Prema podacima organizacije "Pomoć crkvi u nevolji" 2011. godine, na početku građanskog rata, hrišćani u Siriji su brojali oko 1,5 miliona, a sad ih je manje od 300.000.
Dok hiljade Sirijaca slave pad brutalnog režima predsednika Bašara al-Asada, hrišćanska manjina u zemlji ostaje duboko zabrinuta za svoju budućnost, којa је ugrožena.
Uprkos slavlju u sirijskoj prestonici Damasku, neizvesnost vlada zemljom jer glavna pobunjenička grupa koja stoji iza Asadovog pada, formira privremenu vladu. Povezanost te grupe sa ISIS-om i Al Kaidom brine hrišćane u regionu koji su, kao i druge verske manjine, pretrpeli genocid od strane ISIS-a. Sjedinjene Američke Države su zvanično priznale taj genocid 2016. godine pod predsednikom Barakom Obamom, a 2018. godine predsednik Donald Tramp je potpisao Zakon o pomoći i odgovornosti za genocid u Iraku i Siriji koji obezbeđuje pomoć verskim manjinama, uključujući hrišćane.
Profimedia
Neizvesna sudbina hrišćana u Siriji.
Prema podacima organizacije "Pomoć crkvi u nevolji", međunarodnoj katoličkoj dobrotvornoj organizaciji, 2011. godine, na početku građanskog rata, hrišćani u većinskoj sunitsko-muslimanskoj zemlji brojali su oko 1,5 miliona, što je činilo 10% ukupnog stanovništva. Sada ova organizacija tvrdi da je taj broj opao na manje od 300.000.
Sirija iznedrila nekoliko papa...
Hrišćanske zajednice u Siriji su drevne, a njihov koren seže u 1. vek nove ere.
Prema Bibliji, Sveti Pavle je prešao na hrišćanstvo na putu od Jerusalima do Damaska.
Sirija je ubrzo postala centar ranog hrišćanstva, pa je čak iznedrila nekoliko papa.
Youtube/EWTN
Nina Šea
Nina Šeja, viša saradnica i direktorka Centra za verske slobode na Hudson institutu, o položaju hrišćana u Siriji nema dobra predviđanja.
- Broj svih sirijskih hrišćana je opao za oko 90% od 2010. godine. Tada ih je bilo oko dva miliona, a sada ih je oko 250.000, prema rečima šefa sirijskog manastira Mar Musa. Očekuje se da će taj broj dalje opadati zbog novih alarmantnih dešavanja.
Glavna pobunjenička grupa izjavila je da će hrišćane i druge manjine tretirati pravedno, ali Šeja ne misli da je to istina.
- Novi lider, Abu Muhamed al Golani je iskusan džihadski militant i lider. Nedavno je vladao Idlibom, a 2022. godine, "New York Times" je izvestio da je tamo ostao samo jedan 90-godišnji hrišćanin. Bojim se da će to biti sudbina svih hrišćana u Siriji pod tom vlašću.
Credit: Aref TAMMAWI / AFP / Profimedia
Abu Muhamed al Golani
Njegova obećanja o umerenosti ne vidi kao verodostojna i tvrdi da je podsećaju na obećanja Talibana američkim pregovaračima o poštovanju ženskih prava prilikom povlačenja SAD-a iz Afganistana. Sada je afganistanskim žena zabranjeno gotovo sve, od obrazovanja nakon šestog razreda i uslovljene su da nose burke, uz pretnju. "Obmana je taktika koju Jolani koristi kako bi dobio ublažavanje sankcija od SAD-a i ostatka zapadnog sveta".
Porfirije uputio podršku hrišćanima u Siriji
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije
Poglavar Grčke pravoslavne crkve, arhiepiskop Jeronim, poručuje: „Ne smemo dozvoliti nestanak pravoslavlja iz Sirije“, dok je patrijarh srpski Porfirije nedavno istakao:
- Sa velikom zabrinutošću već mesecima pratimo vest o stradanju u Palestini, a sada se ratni požar širi na istok. Apelujemo na sve države i aktere uključene u sukobe da preduzmu sve kako bi se zaustavilo stradanje naroda u Siriji i Palestini, jer su Istok i Zapad povezani sudovi – tuga jednih lako se može preneti i na druge.
Poruka arhiepiskopa Jeronima je nedvosmislena: Grčka pravoslavna crkva ostaje posvećena pružanju pomoći pravoslavnim vernicima u Siriji, kao i jačanju mira i stabilnosti u regionu. Solidarnost i međunarodna saradnja ključni su preduslovi za očuvanje kulturnog i verskog nasleđa Sirije i za obnovu mira u ovoj izmučenoj zemlji.
Hrišćani u Siriji, jedna od najstarijih verskih zajednica na svetu s istorijom iz apostolskih vremena, na meti su naoružanih fanatika – verski progon preti da zauvek izbriše multikulturni duh ove zemlje, dok međunarodna zajednica nemo posmatra.
Bugarska pravoslavna crkva zatražila je hitnu reakciju međunarodnih organizacija i političkih lidera kako bi se zaštitili životi, prava i vera hrišćanskog naroda na Bliskom istoku, čije je postojanje pod ozbiljnom pretnjom.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Vladika Kirilo vernicima poručio da je milosrđe najveća škola srca, dok je palestinski sveštenik Isa Kides svedočio o teškom položaju hrišćana na Bliskom Istoku i uputio apel za molitvu za mir.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.