NAJVEĆA TAJNA AJA SOFIJE: U Carigradskoj patrijaršiji čuvaju se spisi o čudu koje se desilo u ovoj svetinji na poslednjoj liturgiji koja nikada nije završena
Na dan pada Carigrada, 29. maja 1453. godine, da bi sprečio da putir padne u ruke osvajača, sveštenik koji je služio svetu liturgiju se, Božjom voljom, povukao unutar crkve i nikada se nije vratio. Po predanju, vratiće se da dovrši bogosluženje kada ovaj hram ponovo bude pravoslavni.
Crkva Svete Sofije ili Crkva Svete Mudrosti, poznatija kao Aja Sofija, uprkos promenama kroz vekove, ostaje sveti simbol pravoslavne vere i kulturnog nasleđa, duboko poštovana i obožavana od strane pravoslavnih vernika širom sveta.
Sagrađena u 6. veku po nalogu vizantijskog cara Justinijana I kao hram Božanske Mudrosti, bila je najveća hrišćanska crkva svog vremena. Ova monumentalna građevina, sa svojom veličanstvenom kupolom, smatrana je vrhunskim dostignućem vizantijske arhitekture i simbolom pravoslavne crkve.
Jeremy Bright / robertharding / Profimedia
Unutrašnjost Aja Sofije
U Carigradskoj patrijaršiji čuvaju se stari spisi koji svedoče o čudesnom događaju koji se desio tokom poslednje liturgije u Aja Sofiji, kada su turski vojnici ušli u svetinju. Prema tim spisima, sveštenik koji je služio liturgiju, u trenutku kada su osvajači upali, prošao je kroz zid kako bi sprečio da putir dospe u njihove ruke.
Ovaj sveštenik, vođen Božjom voljom, povukao se unutar crkve i nikada se nije vratio. Veruje se da će se on vratiti da dovrši liturgiju kada Aja Sofija ponovo bude pravoslavna.
Shutterstock
Putir
Ovaj čudesni događaj nije samo deo predanja, već je duboko ukorenjen u duhovnosti pravoslavnih vernika.
- Sveta Sofija je najvernije i najveličanstvenije izlaganje hrišćanske doktrine i hrišćanskog služenja – ona predstavlja početak i kraj sveta; to je njeno mističko značenje - rekao je za života Sveti Nikolaj Ohridski i Žički o ovoj svetinji, ističući njen duboki duhovni značaj ove svetinje koja za pravoslavne vernike nije samo građevina, već živi simbol vere i nade.
Otkrijte fascinantnu istoriju manastira Ravanica, od burnih vekova turskih najezdi do današnje tihe, duhovne oaze koju čuvaju posvećene monahinje. Mesto gde se molitve uslišavaju, a isceljenja dešavaju.
Pored arhitektonskih i duhovnih sličnosti, oba svetilišta služe kao mostovi između prošlosti i sadašnjosti. Manastir Ostrog i crkva posvećena Svetom Mihailu nose sa sobom priče o veri koja je opstala uprkos svim izazovima, podsećajući nas na snagu duhovnosti i kulturnog nasleđa.
Istraživanja Komisija za naučno proučavanje čudesnih pojava Moskovske patrijaršije otkrila su da smirna koju ikona luči ima svojstva zarastanje rana i antidepresivno dejstvo, a ovoga puta svojom prisutnošću obasjaće Crnu Goru od 9. do 16. jula i Srbiju od 16. do 18. jula.
U manastirskom kompleksu, simbolu duhovnosti i vere koji privlači vernike iz svih krajeva, nalaze se dve crkve, stara brvnara i novija iz 19. veka, ali i čudotvorni izvor poznat po isceljenjima, za koji se veruje da pomaže u pronalaženju bračnog druga.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U srcu Istanbula, u jednoj od najznačajnijih verskih proslava u poslednjim decenijama, sirijska pravoslavna zajednica obeležila je Božić u crkvi koja je simbol verske slobode i pomirenja prošlosti i sadašnjosti Turske.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.