Na praznik Svetog sveštenomučenika Klimenta, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički služio je svetu liturgiju i krstio Barbaru Konatar iz Venecuele, primajući je u pravoslavnu veru.
Pravoslavlje je ispisalo novu stranicu na Karibima. U mestu Punta Kana, u Dominikanskoj Republici, osveštan je zvonik prvog i jedinog pravoslavnog hrama u ovom delu sveta, verne replike manastira Gračanica sa Kosova i Metohije. Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo služio je svetu liturgiju, dok su sasluživali otac Simeon Sergio Lopez, Kolumbijanac, inače sveštenik Srpske pravoslavne crkve u Medeljinu, i arhimandrit Evstatije, koji predvodi gradnju hrama na Karibima.
Posle osveštanja zvonika, prvi put da se zvuk pravoslavnih zvona čuo nad Karibima. Ovaj poseban dar stigao je od pobožnih porodica iz Podgorice, Skoplja i drugih krajeva sveta. Zvona su, simbolično, zazvonila kao poziv na jedinstvo, veru i nadu među pravoslavnim narodima koji žive u ovom regionu: Srbima, Rusima, Ukrajincima, Rumunima, Grcima i Bugarima.
Hram je izgrađen za samo tri godine prilozima vernika, uz blagoslov pokojnog mitropolita Amfilohija i njegovog naslednika, episkopa Kirila. Arhimandrit Evstatije, koji predvodi ovu značajnu misiju, ukazao je na simboliku hrama:
- Gračanica je svedok našeg postojanja na, ali i primer glamurozne arhitekture pravoslavlja, što u svakome izaziva pitanje: Otkud u Punta Kani ovakav lep hram? Očekivanje je da će hram biti potpuno završen oko Vaskrsa 2025. godine, kada bi trebalo da bude osvećenje, ako Bog i ljudi pomognu.
Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Vladika Kirilo
Uz nesvakidašnju arhitekturu, koja verno oslikava izgled manastira Gračanice, hram u Punta Kani poseduje kriptu posvećenu Svetom knezu Lazaru i Svetom Aleksandru Nevskom, što dodatno produbljuje vezu sa duhovnim nasleđem Srpske crkve.
Ovo liturgijsko sabranje, dodatno je uveličano primanjem Barbare Konatar iz Venecuele u pravoslavnu veru kroz čin miropomazanja, dok je trpeza ljubavi, koju su pripremili dobrotvori, objedinila sve prisutne u duhu bratske ljubavi.
Karipska Gračanica stoji kao svedok da pravoslavlje nema granice, već da u svakom delu sveta može pustiti svoje duboke korene, obasjavajući ljude verom i lepotom. Zvona sa Kariba, poput zvona sa Kosova, sada objavljuju istu poruku: veru u večnost Božje istine i ljubavi.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
Povodom stogodišnjice osvećenja crkve, u Lorejnu je služena arhijerejska liturgija koja je okupila Srbe i pravoslavne vernike sa svih strana kontinenta, slaveći vek postojanja hrama, bogatu istoriju i neprekinuti duhovni život koji se čuva kao najveće blago.
Na osveštanju temelja budućeg hrama posvećenog Svetim Kirilu i Metodiju, vladika Atanasije istakao je značaj ljubavi, pravde i istine kao temelje novog života u Hristu. Sabrani vernici u Brezni, vođeni nadom i blagoslovom, započeli su put obnove vere u ovom pitomom planinskom kutku.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na Nedelju mironosica, Srbi, Rusi i Dominikanci zajedno su se okupili na bogosluženju u Punta Kani, u hramu čiju je izgradnju blagoslovio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, a koji postaje duhovni oslonac pravoslavnih na egzotičnom tlu.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
Jerej Srpske pracvoslavne crkve govori kako se od nekoliko porodica u Madridu stiglo do stotina vernika, zašto Španci ostaju do kraja pravoslavne liturgije i kako izgleda vera daleko od kuće.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.