Eparhija Budimljansko-nikšićka uputila je javni apel Jakovu Milatoviću, pozivajući ga da proširi inicijativu za rehabilitaciju golootočkih zatvorenika i na nevino postradale žrtve komunističkog terora, čiji posmrtni ostaci i dalje počivaju u masovnim grobnicama, bez imena i obeležja.
U duhu hrišćanske ljubavi i odgovornosti prema istorijskoj istini, Eparhija budimljansko-nikšićka uputila je otvoreno pismo predsedniku Crne Gore, gospodinu Jakovu Milatoviću. Povod za ovo obraćanje bila je njegova inicijativa za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju golootočkih zatvorenika, koja je u crnogorskom društvu izazvala brojne reakcije. Eparhija je u svom pismu izrazila svesrdnu podršku ovoj inicijativi, istakavši da je reč o važnom simboličkom koraku ka izgradnji pravne države i zadovoljenju istorijske pravde.
shutterstock.com
Krst, ilustracija
Međutim, u duhu jevanđelske pravde i jednakosti pred Bogom i ljudima, Eparhija budimljansko-nikšićka skrenula je pažnju predsedniku Milatoviću na još uvek otvorene rane crnogorskog društva. U pismu se podseća na masovne zločine koje je revolucionarni pokret pod vođstvom Komunističke partije Jugoslavije počinio tokom i neposredno nakon Drugog svetskog rata. Bez suđenja i presude, hiljade nedužnih ljudi, označenih kao "narodni neprijatelji" i "domaći izdajnici", brutalno su pogubljene. Među njima su se nalazila i deca, žene i starci, a jedina njihova "krivica" bila je pripadnost porodicama ideološki progonjenih lica.
Najbolniji deo ovog tragičnog nasleđa su masovne grobnice koje ni do današnjeg dana nisu ekshumirane. Tela nevino postradalih i dalje počivaju u jamama, poput Kotor-jame i Boka-jame, neidentifikovana, lišena prava na hrišćanski pogreb i posmrtno obeležje. Među njima su, kako se navodi u pismu, i sveštenoslužitelji Srpske pravoslavne crkve, što dodatno obavezuje Crkvu da podigne svoj glas i traži pravdu.
Eparhija budimljansko-nikšićka u svom pismu istakla je da svaka takva neobeležena grobnica predstavlja moralni i pravni teret, ne samo za potomke žrtava već i za celokupno društvo koje teži vladavini prava i demokratskim vrednostima. Upozorili su na obaveze države prema međunarodnim standardima i podsetili na primere zemalja koje su savesno pristupile rešavanju ovog problema, poput Republike Slovenije.
Ovo pismo nije samo vapaj za pravdom, već i glas jevanđelskog poziva na pomirenje. „Blaženi mirotvorci, jer će se sinovi Božiji nazvati,“ stoji u jevanđelskoj poruci na koju se Eparhija pozvala. Samo kroz istinu i priznavanje svih žrtava bratoubilačkog sukoba, moguće je istinsko isceljenje i duhovna obnova crnogorskog društva.
SPC
Vladika budimljansko-nikšićki
U svetlu ovoga, Eparhija budimljansko-nikšićka izrazila je nadu da će predsednik Milatović svoju inicijativu za rehabilitaciju nedužno postradalih protegnuti i na žrtve komunističkog terora. U tom kontekstu, Crkva je ponudila svaku vrstu pomoći u ovom plemenitom i blagoslovenom poduhvatu, koji ne služi samo istorijskoj pravdi, već i moralnom ispravljanju dugogodišnje nepravde.
Ostaje da se vidi kako će predsednik Milatović i crnogorske institucije odgovoriti na ovaj apel. Jedno je sigurno – dokle god u tami nepoznatih grobnica počivaju oni čiji se glas nikada nije čuo pred sudom, savest društva ne može biti spokojna. Put ka istinskom pomirenju započinje priznanjem istine i dostojanstvenim obeležavanjem svih postradalih.
Na ročištu u Nikšiću, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o posledicama optužbi koje su, kako tvrdi, trajno narušile njegov ugled i odnose u sredini u kojoj živi i služi, osvrćući se i na širu društvenu pozadinu ovog slučaja.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Istraživanje agencije Ipsos pokazuje da Crkva uživa najveće poverenje među građanima Crne Gore, dok su državne institucije na znatno nižem nivou poverenja.
Fondacija „Ihtis“ donirala je 2.800 evra za obnovu gazdinstva porodice Bulatović u selu Bela Crkva kod Rožaja, potvrđujući da nijedna borba nije uzaludna kada se srca ujedine u milosrđu.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Više od dve sedmice tužilaštvo u Bijelom Polju bezuspešno traži inspektora koji bi priveo i saslušao mitropolita budimljansko-nikšićkog zbog besede o Titu i četnicima – vernici u strahu, javnost u šoku.
U porti hrama Blagovesti Presvete Bogorodice, preko svetog znamenja krsta s ocilima, osvanula je petokraka zvezda – simbol koji podseća na mračna vremena i sećanje na bolne rane pravoslavnog naroda.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.