Protojerej, prof. dr Ljubivoje Stojanović ističe da su ove tragedije velike, ali postoje stvari koje se ne rešavaju novim sukobima jer bi to bilo umnoženje nesreće.
Nakon tragedija u Cetinju i Arilju, a u kojima su živote izgubila i deca, oglasio se patrijarh Porfirije, izrazivši zabrinutost, a sad je otac Ljuba izneo niz upozorenja, ali i načina kako da se suprotstavimo zlu.
- Došao je đavo po svoje, a ovi događaji nam nedvosmisleno to potvrđuju... potrebno je promisliti o svemu: "Kakav sam ja čovek, da li sam brzoplet, lakoveran?". Jer ideolog zla je tihi šaptač, Satana, i on podstiče na isto - objašnjava otac Ljuba.
Čovek podstaknut kroz različite načine postaje nemoćan i sa oružjem u džepu misli da je siguran, a zapravo je nesiguran čim čini takva nedela.
- Šta može biti jače od čoveka, da sluša nagovor na zlo? Svi mi imamo u sebi tu crtu nepoverenja - kad neko priča o nečemu dobro mi kao da to ne želimo da slušamo, kad jedne druge pitamo šta ima novo očekujemo loše, a ne dobre vesti... Kad čujemo dobre novosti u nama se budi zavist, pogrešno se borimo sa sobom i podležemo toj ideji da smo uskraćeni, zatvaramo se, postajemo nesigurni i onda sine ideja, pogrešna samouverenost i samovolja ubijaju u nama sigurnost. Kada je čovek siguran, a ne lažno samouveren, on će prihvatati uspehe i padove, ali za to je potrebno biti čovek, a ne lakoveran - navodi otac Ljuba i napominje da nedostataku samokontrole loše doprinosi dodatak alkohola.
You tube Printscreen
Otac Ljuba.
Kaže da su Arilje i Cetinje velika opomena da ne budemo brzopleti u zlu. Da prestanemo da ugrožavamo druge misleći da ćemo biti srećniji ako nekog unesrećimo, kao i da nikom neće biti bolje ako nekom oduzme život.
- U Bibliji je brat ubio brata, jer je zavideo njegovom uspehu. Umesto da traži pomoć od njega on ga je eliminisao. Kain je završio na kraju kao besputnik i u našoj prirodi postoji taj Kaionov komplek kojim se ne bavimo. Imamo osećaj nesigurnosti. Te rane u životu postoju naše mane.
Kaže da čovečanstvo ide ka samouništenju i obične ratove izazivaju ljudi koji sede u udobnim foteljama, a iste završavaju iz fotelje dok za njih ginu nevini ljudi.
- Moramo da se naučimo da praštamo, da se ne ponašamo gordo i osiono, misleći da ćemo da donesemo blagostanje našom zamišljenom pravdom u kojoj nema suda za nas, jer se smatramo bezgrešnima. Apostol Pavle kaže da ne dajemo mesta đavolu jer nisu njegove namere nepoznate. Gnevite se, a ne grešite, sunce da ne zađe u gnevu vašem.
Schutterstock
"Moramo da se naučimo da praštamo, da se ne ponašamo gordo i osiono, misleći da ćemo da donesemo blagostanje našom zamišljenom pravdom".
Pominjući zločince smatra da se njima ne treba previše baviti, već se sada okrenuti molitvi kao duhovnom izdizanjuiznad tragičnog događaja.
- Ne bih predložio da se iko bavi njima, osim nadležnih instittucija, već da se pomolimo za pokoj duše i za ozdravljenje povređenih. Pod utiskom tog događaja ne treba da optužujemo jedni druge, već da preispitamo svoju zlovolju. Da li smo kod nekih drugih izazvali zlovolju i možemo li je promeniti kod nas samih. Kad naše razgovore pretvorimo u radost susreta i prevaziđemo potrebu za sukobom, bez obzira da li se u tom susretu misaono mimoilazimo, biže nam dobro.
You tube Printscreen
Otac Ljuba.
Kaže da su ove tragedije velike, ali postoje stvari koje se ne rešavaju novim sukobima jer bi to bilo umnoženje nesreće.
- Ide Božić, treba naučiti da razlikujemo radost života od veselja. Radost kao dobra nada i veselja su različiti, jer veselja mogu biti suvišna ako su neumesna. Ne kradimo jedni drugima radost života.
Ističe da treba da sačuvamo optimizam i ozbiljnost, našu slobodu od greha a ne slobodu za greh, kako bi svako zlo pobedili čineći dobro. Jer ako bismo ušli u zlo boreći se na isti način ulazimo u vrzino kolo .
- Kada čovek zlo pobeđuje dobrotom radi ispravnu stvar. Kad nam crne misli dođu na um, prevazilazimo ih tako što ćemo na račun neistomišljenika izgovoriti molitvu "Bože pomozi svima pa i meni", a ne uvredu. Tada ćemo biti i Božiji i svoji i đavo neće imati šta da traži u nama i među nama - zaključuje otac Ljuba.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Kako pronaći smisao u patnji i prihvatiti oboljenje kao deo Božijeg plana? Iguman Manastira Podmaine otkriva zašto je važno smiriti srce, osloniti se na veru i kroz iskušenja pronaći put do Hrista.
U svojoj pouci za 28. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe ključne posledice zanemarivanja Božijeg u odnosu na zemaljske vrednosti, ukazujući na opasnost od duhovne erozije i sekularizacije društva.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.