Na uzvišenju iznad reke Moravice, između Prilika i Dobrače u ariljskom kraju, nalazi se maleno, ali duhovno moćno svetilište koje već vekovima prkosi prirodnim silama i privlači hiljade vernika koji traže mir i snagu u njenom skromnom okrilju.
Skrivajući se među stenovitim obroncima klisure reke Moravice, između Prilika i Dobrače, mala crkvica Svetog Ilije ponosno prkosi vremenu i prirodnim silama. Smeštena na vrhu uzvišenja Gradina, visoko iznad zemlje, simbolizuje nebesku vezu između ljudi i Boga. Upravo na ovom svetom mestu, gde su vera i priroda isprepleteni, vernici nalaze mir i duhovnu utehu.
Na visini od 660 metara, crkvica Svetog Ilije, koja pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve, već vekovima okuplja vernike. Njeni beli zidovi, krov od tesanog kamena i nakrivljeni krst prkose svim vremenskim neprilikama, a masivna hrastova vrata čuvaju skromnu unutrašnjost u koju istovremeno mogu da stanu samo dva vernika. Uprkos skromnim dimenzijama, u ovoj svetinji oseća se velika duhovna snaga.
Tokom turske vladavine, ova crkvica bila je jedino utočište za vernike iz okoline, mesto gde su mogli slobodno da ispovedaju svoju veru i čuvaju srpski identitet.
- Za vreme turske vladavine, naš narod je uspeo da sačuva hrišćanstvo upravo moleći se u nepristupačnim crkvama, koje su odolevale neprijateljskoj ruci - kaže etnolog Snežana Ašanin.
RINA
Unutrašnjost Crkve Svetog Ilije na Gradini
Do ove svetinje vodi uska i kamenita staza, koja ne predstavlja prepreku za hiljade vernika koji svake godine posete ovo mesto. Bogosluženja se služe samo tri puta godišnje: na Bele poklade, Ilindan i Usekovanje glave svetog Jovana Krstitelja. Po narodnom verovanju, vernici koji stignu do crkvice trebalo bi tri puta da obiđu oko nje, a oni koji nose grehe, ne bi trebalo da se usude na ovaj podvig jer mogu pasti u ponor.
Legenda kaže da je crkvica prvobitno bila sagrađena na drugom mestu, ali je čudom preneta na vrh Gradine.
- Jedno od narodnih predanja kaže da je crkvica iz Prilika pred Osmanlijama odletela na vrh Gradine, dok drugo govori da je Bog pomogao mesnim Srbima da je prenesu na njeno današnje mesto - kaće Snežana Ašanin, prenosi agencija Rina.
U samom podnožju crkvice nalazi se arheološka iskopina Kula Gradina koja datira još iz 13. veka, a predstavljala je i vojno utvrđenje jer zbog svog geografskog položaja nije bila lak plen neprijatelju.
RINA
Crkva Svetog Ilije na vrhu Gradine vekovima prkosi prirodnim silama
Sveti Ilija, zaštitnik ove crkvice, simboliše snagu i nepokolebljivu veru. Vernici dolaze ovde tražeći njegovu zaštitu i blagoslov, verujući u njegovu moć da im donese mir i snagu. Njegova hrabrost i vera inspirišu sve one koji posete ovu malu, ali značajnu svetinju.
Na praznik Svetog Ilije, crkvica na Gradini postaje mesto molitve i okupljanja. Vernici, okupljeni oko ove male svetinje, mole se za snagu, zdravlje i zaštitu, verujući da će Sveti Ilija svojim zagovorom doneti blagoslov njihovim životima.
Neka ovaj praznik Svetog Ilije bude prilika da se setimo njegove hrabrosti i vere, i da kroz molitvu u ovoj maloj crkvici pronađemo mir i snagu za suočavanje sa izazovima svakodnevnog života.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Svečana arhijerejska liturgija povodom hramovne slave i jubileja ove svetinje održaće se u 8 časova i 30 minuta, a posle bogosluženja program će obogatiti predstavljanje prigodne monografije koja će osvetliti bogatu istoriju i značaj ovog duhovnog svetilišta.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.