OVO JE NAJOPASNIJA DEMONSKA ZAMKA! Starac Emilijan kaže da se iz nje retko ko izvukao!
U pravoslavnom duhovnom iskustvu, posebna pažnja posvećuje se stanju duše.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi sedmog utorka posle Pedesetnice govori o Božijem glasu u našoj prirodi, ističe važnost slušanja savesti i volje Božije, naglašavajući da je nepriznavanje ovih istina neprirodno i suprotno našem stvorenju.
Dospeo je glas o delima Gospoda i do Iroda. On je odmah zaključio: to je Jovan ustao iz mrtvih (Mt. 14,2). Zar se malo šta moglo pomisliti o tim delima! No, on ni na koga drugog nije pomislio nego na Jovana. Ko je dao takav smer njegovim mislima? Savest. Od nje nije moguće sakriti nesavesna dela. Njen sud se ničim ne može popraviti.
Pravo na obezglavljenje Jovana Irod je prisvajao sebi, a ni drugi mu ga nisu poricali. Međutim, savest je govorila svoje i njene reči on ničim nije mogao da zagluši. Zbog toga se njemu i nameće misao o Jovanu. Koliko sličnih priča znamo o tome kako savest proganja grešnika i prikazuje mu predmet i delo greha tako da ih on čak i u spoljašnjosti vidi!
Radi se o tome da u nama postoji glas za koji moramo priznati da nije naš. Ali, čiji je onda? Božiji! Od koga je naša priroda, od toga je i glas. Ako je Božiji, onda ga treba slušati, budući da tvar ne sme da protivreči Tvorcu. Taj glas govori da ima Boga, da mi od Njega u potpunosti zavisimo i da zbog toga ne može biti da nismo ispunjeni strahom Božijim.
Imajući ga, mi smo dužni da ispunjavamo volju Božiju, na koju savest ukazuje. Sve to čini reč Božija koja je upisana u našu prirodu, koju mi čitamo i koju su ljudi svih vremena i zemalja slušali, obraćajući na nju dužnu pažnju. Svagda veruju u Boga, svugde slušaju savest i čekaju budući život. Samo je sada ušlo u modu ne priznavati te istine. Tako postupaju naturalisti, tj. prirodnjaci. Znači – naturalisti propovedaju nešto protivprirodno.
U delu svoje knjige za 11. utorak posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća da je ispravno ponašanje u javnosti, bez prave unutrašnje čistote, tek maska koja prikriva duhovnu prazninu.
Sveti Teofan Zatvornik nas 10. subote posle Pedesetnice u svojoj knjizi podseća da hrišćanstvo nije samo skup pravila i poredaka, već put unutrašnjeg preobražaja. Jesmo li istinski hrišćani u duhu ili samo po imenu?
U svojoj dubokoj misli, Sveti Teofan Zatvornik nas, 10. petka posle Pedesetnice, podseća na reči Gospoda da u budućem životu nema ni ženidbe ni udadbe. On naglašava da rad za ovaj svet ne treba zanemariti, ali da je od presudne važnosti da glavna briga bude priprema za večno blaženstvo.
Pobožnost u hramu ne počinje ulaskom kroz vrata, već se rađa u svakodnevnom životu. Sveti Teofan Zatvornik nas devetog petka posle Pedesetnice podseća da su naše misli i ponašanje u svetinjama odraz celokupnog života, te nas poziva da se u svakodnevnom životu pripremimo za dostojno prebivanje pred licem Božijim.
U pravoslavnom duhovnom iskustvu, posebna pažnja posvećuje se stanju duše.
U besedi za utorak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva drugačije čitanje Hristovog stradanja, gde jedna proročka rečenica postaje ključ za razumevanje događaja koji i dalje izaziva duboka pitanja.
Pouka starca Siluana Atonskog otkriva drugačije razumevanje poznatih priča o čudesima i pomera pažnju sa čoveka na ono što se u njima zaista dešava.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.