U manastiru Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar Srpske pravoslavne crkve blagoslovio je tri nova monaha, podsećajući ih na važnost poslušanja, smirenja i života u skladu sa božanskim načelima.
Uveče, pred sam početak Krstopoklone nedelje, u manastiru Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, dogodio se trenutak koji je duboko odjeknuo u srcima svih prisutnih. U tom svetom manastiru, gde se molitve uzdižu ka nebu, patrijarh srpski Porfirije zamonašio je tri iskušenika: Igora, Dobrivoja i Mijaila, koji su tom prilikom primili monaške postrigove i nova imena: Nikita, Matej i Mihailo. Ovaj događaj, upriličen u okviru večernje službe, bio je istinski odraz duhovne obnove i Božjeg blagoslova.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček patrijarha u porti manastira Slanci
U trenutku kada je izgovarao molitve, patrijarh je sa puno ljubavi i radosti obratio novim monasima, podsećajući ih na težinu i lepotu monaškog poziva. Njegove reči bile su ispunjene duhovnim dubinama, ali i neizmernom ljubavlju prema Hristu, koji poziva svakog vernog da se preobrazi, kako bi postao nosilac nebeskog života na ovoj zemlji. Patrijarh Porfirije je, obraćajući se trojici novopostriženih monaha, istakao:
- Dragi oče igumane, braćo ove svete obitelji, novopostriženi monasi, raduju se danas nebo i zemlja zajedno sa nama, a iznad svih raduju se angeli i arhangeli, jer evo danas učinismo prvi korak, dobar i blagosloven početak, tako što smo pridružili ovoj svetoj obitelji još tri nova monaha koji su ovde bili iskušenici, tri nova monaha koji treba da sprovode život angelski, život koji je podoban nebeskom načinu života u ovom svetu.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije zamonašio je tri iskušenika: Igora, Dobrivoja i Mijaila
Patrijarh Porfirije je podsetio da monaštvo nije tek običan poziv, već put ka preobražaju i uspinjanju ka samoj suštini Hristovog života. Kroz postrig, novopostriženi monasi su učinili prvi korak ka životu koji se ne zasniva samo na prirodnom, već i nadprirodnom postojanju, što znači živeti „iznad prirode“ i nastojati da preobrazimo i nadmašimo sve što nas vezuje za svetovne strasti.
- Monaški život je jedno novo rođenje, jedno rođenje u Hristu, koje podrazumeva ne samo život u skladu sa prirodom, nego život koji je pozvan da bude iznad prirode, da bude preobražen - poručio je patrijarh, podsećajući prisutne da monah nije onaj koji prezire svet, već onaj koji, pod uticajem Božje ljubavi, nastoji da svet preobrazi i da u njemu zasija Božje carstvo.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Posle postriga, patrijarh sprski je iskušenicima dodelio monaška imena Nikita, Matej i Mihailo
Patrijarh Porfirije je naglasio da monaštvo podrazumeva duboko smirenje i poslušanje. Bez tih vrlina, ne postoji mogućnost za istinski preobražaj. On je novim monasima poručio da je poslušanje u Crkvi temelj svakog monaškog života, kao i svakog života vernog čoveka.
- Bez poslušanja nema mogućnosti za preobražaj - rekao je patrijarh srpski, dodajući da je poslušanje istinska ljubav prema Bogu, koja se vežba u svakodnevnom životu.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Manastir Slanci dobio je tri nova monaha
Na kraju, patrijarh Porfirije je podsetio okupljene monahe, ali i sve prisutne, na važnost smirenja kao jedinog puta ka spasenju. Monah, kako je rekao, treba da bude „sav prožet Hristom“, noseći u sebi mir Božji, mir koji nije od ovoga sveta, mir koji je uteha svima. Svojim životom, monah treba da bude „ovaploćeno Jevanđelje“, primer i svetlost svima koji se trude da pronađu put do Carstva Božijeg.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije i iguman Stefan sa novozamonašenim ocem Nikitom, ocem Matejem i ocam Mihajlom
- Svi smo danas blagosloveni. Neka Gospod bude sa svima nama, a mi svi danas večeras ovde sabrani, kao i svi oni koji dolaze u svetinju, preporučujemo se vašim molitvama, uzdajući se da će ih Gospod čuti - zaključio je patrijarh.
Ovaj čin postriga u Slancima ostaje zapamćen kao trenutak kada su tri nova monaha postali nosioci svetlosti Hristove, pozvani da svojim životom budu primer ne samo za svoje monaške zajednice, već za celu Crkvu.
Na praznik posvećen Svetom proroku Naumu, u ovoj drevnoj svetinji obavljen je čin monašenja, kojim je bratstvo obogaćeno novim monasima – Efrosinom i Nikolajem, a ovaj događaj donosi novu duhovnu snagu celoj Eparhiji timočkoj.
Nastojateljica Marfo-Mariinskog manastira objašnjava zašto je dva puta menjala ime, kako je od devojčice Lenčke postala duhovna majka stotinama vernika i šta je istinska ljubav prema bližnjima
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.