Put kroz zapadnu Srbiju vodi vernike trasom zdravlja i isceljenja kojom je nekada pešačio blaženopočivši patrijarh, koji je ostavio neizbrisiv trag u duhovnosti i srcima srpskog naroda.
Na današnji dan, 11. septembra 1914. godine, rodio se jedan od najvoljenijih srpskih patrijarha, Pavle, čija dela i reči i danas žive u srcima vernika. Smatran svetim još za života, ovaj skromni pastir naroda bio je poznat po svojoj jednostavnosti, mudrosti i velikoj ljubavi prema Bogu i ljudima. Jedno od mesta gde je proveo deo svog monaškog života, a koje danas sve više postaje centar hodočašća, jeste šumoviti šumski puteljak, koji nosi njegovo ime – Staza patrijarha Pavla.
Staza, koja se prostire na gotovo 7 kilometara između Manastira Vujan i Atomske banje Gornja Trepča, postala je mesto tihe molitve i duhovnog pročišćenja za mnoge vernike. Nekada jednostavan put kojim su meštani dolazili do manastira, danas je obeležen kao put koji prati korake jednog od najvoljenijih srpskih duhovnika. Mnogima je upravo na tom putu patrijarh Pavle postao uzor u veri, pokajanju i smirenosti.
Svedočenja meštana o njegovim tihim koracima dok je pešačio ovim putem do lekara u banji, prenose se s kolena na koleno. Meštanin Gornje Trepče prisetio se priča iz detinjstva:
- Pričali su mi da je tim putem išao peške od manastira do lekara u banju Gornju Trepču. Mi smo kao deca ovuda prolazili i nadali se da ćemo ga možda sresti.
Za vreme svog boravka u Manastiru Vujan, iskušenik Gojko Stojčević, koji će kasnije postati patrijarh Pavle, izborio se s bolešću koja mu je pretila životu. Upravo na ovoj stazi, gde je tražio i nalazio utehu u molitvi i prirodi, doživeo je isceljenje. U znak zahvalnosti, izrezbario je mali drveni krst, koji se i danas čuva u manastiru kao svetinja. To mesto sada, osim prirodne lepote, nosi duboku duhovnu i istorijsku simboliku.
Staza patrijarha Pavla obeležena je zahvaljujući trudu mladog Čačanina Stefana Lukića, koji je postavio oznake na 30 lokacija, olakšavajući putovanje svima koji žele da prate stope blaženopočivšeg patrijarha.
- Obeleženo je 30 lokacija duž staze duge gotovo 7 km, za čiji prelazak je potrebno oko dva sata - kaže Stefan Lukić, prenosi Rina.
RINA
Staza patrijarha Pavla
Direktor Turističke organizacije Čačak, Vojin Jakovljević, naglasio je da staza ima veliki potencijal i za verski turizam ovoga kraja:
- Ovaj kraj ima veliki turistički potencijal, jer se pored Atomske banje nalaze i izuzetni kulturno-istorijski spomenici, prelepa priroda. Očekujemo da će uz Ovčarsko-kablarsku klisuru biti nosilac naše turističke ponude.
RINA
Manastir Vujan
No, za vernike, ova staza nije samo put kroz prirodu. Ona je postala simbol duhovnog puta koji je patrijarh Pavle prošao – put mira, vere i isceljenja. Kako kaže meštanin Milinko Gojković:
- To je staza zdravlja i isceljenja. Siguran sam da za Srbe ima simboličku vrednost. Treba da pratimo stazu patrijarha Pavla i kao pojedinci i kao narod.
U srcima vernika i posetilaca, Staza patrijarha Pavla nije samo fizički put, već duhovni poziv da sledimo njegov primer – skromnost, mudrost i neizmernu veru koja isceljuje dušu i telo.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo.
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
Drevna himna „Svjatij Bože, Svjatij Krјepkij, Svjatij Besmertnij, pomiluj nas“ prvi put je zapevana tokom zemljotresa u Carigradu, a i danas odzvanja hramovima kao molitva koja spaja ljude, anđele i Boga.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.