ZAŠTO SE LJUDI UPADLJIVO KRSTE KADA PROLAZE PORED HRAMOVA: Teolog govori o gestu koji gotovo svi rade, ali retko ko zna zašto
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Kada srce postane opterećeno, a duša izgubi svoj mir, usrdna molba Gospodu postaje jedino utočište. U trenutku duhovne krize, ona pruža utehu i vodi ka pravom putu, pozivajući na oslobađanje od unutrašnjih demona.
U nemirima svakodnevnog života, kada gordost i samoljublje pomračuju srce, molitva za smirenje postaje svetionik ka unutrašnjem miru. "Gospode, ti znaš slabosti mog srca".Ove reči molitve iz Molitvenika Srpske pravoslavne crkve izražavaju duboku potrebu za oslobađanjem od unutrašnjih demona koji razaraju dušu i narušavaju odnose sa bližnjima. U trenutku kada gordost izjeda srce, a samoljublje unosi rastrojstvo, jedino Božja milost može doneti spasenje.
Molitva za hrišćansko smirenje
Gospode, ti znaš slabosti mog srca, ti znaš koliko se često predajem đavolskim iskušenjima i ispunjavam se gordošću i ohološću. Imam visoke misli o sebi, gordim se pred svojim bližnjima, i zbog samoljubivosti očekujem od njih da me poštuju mnogo više nego što zaslužujem. Mislima, rečima i delima, ja nipodaštavam tvoju slavu u mojoj želji da se proslavim pred drugima; zato, Gospode, moja opustošena duša nema smirenje i moje srce ne nalazi utehu.
U mojoj samoljubivosti gordost me izjeda i ne da mi spokoja, unižava me preda mnom samim, narušava mi odnose sa bližnjima, navodi me na svađu, i nerasuđivanjem mi unosi rastrojstvo u život. Kako mogu da stanem pred tebe, ili da učinim nešto dostojno tvoje veličine, kada sam opterećen mislima i osećanjima koji su protivni tebi, Gospode veliki; jer si ti sam dao primer smirenja i poučio nas da budemo smireni u srcu.
Ti si se ponizio primivši na sebe obličje čoveka da bi spasao rod čovečanski. Tvoj život na zemlji bio je podvig smirenja. Ti si oprao noge svojim učenicima, ti si im služio i sam život si žrtvovao za spas čoveka.
Sa smirenjem si pretrpeo stradanje i poneo krst. Dao si nam primer smirenja i poruku: Naučite se od mene jer sam ja krotak i smiren srcem i naći ćete mir dušama vašim. Gospode, nisam dostojan da ti se obratim, nisam dostojan da iskažem tvoje sveto ime, ni da podignem pogled ka tebi i osenim se tvojim svetim znamenjem; jer moja gordost i samoljublje udaljili su moj duh od tebe.
Vladiko, Čovekoljupče, smiluj se na moju neraskajanu dušu, oslobodi me od gnusne gordosti, od ogavne nadmenosti, i od rđavog crva samoljublja. Gospode, neka moja duša nađe mir u zajednici sa tvojim savršenim i Božanskim Duhom.
Daj mi silu da pobedim zlog duha koji me napada i muči, i koji me tera da se gordim; da ne budem osuđen zajedno sa njim. Privedi me smirenju; smirenjem me utvrdi u ljubavi prema tebi; a ljubav neka opravda moju veru koja će me privesti spasenju. Kroz smirenje učini me naslednikom tvoga večnog Carstva.
Uzdigni me iznad slabosti moga sadašnjeg duhovnog stanja; da sve što posedujem i što ću imati – sva dobra, čast, znanje, ime, položaj i sve u ovome svetu, bude u slavu tvoju. ti, koji daješ istinska dobra, daj da ona i meni posluže na izgradnju tvoga Carstva u ljudskim dušama. Učitelju blagi, ako mi daš ovu veliku milost, sačuvaj me od pogubnog uticaja nadmenosti nad drugima i udostoj me da sa smirenjem nosim ono što si mi darovao. Bože, budi milostiv meni grešnom. Amin!
Ova Molitva za hrišćansko smirenje nije samo reč, već duhovni podvig koji nas vodi ka oslobađanju od gordosti i samoljublja. Kroz ovu molitvu, duša traži Božju milost i snagu da prevaziđe svoje slabosti, pronalazeći istinsku utehu i mir. U svetu prepunom iskušenja, ova molitva ostaje nepokolebljiv putokaz ka smirenju i ljubavi prema Bogu, vodeći nas ka spasenju i večnom Carstvu..


Sveti Paisije Atonski govorio je da najveća pobeda nije u spoljašnjim delima, već u zadobijanju smirenja i ljubavi – otkrivamo njegove pouke za svakodnevni život.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.