Na uzvišenju iznad reke Moravice, između Prilika i Dobrače u ariljskom kraju, nalazi se maleno, ali duhovno moćno svetilište koje već vekovima prkosi prirodnim silama i privlači hiljade vernika koji traže mir i snagu u njenom skromnom okrilju.
Skrivajući se među stenovitim obroncima klisure reke Moravice, između Prilika i Dobrače, mala crkvica Svetog Ilije ponosno prkosi vremenu i prirodnim silama. Smeštena na vrhu uzvišenja Gradina, visoko iznad zemlje, simbolizuje nebesku vezu između ljudi i Boga. Upravo na ovom svetom mestu, gde su vera i priroda isprepleteni, vernici nalaze mir i duhovnu utehu.
Na visini od 660 metara, crkvica Svetog Ilije, koja pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve, već vekovima okuplja vernike. Njeni beli zidovi, krov od tesanog kamena i nakrivljeni krst prkose svim vremenskim neprilikama, a masivna hrastova vrata čuvaju skromnu unutrašnjost u koju istovremeno mogu da stanu samo dva vernika. Uprkos skromnim dimenzijama, u ovoj svetinji oseća se velika duhovna snaga.
Tokom turske vladavine, ova crkvica bila je jedino utočište za vernike iz okoline, mesto gde su mogli slobodno da ispovedaju svoju veru i čuvaju srpski identitet.
- Za vreme turske vladavine, naš narod je uspeo da sačuva hrišćanstvo upravo moleći se u nepristupačnim crkvama, koje su odolevale neprijateljskoj ruci - kaže etnolog Snežana Ašanin.
RINA
Unutrašnjost Crkve Svetog Ilije na Gradini
Do ove svetinje vodi uska i kamenita staza, koja ne predstavlja prepreku za hiljade vernika koji svake godine posete ovo mesto. Bogosluženja se služe samo tri puta godišnje: na Bele poklade, Ilindan i Usekovanje glave svetog Jovana Krstitelja. Po narodnom verovanju, vernici koji stignu do crkvice trebalo bi tri puta da obiđu oko nje, a oni koji nose grehe, ne bi trebalo da se usude na ovaj podvig jer mogu pasti u ponor.
Legenda kaže da je crkvica prvobitno bila sagrađena na drugom mestu, ali je čudom preneta na vrh Gradine.
- Jedno od narodnih predanja kaže da je crkvica iz Prilika pred Osmanlijama odletela na vrh Gradine, dok drugo govori da je Bog pomogao mesnim Srbima da je prenesu na njeno današnje mesto - kaće Snežana Ašanin, prenosi agencija Rina.
U samom podnožju crkvice nalazi se arheološka iskopina Kula Gradina koja datira još iz 13. veka, a predstavljala je i vojno utvrđenje jer zbog svog geografskog položaja nije bila lak plen neprijatelju.
RINA
Crkva Svetog Ilije na vrhu Gradine vekovima prkosi prirodnim silama
Sveti Ilija, zaštitnik ove crkvice, simboliše snagu i nepokolebljivu veru. Vernici dolaze ovde tražeći njegovu zaštitu i blagoslov, verujući u njegovu moć da im donese mir i snagu. Njegova hrabrost i vera inspirišu sve one koji posete ovu malu, ali značajnu svetinju.
Na praznik Svetog Ilije, crkvica na Gradini postaje mesto molitve i okupljanja. Vernici, okupljeni oko ove male svetinje, mole se za snagu, zdravlje i zaštitu, verujući da će Sveti Ilija svojim zagovorom doneti blagoslov njihovim životima.
Neka ovaj praznik Svetog Ilije bude prilika da se setimo njegove hrabrosti i vere, i da kroz molitvu u ovoj maloj crkvici pronađemo mir i snagu za suočavanje sa izazovima svakodnevnog života.
Probajte loptice od krompira po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za utorak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Ignjatija Brjančaninova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evsignija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobni Jovan Rilski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Jelene Križarice, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.