Na uzvišenju iznad reke Moravice, između Prilika i Dobrače u ariljskom kraju, nalazi se maleno, ali duhovno moćno svetilište koje već vekovima prkosi prirodnim silama i privlači hiljade vernika koji traže mir i snagu u njenom skromnom okrilju.
Skrivajući se među stenovitim obroncima klisure reke Moravice, između Prilika i Dobrače, mala crkvica Svetog Ilije ponosno prkosi vremenu i prirodnim silama. Smeštena na vrhu uzvišenja Gradina, visoko iznad zemlje, simbolizuje nebesku vezu između ljudi i Boga. Upravo na ovom svetom mestu, gde su vera i priroda isprepleteni, vernici nalaze mir i duhovnu utehu.
Na visini od 660 metara, crkvica Svetog Ilije, koja pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve, već vekovima okuplja vernike. Njeni beli zidovi, krov od tesanog kamena i nakrivljeni krst prkose svim vremenskim neprilikama, a masivna hrastova vrata čuvaju skromnu unutrašnjost u koju istovremeno mogu da stanu samo dva vernika. Uprkos skromnim dimenzijama, u ovoj svetinji oseća se velika duhovna snaga.
Tokom turske vladavine, ova crkvica bila je jedino utočište za vernike iz okoline, mesto gde su mogli slobodno da ispovedaju svoju veru i čuvaju srpski identitet.
- Za vreme turske vladavine, naš narod je uspeo da sačuva hrišćanstvo upravo moleći se u nepristupačnim crkvama, koje su odolevale neprijateljskoj ruci - kaže etnolog Snežana Ašanin.
RINA
Unutrašnjost Crkve Svetog Ilije na Gradini
Do ove svetinje vodi uska i kamenita staza, koja ne predstavlja prepreku za hiljade vernika koji svake godine posete ovo mesto. Bogosluženja se služe samo tri puta godišnje: na Bele poklade, Ilindan i Usekovanje glave svetog Jovana Krstitelja. Po narodnom verovanju, vernici koji stignu do crkvice trebalo bi tri puta da obiđu oko nje, a oni koji nose grehe, ne bi trebalo da se usude na ovaj podvig jer mogu pasti u ponor.
Legenda kaže da je crkvica prvobitno bila sagrađena na drugom mestu, ali je čudom preneta na vrh Gradine.
- Jedno od narodnih predanja kaže da je crkvica iz Prilika pred Osmanlijama odletela na vrh Gradine, dok drugo govori da je Bog pomogao mesnim Srbima da je prenesu na njeno današnje mesto - kaće Snežana Ašanin, prenosi agencija Rina.
U samom podnožju crkvice nalazi se arheološka iskopina Kula Gradina koja datira još iz 13. veka, a predstavljala je i vojno utvrđenje jer zbog svog geografskog položaja nije bila lak plen neprijatelju.
RINA
Crkva Svetog Ilije na vrhu Gradine vekovima prkosi prirodnim silama
Sveti Ilija, zaštitnik ove crkvice, simboliše snagu i nepokolebljivu veru. Vernici dolaze ovde tražeći njegovu zaštitu i blagoslov, verujući u njegovu moć da im donese mir i snagu. Njegova hrabrost i vera inspirišu sve one koji posete ovu malu, ali značajnu svetinju.
Na praznik Svetog Ilije, crkvica na Gradini postaje mesto molitve i okupljanja. Vernici, okupljeni oko ove male svetinje, mole se za snagu, zdravlje i zaštitu, verujući da će Sveti Ilija svojim zagovorom doneti blagoslov njihovim životima.
Neka ovaj praznik Svetog Ilije bude prilika da se setimo njegove hrabrosti i vere, i da kroz molitvu u ovoj maloj crkvici pronađemo mir i snagu za suočavanje sa izazovima svakodnevnog života.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračenu dušu, donoseći život i mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Isidora Pelusiota po starom i Svetog velikomučenika Teodora Tirona po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Sedmoricu osnivača Reda slugu Blažene Device Marije, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bogosluženjima u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji i manastiru Svetog Ilije na Jabuci kod Prijepolja, praznik je obeležen molitvenim zanosom, pastirskim poukama i porukom nade – Crkva, iako kušana od sveta, ostaje jedinstvena i živa.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.