Prema podacima organizacije "Pomoć crkvi u nevolji" 2011. godine, na početku građanskog rata, hrišćani u Siriji su brojali oko 1,5 miliona, a sad ih je manje od 300.000.
Dok hiljade Sirijaca slave pad brutalnog režima predsednika Bašara al-Asada, hrišćanska manjina u zemlji ostaje duboko zabrinuta za svoju budućnost, којa је ugrožena.
Uprkos slavlju u sirijskoj prestonici Damasku, neizvesnost vlada zemljom jer glavna pobunjenička grupa koja stoji iza Asadovog pada, formira privremenu vladu. Povezanost te grupe sa ISIS-om i Al Kaidom brine hrišćane u regionu koji su, kao i druge verske manjine, pretrpeli genocid od strane ISIS-a. Sjedinjene Američke Države su zvanično priznale taj genocid 2016. godine pod predsednikom Barakom Obamom, a 2018. godine predsednik Donald Tramp je potpisao Zakon o pomoći i odgovornosti za genocid u Iraku i Siriji koji obezbeđuje pomoć verskim manjinama, uključujući hrišćane.
Profimedia
Neizvesna sudbina hrišćana u Siriji.
Prema podacima organizacije "Pomoć crkvi u nevolji", međunarodnoj katoličkoj dobrotvornoj organizaciji, 2011. godine, na početku građanskog rata, hrišćani u većinskoj sunitsko-muslimanskoj zemlji brojali su oko 1,5 miliona, što je činilo 10% ukupnog stanovništva. Sada ova organizacija tvrdi da je taj broj opao na manje od 300.000.
Sirija iznedrila nekoliko papa...
Hrišćanske zajednice u Siriji su drevne, a njihov koren seže u 1. vek nove ere.
Prema Bibliji, Sveti Pavle je prešao na hrišćanstvo na putu od Jerusalima do Damaska.
Sirija je ubrzo postala centar ranog hrišćanstva, pa je čak iznedrila nekoliko papa.
Youtube/EWTN
Nina Šea
Nina Šeja, viša saradnica i direktorka Centra za verske slobode na Hudson institutu, o položaju hrišćana u Siriji nema dobra predviđanja.
- Broj svih sirijskih hrišćana je opao za oko 90% od 2010. godine. Tada ih je bilo oko dva miliona, a sada ih je oko 250.000, prema rečima šefa sirijskog manastira Mar Musa. Očekuje se da će taj broj dalje opadati zbog novih alarmantnih dešavanja.
Glavna pobunjenička grupa izjavila je da će hrišćane i druge manjine tretirati pravedno, ali Šeja ne misli da je to istina.
- Novi lider, Abu Muhamed al Golani je iskusan džihadski militant i lider. Nedavno je vladao Idlibom, a 2022. godine, "New York Times" je izvestio da je tamo ostao samo jedan 90-godišnji hrišćanin. Bojim se da će to biti sudbina svih hrišćana u Siriji pod tom vlašću.
Credit: Aref TAMMAWI / AFP / Profimedia
Abu Muhamed al Golani
Njegova obećanja o umerenosti ne vidi kao verodostojna i tvrdi da je podsećaju na obećanja Talibana američkim pregovaračima o poštovanju ženskih prava prilikom povlačenja SAD-a iz Afganistana. Sada je afganistanskim žena zabranjeno gotovo sve, od obrazovanja nakon šestog razreda i uslovljene su da nose burke, uz pretnju. "Obmana je taktika koju Jolani koristi kako bi dobio ublažavanje sankcija od SAD-a i ostatka zapadnog sveta".
Porfirije uputio podršku hrišćanima u Siriji
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije
Poglavar Grčke pravoslavne crkve, arhiepiskop Jeronim, poručuje: „Ne smemo dozvoliti nestanak pravoslavlja iz Sirije“, dok je patrijarh srpski Porfirije nedavno istakao:
- Sa velikom zabrinutošću već mesecima pratimo vest o stradanju u Palestini, a sada se ratni požar širi na istok. Apelujemo na sve države i aktere uključene u sukobe da preduzmu sve kako bi se zaustavilo stradanje naroda u Siriji i Palestini, jer su Istok i Zapad povezani sudovi – tuga jednih lako se može preneti i na druge.
Poruka arhiepiskopa Jeronima je nedvosmislena: Grčka pravoslavna crkva ostaje posvećena pružanju pomoći pravoslavnim vernicima u Siriji, kao i jačanju mira i stabilnosti u regionu. Solidarnost i međunarodna saradnja ključni su preduslovi za očuvanje kulturnog i verskog nasleđa Sirije i za obnovu mira u ovoj izmučenoj zemlji.
Hrišćani u Siriji, jedna od najstarijih verskih zajednica na svetu s istorijom iz apostolskih vremena, na meti su naoružanih fanatika – verski progon preti da zauvek izbriše multikulturni duh ove zemlje, dok međunarodna zajednica nemo posmatra.
Bugarska pravoslavna crkva zatražila je hitnu reakciju međunarodnih organizacija i političkih lidera kako bi se zaštitili životi, prava i vera hrišćanskog naroda na Bliskom istoku, čije je postojanje pod ozbiljnom pretnjom.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podaci sa popisa iz 2023. pokazuju pad udela islamskog stanovništva ispod polovine, dok crkveni izvori ukazuju na rast broja pravoslavnih vernika i otvaraju pitanja o dubljim promenama u zemlji.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
U razgovoru sa Skotom Hortonom, poznati voditelj izneo je tezu da su Sjedinjene Američke Države, od bombardovanja Nagasakija do sukoba u Siriji i na Balkanu, uvek bile na strani onih koji ubijaju hrišćane, naglašavajući da takvi izbori nisu slučajni, već strateški.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.