"DVANAEST LITURGIJA ZA POKOJNIKA, IZVODI IZ PAKLA DUŠU SVAKOG GREŠNIKA", govorio je Sveti Gavrilo, otkrivajući da samo u jednom slučaju ni molitve ne pomažu
Gruzijski svetac ispričao je zašto je važna služenje pomena za preminulu osobu, otkrivajući da li duša pokojnika može da oseti to.
Liturgija, u pravoslavnom učenju, predstavlja srž zajedničkog bogosluženja i tajni kroz koju se vernici sjedinjuju s Hristom i jedni s drugima, obuhvatajući i žive i pokojne. Nije samo uteha i nada za one koji su napustili ovaj svet, već događaj spasenja koji omogućava susret s Bogom, prosvetljujući i osvećujući duše u jedinstvenoj zajednici s vernicima.
Sveti Gavrilo Gruzijski, duboko posvećen molitvenom zastupanju za grešnike, govorio je o moći liturgije za dušu pokojnika, upoređujući je sa činom oslobađanja iz tamnice i iznošenja na dnevnu svetlost. U njegovom učenju, liturgija postaje osloboditelj duše iz okova greha, omogućavajući joj da se „poput orla” uzdigne ka Bogu.
- Kada služimo pomen, to je kao da nekog utamničenog izvedeš na dnevnu svetlost da se prošeta - govorio je Sveti Gavrilo. Ovim se ističe i važnost molitvi Crkve koje duše upokojenih približavaju božanskoj svetlosti.
Prema njegovom učenju, posebno snažno dejstvo imaju liturgije – sedam liturgija posvećenih pokojniku donose duši osećaj slobode i rasterećenja, dok dvanaest liturgija ima moć da izvede svaku grešnu dušu iz stanja patnje, osim u slučaju onih koji su celog života hulili na Gospoda.
- Ako se za njegovu dušu služi liturgija, tada će leteti kao orao. Sedam takvih liturgija imaju još veću moć. Ali dvanaest liturgija za njegovu dušu, izvodi iz pakla dušu svakog grešnika, izuzev ako je celog života hulio na Gospoda - govorio je Sveti Gavrilo.
Printscreen/Youtube/ Телевизија Храм
Liturgija, u pravoslavnom učenju, predstavlja srž zajedničkog bogosluženja i tajni kroz koju se vernici sjedinjuju s Hristom i jedni s drugima
Za takve duše, naglašava ovaj svetac, ni molitve ne mogu pomoći, ali milosrđe koje činimo može biti od koristi, podsećajući nas na suštinsku važnost ljubavi i saosećanja prema svim dušama.
Govoreći o blagoslovu liturgije, Sveti Gavrilo dalje govorio:
- Kada biste znali koliki je blagoslov od božanstvene liturgije, skupljali biste i prašinu sa poda crkve da njome omijete lice.
Kroz ovaj opis, Sveto Gavrilo Gruzijski pokazuje poštovanje prema svetosti liturgijskog prostora i trenutaka, ističući da čak i najmanji deo crkvenog ambijenta nosi blagoslov.
Liturgija, dakle, nije samo molitva za spasenje duša pokojnika, već mesto preobražaja i zajedništva svih vernika, živih i upokojenih. Kroz nju se ostvaruje istinska zajednica s Hristom, dok se molitve koje prate liturgiju za duše upokojenih smatraju činom ljubavi koji doprinosi njihovom spasenju. Sveti Gavrilo nas, stoga, podseća da kroz liturgiju ne samo da molimo za pokojne, već i sami primamo Božiju milost, obnavljajući se i duhovno uzdižući u svetlu istine i vere.
Printscreen
Ikona Svetog Gavrila Gruzijskog
Ko je bio Sveti Gavrilo Gruzijski
Prvog maja 1965. godine, veliki sin gruzijskog naroda i neustrašivi ispovednik vere pravoslavne – Sveti Gavrilo Gruzijski, spalio je Lenjinov portret od dvanaest metara, koji je visio na zgradi Vrhovnog Sovjeta u Tbilisiju, usled čega je uhapšen i mučen.
Ovaj veliki podvižnik i ispovednik, za svog zemnog života, video je kraj sovjetske bogoborne države (upokojio se 1995. godine u svojoj 66. godini), a razobličavao je i postkomunistički sistem kao i liberalni duh vremena koji utire put Antihristu.
Govorio je:
- Gruzija je moj krst. Božija blagodat nikad nije napuštala i neće napustiti Gruzijsku Pravoslavnu Crkvu. Lanac svetih se nije prekidao i neće se prekinuti. Gruzija će vaskrsnuti kao Lazar. Dok Gruzijom ne bude vladao krunisani car, neće biti dobro. Gruzija će doživeti preporod, ali kroz velika iskušenja. Gruzija je nasleđe Majke Božije. Ne ostavljajte otadžbinu u teško vreme, ne gnevite Majku Božiju.
Pričao je da onaj ko ćuti, dok se vera izvrće ruglu, jeste saučesnik u tom grehu.
- Na čoveka blagoslov silazi tamo gde se rodio.. Kad u tvom prisustvu izvrgavaju ruglu tvoju veru, a ti ćutiš – gori si od tog hulitelja… Blagodari Bogu za to što si se rodio kao pravoslavac. Budi čvrst u veri, ne podleži iskušenjima, i ne brini se da li će se ljudi druge veroispovesti spasiti ili neće. To nije naša stvar. Bog je milostiv… Kad treba braniti veru, a ti to ne radiš, tvoja duša gine, a ako pogineš braneći veru – dospećeš u carstvo nebesko.
Pronalaženje trenutaka za duhovnu refleksiju postaje ključno za unutrašnji mir. Otkrijte načine kako da uvrstite duhovne prakse u svoj užurbani život i doživite ispunjenje koje donosi pravoslavlje.
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
Poglavar SPC služio je liturgiju u Sabornom hramu u Zaječaru, koji obeležava 190 godina postojanja, a okupljenim vernicima uputio nadahnutu poruku o ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.
Veliki ruski svetitelj govorio je da krsni znak nije običan pokret ruke, već molitva, zaštita i svedočanstvo pripadnosti Hristu, zbog čega vernik treba da mu pristupa sa pažnjom, strahopoštovanjem i živom verom.
Iz Eparhije poručuju da SPC nije izgubila spor sa Džufkom, da on nije pripadnik nijedne kanonske Pravoslavne crkve i upozoravaju na posledice njegovih izjava po bezbednost vernika i svetinja.
Sa blagoslovom patrijarha Porfirija, episkop Ilarion služio je parastos stradalim Srbima, dok su porodice, vernici i predstavnici udruženja odali počast žrtvama progona i stradanja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Veliki ruski svetitelj govorio je da krsni znak nije običan pokret ruke, već molitva, zaštita i svedočanstvo pripadnosti Hristu, zbog čega vernik treba da mu pristupa sa pažnjom, strahopoštovanjem i živom verom.
Iz ugla kanonskog pravoslavlja, reč je o pokušaju stvaranja paralelne crkvene strukture bez priznanja i apostolskog prejemstva, dok se iza priče o "novoj crkvi" otvara i pitanje prisvajanja srpskih svetinja
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Recept iz istočne Srbije prenosio se usmenim putem generacijama, a tajna ovog specijaliteta krije se u sporom kuvanju ovčetine, praziluka i kukuruznog brašna.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, grčki pravoslavni publicista Panajotis Ljakos podseća na svetootačko predanje koje upozorava na duboku duhovnu krizu i udaljavanje od smisla ljudskog postojanja.