preprekama, Vićentije je hrabro stajao na braniku prava Srpske crkve, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji.

Vladika Vićentije nije bio samo duhovnik i prosvetitelj, već i veliki zadužbinar. Svu svoju imovinu zaveštao je za prosvetne ciljeve. Po njegovoj želji osnovana je zadužbina za školovanje njegove familije, dece iz njegovog mesta rođenja i, najzad, iz cele Srbije. Od novca koji je ostavio u Upravi fondova podignute su nove zadužbinske zgrade na njegovom placu pored njegove beogradske rezidencije.

Zgrade su davane pod zakup, a od prihoda su stipendirani pitomci. U zgradama su bile smeštene: Beogradska bogoslovija, Kraljevska srpska državna štamparija, Biblioteka Pravnog fakulteta i Akademija likovnih umetnosti. Zgrade zadužbine nacionalizovane su 1958. godine.

Otvaranje izložbe posvećene vladiki Vićentiju predstavlja priliku da se prisetimo njegovih dela i da se u srpskom društvu obnovi svest o značaju prosvetiteljstva i duhovnosti. On nas podseća na to koliko je važno čuvati i negovati nasleđe naših predaka, kako bismo izgradili bolju budućnost za generacije koje dolaze.