Na Duhovski ponedeljak, stotine vernika prošle su u molitvenom hodu kroz centar Šapca, dok je vladika Jerotej uputio snažne poruke o identitetu, veri i jedinstvu, ističući da Šapčani imaju čast da istog dana proslavljaju i slavu i duhovni rođendan svoje svete Crkve.
Šabac je, kao malo koji grad u Srbiji, u danima kada Crkva slavi Silazak Svetog Duha na apostole – Duhove, proslavio i svoj sopstveni rođendan. Duhovski ponedeljak, gradska slava ovog duhovno i istorijski značajnog grada na Savi, obeležen je liturgijski, svečano i dostojanstveno, pod znamenjem vere, sabornosti i zahvalnosti Bogu.
Centralna proslava započela je svetom liturgijom u hramu Svete Trojice na Letnjikovcu, koju je predvodio episkop šabački Jerotej, u prisustvu gradonačelnika, dr Aleksandra Pajića, njegovih saradnika i brojnih vernika. U večernjim časovima, saborni hram Svetih apostola Petra i Pavla bio je mesto sabranja i duhovne tišine, nakon čega je usledila veličanstvena Duhovska litija kroz glavne gradske ulice.
SPC
Gradska slava u Šapcu
Litiju su, osim vernog naroda, obogatili predstavnici gradske vlasti, kulturnih i prosvetnih ustanova, policije i vojske, učenici verske nastave, sportisti i članovi kulturno-umetničkih društava, čineći hod jednim od najdostojanstvenijih izraza hrišćanske sabornosti i identiteta.
Ispred Gradske kuće, gde su osveštani slavski darovi i prelomljen slavski kolač, episkop Jerotej se obratio okupljenima rečima koje su duboko dotakle prisutne, podsećajući na značaj ovog praznika za ceo grad:
– U životu svakoga čoveka, jedan od najvažnijih dana njegovih jeste dan njegovog rođenja, kao i dan rođenja njegovih najmilijih. I dok su ova dva dana često vremenski odvojena, te se tako i odvojeno slave, mi Šapčani, žitelji prve varoši Srbije, imamo retku čast i dvostruku radost da u jednom istom danu proslavljamo i naš rođendan i našu zajedničku slavu – rekao je vladika Jerotej.
SPC
Litiju je predvodio vladika šabački Jerotej
On je naglasio da Šabac slavi rođendan svoje svete Crkve, dan kada je Duh Sveti u vidu ognjenih jezika sišao na apostole, osnaživši ih da pronose jevanđelsku nauku i zasnuju Crkvu kao živu zajednicu Boga i čoveka. U tom svetlu, grad Šabac je upoređen sa „velikim krštenim domom“ sa desetinama hiljada duhovnih ukućana.
– Ovaj svečarski dan ujedinjuje Duhom Svetim – u jednoj veri, nadi i ljubavi – sve nas koji imamo čast, ali i odgovornost da se nazovemo Šapčanima – poručio je vladika.
Na poseban način, vladika je pozvao prisutne na duhovno jedinstvo sa precima koji su ovu zemlju „krvlju i molitvama osveštali“, osvrnuvši se i na spomenik stradalim Šapčanima iz Prvog svetskog rata i saborni hram koji svedoči o mučeništvu i veri.
– Molimo se Bogu, Duhu Svetome, i za naš dragi Šabac i za sve naše sugrađane, da im Gospod Bog podari svaki blagoslov, dobro i napredak. Blagodat Duha Svetoga neka svagda obitava na svima vama – zaključio je svoje praznično slovo episkop Jerotej.
Šabac je tako i ove godine, ponovo i iznova, pokazao da je grad sa dubokim duhovnim temeljima, gde se vera ne prenosi samo rečima, već i hodom, molitvom i zajedništvom. Gradska slava nije bila tek svečani trenutak, već živi izraz identiteta jednog naroda koji zna kome pripada i u čije ime slavi – u ime Oca, Sina i Svetoga Duha.
Odluka direktorke Osnovne škole „Anta Bogićević“ da onemogući verski obred na dan školske slave izazvala je buru nezadovoljstva u Loznici i glasnu reakciju Eparhije šabačke.
U atmosferi duboke molitve i zajedništva, sveštenici Eparhije šabačke koji su u mirovini, zajedno sa episkopom Jerotejem, obeležili su praznik Svetog Simeona, slaveći ljubav i snagu svoje službe.
Episkop šabački obišao šumske prostranstva svoje eparhije i upoznao se sa planovima za održivo upravljanje, koji donose koristi manastirima i vernicima.
Nakon što su pojedini mediji objavili da je studentima onemogućen ulazak u portu hrama u Štitaru, oglasila se Eparhija šabačka i otkrila šta se zapravo dogodilo, optužujući jednog političkog aktivistu za pokušaj zloupotrebe svetinje u političke svrhe.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Nakon glasina o ukidanju bogosluženja i optužbi koje su se sa mreža prelile na teren, jerej iz Loznice objašnjava kako je nastala zabuna i zašto vernici, po crkvenom poretku, ne traže rešenja na ulici.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.