Mitropolit Irinej u teškom stanju
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Vladika Ilarion služio je zaupokojenu liturgiju i opelo ocu Milanu, čija posvećenost veri nastavlja da sjaji kroz sećanja vernika, koji će zauvek čuvati njegovu poruku ljubavi i mudrosti.
U mirnom zagrljaju Gospodnjem, na dan Svetih Sergija i Vakha, upokojio se protojerej Milan Lučić, čovek čija je duša sjajila kao svetionik vere i ljubavi. Rođen 3. juna 1945. godine u Čajniču, na dan kada slavimo Svete cara Konstantina i caricu Jelenu, otac Milan je kroz ceo svoj život bio posvećen službi Bogu i ljudima, donoseći utehu i mudrost onima koji su tražili njegovu pomoć.
Obrazovanje na Bogosloviji Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu oblikovalo je njegov duhovni put. Svoj pastoralni poziv započeo je u Mitropoliji dabrobosanskoj, gde je kao parohijski sveštenik stekao poverenje i ljubav vernika. Kasnije, kao profesor Bogoslovije Svetog Save u Beogradu, predavao je liturgiku, omilitiku i ruski jezik, inspirišući brojne generacije studenata da istražuju dubine vere.
U svojoj svešteničkoj službi, otac Milan je bio više od učitelja; bio je duhovni vođa, oslonac i prijatelj. Njegova služba u Crkvi Ružici i Kapele Svete Petke na Kalemegdanu, gde je bio duhovnik, osvetljavala je puteve mnogima, a njegove reči utehe pružale su mir u trenucima nesigurnosti. Bio je svetlost koja je vodila njegove vernike kroz tamne trenutke, podstičući ih da traže i pronađu radost u Gospodnjem prisustvu.
Svetu zaupokojenu liturgiju i opelo protojereju Milanu Lučiću služio je episkop novobrdski Ilarion u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Kotežu. U toj svetoj atmosferi okupili su se prijatelji, porodica i vernici kako bi odali počast ovom izvanrednom svešteniku, čije je ime postalo sinonim za ljubav i posvećenost.
Protojerej Milan ostavio je iza sebe suprugu Joku i sinove Aleksandra i Jovana, koji su sledili njegov put i postali sveštenici u Arhiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj. Njegova porodica, s ljubavlju i verom, nastavlja da živi njegovu duhovnu baštinu, prenoseći vrednosti koje im je utemeljio.
U sećanju na protojereja Milana, ostaće njegova ljubav i predanost Gospodu i bližnjima, čineći da njegov duh nastavi da živi u srcima svih koje je dotakao. Vječna pamjat!
Budi deo Religija.rs zajednice.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.