JEVANĐELJE ZA NEDELJU, 27. OKTOBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 18. nedelju po Pedesetnici
Današnja jevanđelja po Luki, začalo 33 (7,36-50), i po Mateju začalo 104 (25,1-13) pripovedaju o opraštanju grehova i mudrosti.
Današnje Jevanđelje po Luki , začalo 23. (6,12-19) pripoveda o čudima Isusa Hrista i želji naroda da bude u blizini Njegovoj.
Jevanđelje Luka, začalo 23. (6,12-19)
12. A dogodi se u dane one da izađe na goru da se moli; i provede svu noć u molitvi Bogu. 13. I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra od njih Dvanaestoricu, koje i apostolima nazva: 14. Simona, koga prozva Petrom, i Andreja brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomeja, 15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona zvanoga Zilot, 16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji i postade izdajnik. 17. I sišavši s njima, stade na mestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, 18. koji dođoše da ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i isceljivahu se. 19. I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
Današnja jevanđelja po Luki, začalo 33 (7,36-50), i po Mateju začalo 104 (25,1-13) pripovedaju o opraštanju grehova i mudrosti.
Današnja jevanđelja po Luki, začalo 16. (4,38-44), pripoveda o potrebi ljudi za Isusom Hristom.
Današnje Jevanđelje po Luki, začalo 18. (5,12-16) pripoveda o čudesnom isceljenju bolesnog čoveka, nakon što je imao susret sa Isusom Hristom.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.