Svečana arhijerejska liturgija povodom hramovne slave i jubileja ove svetinje održaće se u 8 časova i 30 minuta, a posle bogosluženja program će obogatiti predstavljanje prigodne monografije koja će osvetliti bogatu istoriju i značaj ovog duhovnog svetilišta.
Na Ilindan, 2. avgusta 2024. godine, Crkva Svetog proroka Ilije u Mirijevu slavi svoju 190. godišnjicu. Svečanost će započeti svetom arhijerejskom liturgijom, koja će se služiti u 8:30 časova, okupljajući vernike iz čitavog kraja da se zajednički pomole i prisete bogate istorije ovog svetog mesta.
Wikipedia
Celivajuća ikona i ikonostas Crkve Svetog proroka Ilije u Mirjevu
Crkva Svetog proroka Ilije podignuta je 1834. godine, na mestu gde je ranije stajala manja crkva, izgrađena od skromnijih materijala. Prema arhivskim istraživanjima, već 1823. godine u krštenici se spominje sveštenik Jovan Nedeljković kao paroh mirijevskog Hrama Svetog proroka Ilije, što ukazuje na postojanje starije crkve pre ove iz 1834. godine. Narodno predanje kazuje da je zemljište za prvu crkvu darovao Danilo zvani "Moskov", predak porodice Danilović iz Mirijeva.
Značajna obnova crkve dogodila se 1873. godine, kada je dodata priprata sa zvonikom i izvršene promene u izgledu crkve. Ova jednobrodna građevina sa poluobličastim svodom, trostranom apsidom i dve bočne pevnice, danas predstavlja jedan od najlepših sakralnih objekata u ovom delu Srbije. Prema podacima iz knjige "Pravoslavna srpska crkva u Kraljevini Srbiji" iz 1895. godine, crkva je tada imala jednu parohiju koja je obuhvatala sela Mirijevo, Mali i Veliki Mokri Lug, sa ukupno 395 domaćinstava i 3.160 duša.
Wikipedia
Đakon Dobrica Kostić oslikao je hram 1984. godine zadržavši raspored ikona iz 1948.
Istorija crkve je dodatno obogaćena kada je 1984. godine đakon Dobrica Kostić oslikao hram, zadržavši raspored ikona iz 1948. godine i dodajući nove kompozicije na sredini neba crkve. Ove freske danas svedoče o umetničkoj vrednosti i duhovnoj snazi ovog svetog mesta.
Povodom velikog jubileja, štampana je prigodna monografija koja detaljno prikazuje istoriju crkve, njen arhitektonski razvoj, kao i značajne događaje i ličnosti koje su obeležile njen život.
Obeležavanje 190. godišnjice Crkve Svetog proroka Ilije nije samo povod za sećanje na prošlost, već i prilika da se vernici okupe, učvrste svoju veru i zajedništvo, te da se molitveno zahvale na svim blagoslovima koje su kroz decenije primili. Kroz prizmu ovog jubileja, Mirijevo potvrđuje svoj trajni duhovni značaj i vezu sa korenima pravoslavlja, koja se prenosi iz generacije u generaciju.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Na Ilindan, mnogobrojni vernici okupili su se u Mirijevu kako bi prisustvovali arhijerejskoj liturgiji koju je služio vladika Nektarije. Svečanost je obogaćena litijskim ophodom i osvećenjem slavskih darova, podsećajući na bogatu istoriju i duhovno nasleđe ove svetinje.
Na uzvišenju iznad reke Moravice, između Prilika i Dobrače u ariljskom kraju, nalazi se maleno, ali duhovno moćno svetilište koje već vekovima prkosi prirodnim silama i privlači hiljade vernika koji traže mir i snagu u njenom skromnom okrilju.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.