Ovim povodom, 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena životu i delu ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.
Svetlost duhovnosti koja je obasjavala srpski narod kroz vekove često se ogleda u delima velikih crkvenih vođa čije je življenje bilo u znaku posvećenosti Bogu, narodu i veri. Jedna od takvih ličnosti, duboko urezanih u istorijski i duhovni mozaik Srpske pravoslavne crkve, bio je blaženopočivši vladika Vićentije. Njegova misija i životni put predstavljali su most između tradicije i izazova vremena u kojem je živeo, te su ostavili neizbrisiv trag u životima vernika i u samom biću Crkve.
Ove godine navršava se dva veka od rođenja vladike Vićentija, a tim povodom, 9. oktobra, u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu biće otvorena izložba posvećena njegovom životu kao ovog znamenitog vraćevšničkog duhovnika i prosvetnog dobrotvora.
Na otvaranju izložbe, uz prisustvo uglednih gostiju, biće služen pomen vladiki Vićentiju u 15:30 časova, nakon čega će uslediti svečano otvaranje. Ovaj događaj predstavlja ne samo odavanje počasti njegovoj izuzetnoj ličnosti, već i priliku da se uz duboko promišljanje setimo vrednosti koje je on zastupao kroz ceo svoj život.
Tanjug / Jadranka Ilić
Bogoslovija Svetog Save
Vladika Vićentije je, bez sumnje, bio svetlost duhovnosti koja je obasjavala srpski narod. Njegovo delovanje ukorenjeno je u snažnoj posvećenosti Bogu, narodu i veri, što ga čini jednim od najvažnijih jerarha Srpske pravoslavne crkve. Rođen u Gornjoj Crnući 1824. godine, Vićentije je od malena bio okružen duhovnim i obrazovnim uticajima, a njegov put ka monaštvu i prosveti započeo je u Manastiru Vraćevšnici, gde je sticao znanje i ljubav prema monaškom životu.
U to vreme, konak u Crnući je imao status jednog od četiri kneževa dvora, a dvorski knez je bio Georgije (brat Vićentijevog dede Krasoja). Porodica Krasojević bila je u najbližem prijateljstvu sa porodicom kneza Miloša. Pretpostavlja se da je Vićentija krstio arhimandrit vraćevšnički Melentije, koji se smatra njegovim duhovnim ocem. Melentije Pavlović kasnije je bio prvi poglavar Srpske pravoslavne crkve.
Nakon što se zamonašio 1844. godine, Vićentije je ubrzo postao iguman Manastira Vraćevšnice, gde je izvršavao mnoge reforme. Njegova neumorna borba za očuvanje srpske kulture, kao i njegov doprinos obnovi manastira, stvorili su temelje za razvoj jednog od najvažnijih centara srpske duhovnosti. Izgradio je konak poznat kao Vićentijev konak i uspostavio biblioteku koja je postala među najcenjenijima u Srbiji, kao i galeriju slika koja je čuvala nasleđe velikih umetnika.
Kao episkop užički, Vićentije je nastavio da promoviše prosvetu i kulturu. Njegovo članstvo u Srpskom učenom društvu i njegova bliska saradnja sa značajnim ličnostima poput Đure Jakšića, Vuka Karadžića i Jovana Jovanovića Zmaja svedoče o njegovoj posvećenosti intelektualnom i kulturnom uzdizanju srpskog naroda. Njegova otvorenost prema novim idejama, ali i čvrsto opredeljenje prema tradicionalnim vrednostima, omogućili su mu da bude most između prošlosti i budućnosti.
Foto: Zadužbina vladike Vićentija Krasojevića
Izložba posvećena životu i delu vladike Vićentija biće otvorena 9. oktobra u holu Bogoslovije Svetog Save u Beogradu
Ono što ga je izdvajalo nije bila samo njegova intelektualna sposobnost, već i njegov nesalomiv duh u suočavanju s izazovima. Tokom teških političkih vremena, kada je srpska crkva bila suočena s pritiscima i preprekama, Vićentije je hrabro stajao na braniku prava Srpske crkve, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji.
Vladika Vićentije nije bio samo duhovnik i prosvetitelj, već i veliki zadužbinar. Svu svoju imovinu zaveštao je za prosvetne ciljeve. Po njegovoj želji osnovana je zadužbina za školovanje njegove familije, dece iz njegovog mesta rođenja i, najzad, iz cele Srbije. Od novca koji je ostavio u Upravi fondova podignute su nove zadužbinske zgrade na njegovom placu pored njegove beogradske rezidencije.
Zgrade su davane pod zakup, a od prihoda su stipendirani pitomci. U zgradama su bile smeštene: Beogradska bogoslovija, Kraljevska srpska državna štamparija, Biblioteka Pravnog fakulteta i Akademija likovnih umetnosti. Zgrade zadužbine nacionalizovane su 1958. godine.
Otvaranje izložbe posvećene vladiki Vićentiju predstavlja priliku da se prisetimo njegovih dela i da se u srpskom društvu obnovi svest o značaju prosvetiteljstva i duhovnosti. On nas podseća na to koliko je važno čuvati i negovati nasleđe naših predaka, kako bismo izgradili bolju budućnost za generacije koje dolaze.
U srcu Beograda, blizu srpske Patrijaršije i Saborne crkve, svečano je otkrivena ploča koja odaje počast velikanu, čiji je pedagoški i duhovni rad ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije.
Uz prisustvo visokih crkvenih velikodostojnika, predstavnika državnih institucija i učesnika Letnje duhovne škole, vernici su se sabrali da odaju počast hercegovačkim mučenicima, dok je arhijerejsku liturgiju služio mitropolit Joanikije.
Uprkos detaljno dokumentovanoj inicijativi Opštine Berane, Ministarstvo kulture i medija Crne Gore odbacilo je inicijativu za postavljanje spomenika blaženopočivšem duhovnom vođi, pravdajući odluku nejasnim i spornim tumačenjem zakona.
U čast kralju Vukašinu i despotu Uglješi, mitropolit Damaskin u Grčkoj služio liturgiju i pomen palim ratnicima, a uskoro počinje izgradnja spomen-kapele na mestu sudbonosne bitke
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama” – otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Govoreći na 44. konferenciji Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), koja se trenutno održava u Rimu, Lav je istakao da Katolička crkva podržava ''sve inicijative da se okonča skandal gladi u svetu".
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Poglavar SPC, uz sasluženje mnogobrojnih arhijereja, služio je svetu liturgiju i pomen za 3.267 Srba, a uz verni narod i najviše državne predstavnike, Bratunac je postao mesto molitve i sećanja, gde su tuga i nada preplitali u molitvi za nevine žrtve.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.