Na uzvišenju iznad reke Moravice, između Prilika i Dobrače u ariljskom kraju, nalazi se maleno, ali duhovno moćno svetilište koje već vekovima prkosi prirodnim silama i privlači hiljade vernika koji traže mir i snagu u njenom skromnom okrilju.
Skrivajući se među stenovitim obroncima klisure reke Moravice, između Prilika i Dobrače, mala crkvica Svetog Ilije ponosno prkosi vremenu i prirodnim silama. Smeštena na vrhu uzvišenja Gradina, visoko iznad zemlje, simbolizuje nebesku vezu između ljudi i Boga. Upravo na ovom svetom mestu, gde su vera i priroda isprepleteni, vernici nalaze mir i duhovnu utehu.
Na visini od 660 metara, crkvica Svetog Ilije, koja pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve, već vekovima okuplja vernike. Njeni beli zidovi, krov od tesanog kamena i nakrivljeni krst prkose svim vremenskim neprilikama, a masivna hrastova vrata čuvaju skromnu unutrašnjost u koju istovremeno mogu da stanu samo dva vernika. Uprkos skromnim dimenzijama, u ovoj svetinji oseća se velika duhovna snaga.
Tokom turske vladavine, ova crkvica bila je jedino utočište za vernike iz okoline, mesto gde su mogli slobodno da ispovedaju svoju veru i čuvaju srpski identitet.
- Za vreme turske vladavine, naš narod je uspeo da sačuva hrišćanstvo upravo moleći se u nepristupačnim crkvama, koje su odolevale neprijateljskoj ruci - kaže etnolog Snežana Ašanin.
RINA
Unutrašnjost Crkve Svetog Ilije na Gradini
Do ove svetinje vodi uska i kamenita staza, koja ne predstavlja prepreku za hiljade vernika koji svake godine posete ovo mesto. Bogosluženja se služe samo tri puta godišnje: na Bele poklade, Ilindan i Usekovanje glave svetog Jovana Krstitelja. Po narodnom verovanju, vernici koji stignu do crkvice trebalo bi tri puta da obiđu oko nje, a oni koji nose grehe, ne bi trebalo da se usude na ovaj podvig jer mogu pasti u ponor.
Legenda kaže da je crkvica prvobitno bila sagrađena na drugom mestu, ali je čudom preneta na vrh Gradine.
- Jedno od narodnih predanja kaže da je crkvica iz Prilika pred Osmanlijama odletela na vrh Gradine, dok drugo govori da je Bog pomogao mesnim Srbima da je prenesu na njeno današnje mesto - kaće Snežana Ašanin, prenosi agencija Rina.
U samom podnožju crkvice nalazi se arheološka iskopina Kula Gradina koja datira još iz 13. veka, a predstavljala je i vojno utvrđenje jer zbog svog geografskog položaja nije bila lak plen neprijatelju.
RINA
Crkva Svetog Ilije na vrhu Gradine vekovima prkosi prirodnim silama
Sveti Ilija, zaštitnik ove crkvice, simboliše snagu i nepokolebljivu veru. Vernici dolaze ovde tražeći njegovu zaštitu i blagoslov, verujući u njegovu moć da im donese mir i snagu. Njegova hrabrost i vera inspirišu sve one koji posete ovu malu, ali značajnu svetinju.
Na praznik Svetog Ilije, crkvica na Gradini postaje mesto molitve i okupljanja. Vernici, okupljeni oko ove male svetinje, mole se za snagu, zdravlje i zaštitu, verujući da će Sveti Ilija svojim zagovorom doneti blagoslov njihovim životima.
Neka ovaj praznik Svetog Ilije bude prilika da se setimo njegove hrabrosti i vere, i da kroz molitvu u ovoj maloj crkvici pronađemo mir i snagu za suočavanje sa izazovima svakodnevnog života.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U različitim krajevima pravoslavnog sveta, u narodu su se ukorenili različiti nazivi za ovog svetitelja, uglavnom zasnovani na mitološkim elementima i prethrišćanskim verovanjima koji su oblikovali njegovu sliku u predanju.
Kroz stihove Nikolaja Velimirovića, osvetljena je životna priča starozavetnog proroka i novozavetnog sveca koga danas proslavljamo, čije su molitve otvarale i zatvarale nebesa, a njegova nepokolebljiva vera inspirisala narode kroz vekove.
Po kalendaru Srpske pravoslavne crkve, 2. avgusta obeležavamo trojicu svetitelja istog imena – Ilija: gruzijskog, jerusalimskog i, na prvom mestu, starozavetnog čudotvorca čija dela pružaju inspiraciju i snagu, podsećajući nas na neprolaznu snagu Gospodnje ljubavi i zaštite.
Svečana arhijerejska liturgija povodom hramovne slave i jubileja ove svetinje održaće se u 8 časova i 30 minuta, a posle bogosluženja program će obogatiti predstavljanje prigodne monografije koja će osvetliti bogatu istoriju i značaj ovog duhovnog svetilišta.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.