ODBACIVANJE ISTINE MOŽE BITI SMRTONOSNO: Važna lekcija o iskušenjima i posledicama
Ajeti 44:7-14 pokazuju razliku između ljudi koji priznaju Božiju vlast i onih koji se igraju istinom, i podsećaju na odgovornost pred Gospodarom.
Vladika Ilarion služio je zaupokojenu liturgiju i opelo ocu Milanu, čija posvećenost veri nastavlja da sjaji kroz sećanja vernika, koji će zauvek čuvati njegovu poruku ljubavi i mudrosti.
U mirnom zagrljaju Gospodnjem, na dan Svetih Sergija i Vakha, upokojio se protojerej Milan Lučić, čovek čija je duša sjajila kao svetionik vere i ljubavi. Rođen 3. juna 1945. godine u Čajniču, na dan kada slavimo Svete cara Konstantina i caricu Jelenu, otac Milan je kroz ceo svoj život bio posvećen službi Bogu i ljudima, donoseći utehu i mudrost onima koji su tražili njegovu pomoć.
Obrazovanje na Bogosloviji Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu oblikovalo je njegov duhovni put. Svoj pastoralni poziv započeo je u Mitropoliji dabrobosanskoj, gde je kao parohijski sveštenik stekao poverenje i ljubav vernika. Kasnije, kao profesor Bogoslovije Svetog Save u Beogradu, predavao je liturgiku, omilitiku i ruski jezik, inspirišući brojne generacije studenata da istražuju dubine vere.
U svojoj svešteničkoj službi, otac Milan je bio više od učitelja; bio je duhovni vođa, oslonac i prijatelj. Njegova služba u Crkvi Ružici i Kapele Svete Petke na Kalemegdanu, gde je bio duhovnik, osvetljavala je puteve mnogima, a njegove reči utehe pružale su mir u trenucima nesigurnosti. Bio je svetlost koja je vodila njegove vernike kroz tamne trenutke, podstičući ih da traže i pronađu radost u Gospodnjem prisustvu.
Svetu zaupokojenu liturgiju i opelo protojereju Milanu Lučiću služio je episkop novobrdski Ilarion u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Kotežu. U toj svetoj atmosferi okupili su se prijatelji, porodica i vernici kako bi odali počast ovom izvanrednom svešteniku, čije je ime postalo sinonim za ljubav i posvećenost.
Protojerej Milan ostavio je iza sebe suprugu Joku i sinove Aleksandra i Jovana, koji su sledili njegov put i postali sveštenici u Arhiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj. Njegova porodica, s ljubavlju i verom, nastavlja da živi njegovu duhovnu baštinu, prenoseći vrednosti koje im je utemeljio.
U sećanju na protojereja Milana, ostaće njegova ljubav i predanost Gospodu i bližnjima, čineći da njegov duh nastavi da živi u srcima svih koje je dotakao. Vječna pamjat!
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
Veroučitelj koga su deca obožavala, iznenada je usnuo u Gospodu – objavljeno kada će biti opelo i sahrana.
Blaženopočivši arhimandrit Kosma posvetio je svoj život obnovi manastira Stomio i očuvanju nasleđa Svetog Pajsija, ostavivši neizbrisiv trag u srcima vernika širom sveta.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Blagodat se razlila Sabornim hramom u Valjevu – episkop valjevski rukopoložio novog prezvitera, a službeniku Eparhije dodelio čin protonamesnika.
U svetinji pored Dunava, gde su vekovima ćutale monaške molitve, postrig monaha Nestora označio je novo poglavlje u istoriji ovog drevnog manastirskog kompleksa.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Postavljen prvi deo krsta na vrh centralne kule Isusa Hrista – bazilika Sagrada Familija sada je visoka 162,91 metar, a do 2026. dostizaće 172 metra, kada će biti dovršena u čast stogodišnjice smrti Antonija Gaudija.
Ovi brzi kolači sa keksom, pistaćima i brusnicama donose raskošni slatki užitak za slavsku trpezu, spremni za posluženje za manje od sat vremena.