"DVANAEST LITURGIJA ZA POKOJNIKA, IZVODI IZ PAKLA DUŠU SVAKOG GREŠNIKA", govorio je Sveti Gavrilo, otkrivajući da samo u jednom slučaju ni molitve ne pomažu
Gruzijski svetac ispričao je zašto je važna služenje pomena za preminulu osobu, otkrivajući da li duša pokojnika može da oseti to.
Liturgija, u pravoslavnom učenju, predstavlja srž zajedničkog bogosluženja i tajni kroz koju se vernici sjedinjuju s Hristom i jedni s drugima, obuhvatajući i žive i pokojne. Nije samo uteha i nada za one koji su napustili ovaj svet, već događaj spasenja koji omogućava susret s Bogom, prosvetljujući i osvećujući duše u jedinstvenoj zajednici s vernicima.
Sveti Gavrilo Gruzijski, duboko posvećen molitvenom zastupanju za grešnike, govorio je o moći liturgije za dušu pokojnika, upoređujući je sa činom oslobađanja iz tamnice i iznošenja na dnevnu svetlost. U njegovom učenju, liturgija postaje osloboditelj duše iz okova greha, omogućavajući joj da se „poput orla” uzdigne ka Bogu.
- Kada služimo pomen, to je kao da nekog utamničenog izvedeš na dnevnu svetlost da se prošeta - govorio je Sveti Gavrilo. Ovim se ističe i važnost molitvi Crkve koje duše upokojenih približavaju božanskoj svetlosti.
Prema njegovom učenju, posebno snažno dejstvo imaju liturgije – sedam liturgija posvećenih pokojniku donose duši osećaj slobode i rasterećenja, dok dvanaest liturgija ima moć da izvede svaku grešnu dušu iz stanja patnje, osim u slučaju onih koji su celog života hulili na Gospoda.
- Ako se za njegovu dušu služi liturgija, tada će leteti kao orao. Sedam takvih liturgija imaju još veću moć. Ali dvanaest liturgija za njegovu dušu, izvodi iz pakla dušu svakog grešnika, izuzev ako je celog života hulio na Gospoda - govorio je Sveti Gavrilo.
Printscreen/Youtube/ Телевизија Храм
Liturgija, u pravoslavnom učenju, predstavlja srž zajedničkog bogosluženja i tajni kroz koju se vernici sjedinjuju s Hristom i jedni s drugima
Za takve duše, naglašava ovaj svetac, ni molitve ne mogu pomoći, ali milosrđe koje činimo može biti od koristi, podsećajući nas na suštinsku važnost ljubavi i saosećanja prema svim dušama.
Govoreći o blagoslovu liturgije, Sveti Gavrilo dalje govorio:
- Kada biste znali koliki je blagoslov od božanstvene liturgije, skupljali biste i prašinu sa poda crkve da njome omijete lice.
Kroz ovaj opis, Sveto Gavrilo Gruzijski pokazuje poštovanje prema svetosti liturgijskog prostora i trenutaka, ističući da čak i najmanji deo crkvenog ambijenta nosi blagoslov.
Liturgija, dakle, nije samo molitva za spasenje duša pokojnika, već mesto preobražaja i zajedništva svih vernika, živih i upokojenih. Kroz nju se ostvaruje istinska zajednica s Hristom, dok se molitve koje prate liturgiju za duše upokojenih smatraju činom ljubavi koji doprinosi njihovom spasenju. Sveti Gavrilo nas, stoga, podseća da kroz liturgiju ne samo da molimo za pokojne, već i sami primamo Božiju milost, obnavljajući se i duhovno uzdižući u svetlu istine i vere.
Printscreen
Ikona Svetog Gavrila Gruzijskog
Ko je bio Sveti Gavrilo Gruzijski
Prvog maja 1965. godine, veliki sin gruzijskog naroda i neustrašivi ispovednik vere pravoslavne – Sveti Gavrilo Gruzijski, spalio je Lenjinov portret od dvanaest metara, koji je visio na zgradi Vrhovnog Sovjeta u Tbilisiju, usled čega je uhapšen i mučen.
Ovaj veliki podvižnik i ispovednik, za svog zemnog života, video je kraj sovjetske bogoborne države (upokojio se 1995. godine u svojoj 66. godini), a razobličavao je i postkomunistički sistem kao i liberalni duh vremena koji utire put Antihristu.
Govorio je:
- Gruzija je moj krst. Božija blagodat nikad nije napuštala i neće napustiti Gruzijsku Pravoslavnu Crkvu. Lanac svetih se nije prekidao i neće se prekinuti. Gruzija će vaskrsnuti kao Lazar. Dok Gruzijom ne bude vladao krunisani car, neće biti dobro. Gruzija će doživeti preporod, ali kroz velika iskušenja. Gruzija je nasleđe Majke Božije. Ne ostavljajte otadžbinu u teško vreme, ne gnevite Majku Božiju.
Pričao je da onaj ko ćuti, dok se vera izvrće ruglu, jeste saučesnik u tom grehu.
- Na čoveka blagoslov silazi tamo gde se rodio.. Kad u tvom prisustvu izvrgavaju ruglu tvoju veru, a ti ćutiš – gori si od tog hulitelja… Blagodari Bogu za to što si se rodio kao pravoslavac. Budi čvrst u veri, ne podleži iskušenjima, i ne brini se da li će se ljudi druge veroispovesti spasiti ili neće. To nije naša stvar. Bog je milostiv… Kad treba braniti veru, a ti to ne radiš, tvoja duša gine, a ako pogineš braneći veru – dospećeš u carstvo nebesko.
Pronalaženje trenutaka za duhovnu refleksiju postaje ključno za unutrašnji mir. Otkrijte načine kako da uvrstite duhovne prakse u svoj užurbani život i doživite ispunjenje koje donosi pravoslavlje.
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
Poglavar SPC služio je liturgiju u Sabornom hramu u Zaječaru, koji obeležava 190 godina postojanja, a okupljenim vernicima uputio nadahnutu poruku o ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Tominu nedelju po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Lava IX, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.