Protojerej, prof. dr Ljubivoje Stojanović ističe da su ove tragedije velike, ali postoje stvari koje se ne rešavaju novim sukobima jer bi to bilo umnoženje nesreće.
Nakon tragedija u Cetinju i Arilju, a u kojima su živote izgubila i deca, oglasio se patrijarh Porfirije, izrazivši zabrinutost, a sad je otac Ljuba izneo niz upozorenja, ali i načina kako da se suprotstavimo zlu.
- Došao je đavo po svoje, a ovi događaji nam nedvosmisleno to potvrđuju... potrebno je promisliti o svemu: "Kakav sam ja čovek, da li sam brzoplet, lakoveran?". Jer ideolog zla je tihi šaptač, Satana, i on podstiče na isto - objašnjava otac Ljuba.
Čovek podstaknut kroz različite načine postaje nemoćan i sa oružjem u džepu misli da je siguran, a zapravo je nesiguran čim čini takva nedela.
- Šta može biti jače od čoveka, da sluša nagovor na zlo? Svi mi imamo u sebi tu crtu nepoverenja - kad neko priča o nečemu dobro mi kao da to ne želimo da slušamo, kad jedne druge pitamo šta ima novo očekujemo loše, a ne dobre vesti... Kad čujemo dobre novosti u nama se budi zavist, pogrešno se borimo sa sobom i podležemo toj ideji da smo uskraćeni, zatvaramo se, postajemo nesigurni i onda sine ideja, pogrešna samouverenost i samovolja ubijaju u nama sigurnost. Kada je čovek siguran, a ne lažno samouveren, on će prihvatati uspehe i padove, ali za to je potrebno biti čovek, a ne lakoveran - navodi otac Ljuba i napominje da nedostataku samokontrole loše doprinosi dodatak alkohola.
You tube Printscreen
Otac Ljuba.
Kaže da su Arilje i Cetinje velika opomena da ne budemo brzopleti u zlu. Da prestanemo da ugrožavamo druge misleći da ćemo biti srećniji ako nekog unesrećimo, kao i da nikom neće biti bolje ako nekom oduzme život.
- U Bibliji je brat ubio brata, jer je zavideo njegovom uspehu. Umesto da traži pomoć od njega on ga je eliminisao. Kain je završio na kraju kao besputnik i u našoj prirodi postoji taj Kaionov komplek kojim se ne bavimo. Imamo osećaj nesigurnosti. Te rane u životu postoju naše mane.
Kaže da čovečanstvo ide ka samouništenju i obične ratove izazivaju ljudi koji sede u udobnim foteljama, a iste završavaju iz fotelje dok za njih ginu nevini ljudi.
- Moramo da se naučimo da praštamo, da se ne ponašamo gordo i osiono, misleći da ćemo da donesemo blagostanje našom zamišljenom pravdom u kojoj nema suda za nas, jer se smatramo bezgrešnima. Apostol Pavle kaže da ne dajemo mesta đavolu jer nisu njegove namere nepoznate. Gnevite se, a ne grešite, sunce da ne zađe u gnevu vašem.
Schutterstock
"Moramo da se naučimo da praštamo, da se ne ponašamo gordo i osiono, misleći da ćemo da donesemo blagostanje našom zamišljenom pravdom".
Pominjući zločince smatra da se njima ne treba previše baviti, već se sada okrenuti molitvi kao duhovnom izdizanjuiznad tragičnog događaja.
- Ne bih predložio da se iko bavi njima, osim nadležnih instittucija, već da se pomolimo za pokoj duše i za ozdravljenje povređenih. Pod utiskom tog događaja ne treba da optužujemo jedni druge, već da preispitamo svoju zlovolju. Da li smo kod nekih drugih izazvali zlovolju i možemo li je promeniti kod nas samih. Kad naše razgovore pretvorimo u radost susreta i prevaziđemo potrebu za sukobom, bez obzira da li se u tom susretu misaono mimoilazimo, biže nam dobro.
You tube Printscreen
Otac Ljuba.
Kaže da su ove tragedije velike, ali postoje stvari koje se ne rešavaju novim sukobima jer bi to bilo umnoženje nesreće.
- Ide Božić, treba naučiti da razlikujemo radost života od veselja. Radost kao dobra nada i veselja su različiti, jer veselja mogu biti suvišna ako su neumesna. Ne kradimo jedni drugima radost života.
Ističe da treba da sačuvamo optimizam i ozbiljnost, našu slobodu od greha a ne slobodu za greh, kako bi svako zlo pobedili čineći dobro. Jer ako bismo ušli u zlo boreći se na isti način ulazimo u vrzino kolo .
- Kada čovek zlo pobeđuje dobrotom radi ispravnu stvar. Kad nam crne misli dođu na um, prevazilazimo ih tako što ćemo na račun neistomišljenika izgovoriti molitvu "Bože pomozi svima pa i meni", a ne uvredu. Tada ćemo biti i Božiji i svoji i đavo neće imati šta da traži u nama i među nama - zaključuje otac Ljuba.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Kako pronaći smisao u patnji i prihvatiti oboljenje kao deo Božijeg plana? Iguman Manastira Podmaine otkriva zašto je važno smiriti srce, osloniti se na veru i kroz iskušenja pronaći put do Hrista.
U svojoj pouci za 28. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe ključne posledice zanemarivanja Božijeg u odnosu na zemaljske vrednosti, ukazujući na opasnost od duhovne erozije i sekularizacije društva.
Nekada je ovo jelo bilo čest ručak u domovima širom Balkana, a danas ga mnogi ponovo otkrivaju zbog jednostavne pripreme, kremastog ukusa i topline koju donosi na porodičnu trpezu.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Smešten u mirnoj klisuri iznad reke Moravice, manastir posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu prkosi vremenu, čuvajući freske, stare ikone, legende o Svetom Savi i svedočanstva o hrabrim borcima koji su ustali protiv osvajača.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.